Published On: Pet, ožu. 23rd, 2018

Kako su Crnogorci izigrali Hrvate u zaštiti najstarije pomorske institucije na svijetu

Ovih dana Crna Gora samostalno je podnijela nominaciju za to da se na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine uvrsti poznata Bokeljska mornarica, ali pritom nije navela da je riječ o baštini hrvatske manjine u Crnoj Gori. Hrvatska i Crna Gora imale su ideju zajednički nominirati Bokeljsku mornaricu, ali Crna Gora je na koncu u taj postupak krenula bez Hrvatske, zbog čega su reagirali članovi Hrvatske udruge iz Boke kotorske, poslavši otvoreno pismo crnogorskom ministarstvu kulture s molbom da se razmotri mogućnost da se uvrsti i hrvatski narod koji je stvarao, održavao i baštinio nasljeđe Bokeljske mornarice. Tportal donosi priču o najstarijoj pomorskoj instituciji na svijetu.

Iako su Crna Gora i Hrvatska planirale zajednički nominirati Bokeljsku mornaricu da se uvrsti na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, upravo zbog specifične povijesti i baštine mornarice, naši susjedi pokrenuli su samostalno taj proces.

Pritom ne spominju kult svetog Tripuna i hrvatski narod koji ga baštini, zbog čega su snažno reagirala hrvatska udruženja u Crnoj Gori, smatrajući da kandidaturu moraju zajednički podnijeti države Crna Gora i Hrvatska, uvažavajući povijesne činjenice koje nedvojbeno potvrđuju da ova značajna memorijalna institucija pripada autohtonom hrvatskom narodu u Boki kotorskoj.

Bokeljska mornarica, najstarija pomorska institucija na svijetu, od 2013. godine je zakonom zaštićeno kulturno dobro od nacionalnog značenja Crne Gore. Riječ je o tradiciji dugoj dvanaest stoljeća koja objedinjuje različite aspekte nematerijalnog nasljeđa, počevši od tradicionalne pomorske organizacije s preciznim ustrojstvom i podjelom činova, potom specifičnih nošnji i oružja, pa sve do kola Bokeljske mornarice, trga svetog Tripuna i ostalih prostora starog grada Kotora.

Najavljena samostalna crnogorska kandidatura za UNESCO podigla je buru među Hrvatima u Crnoj Gori, osobito unutar Hrvatske građanske inicijative(HGI), jer Crnogorci u zahtjevu za kandidaturu nisu decidirano naveli kult svetog Tripuna ni hrvatski narod.

Crnogorsko prešućivanje

Riječ je o narodu ‘koji je stvarao, održavao i do danas je baštinik nasljeđa Bokeljske mornarice’, navode u Hrvatskom nacionalnom vijeću (HNV) i hrvatskim udruženjima Boke kotorske, koji su podržali zastupnika HGI-a Adrijana Vuksanovića.

‘Onaj tko hoće izbrisati ime hrvatskog naroda iz Bokeljske mornarice, taj je protivnik multinacionalne Crne Gore. Bokeljska mornarica je kulturno dobro Crne Gore i nama Hrvatima je to radost što smo i na taj način obogatili Crnu Goru. Ali ne tako da se prešućuje kult sv. Tripuna, iz kojeg je Bokeljska mornarica i nastala, i da se prešućuje narod koji je dominantno stvarao i baštini tu značajnu instituciju’, kazao je nedavno Vuksanović u crnogorskom parlamentu, ističući hrvatsko porijeklo najstarije pomorske institucije na svijetu.

Bokeljska mornarica jedna je od najstarijih bratovština na istočnoj strani Jadrana. Isprva se zvala Kotorska mornarica, a utemeljena je kao bratimska udruga bokeljskih mornara, po predaji 809., kada su pomorci iz Kotora sudjelovali u svečanom preuzimanju relikvija svetog Tripuna, zaštitnika Kotora.

Bratovštini su pripadali brodovlasnici, zapovjednici i posada brodova. Na čelu te organizacije bio je gastalđus (upravitelj), tri prokuratora i dva sindika. U upravu se redovito birao i lučki admiral, koji je bio državni namještenik, imenovan s početka od mletačke vlasti, kasnije biran od bratovštine, a potvrđen od Mletačke Republike.

Otpor Turcima i Genovi

Osim što je podupirala siromašne te iznemogle članove i njihove obitelji, ta je bratovština promicala staleške interese uopće, upravljala brodogradilištima, nadzirala izgradnju i popravak brodova, držala u skladištima potrepštine za plovidbu i slično. Troškove je pokrivala ubiranjem taksa koje su plaćali brodovi, kao i ostavštinama dobročinitelja.

Njezina organizacija bila je najprije samo vojnička. Za vrijeme mira radila je na promicanju ekonomskog napretka Boke kotorske s obzirom na pomorsku trgovinu i plovidbu, a u ratu je branila zemlju kao ratna mornarica. Naročito se odlikovala u ratnim pothvatima protiv Turaka sve do početka 19. stoljeća, kada je prestala biti vojnička ustanova.

Tradicija Bokeljske mornarice u najvećoj je mjeri izražena u tradicionalnoj proslavi svetog Tripuna, zaštitnika Kotora, koja svoje korijene vuče još iz 809. godine, kad su kotorski mornari prenijeli moći sveca s mletačkog broda u Kotor. Taj su običaj Bokelji donijeli sa sobom u Hrvatsku i prakticiraju ga od 1924., kada su u Zagrebu osnovali svoju zavičajnu udrugu.

Tijekom 16. stoljeća proslavila se u vojnim operacijama protiv brodovlja Genove, a u bitki kod Lepanta 1571. spasila je mletačku flotu od sigurne propasti. Bokeljska mornarica stekla je velik ugled te ju je Mletačka Republika nagradila brojnim povlasticama, a zbog vojničkih i građanskih vrlina pridonijela je slavi Hrvatske. Stoga ne čudi to da je Bokeljski muzejprepun trofeja i uspomena na minulu slavu te glasovite bratovštine. Mornarica tradicionalno ima borbeni odred, na čijem je čelu admiral, a osim njega, časnički su činovi u Bokeljskoj mornarici: podadmiral, major, prvi kapetan, drugi kapetan, natporučnik, prvi poručnik, poručnik, narednik, pobočnik, barjaktar, kopljanik, kolovođa, mornar te mali admiral.

Vjesnik revolucionarnih ustanaka

Značenje Bokeljske mornarice za Boku na širem društvenom i nacionalnom planu na najbolji način potvrđuje nerijetko zabranjivanje njezinog rada kroz povijest. Francuzi su u vrijeme Napoleonovih osvajanja zabranili njezin rad jer im se oštro zamjerila oružanim otporom. Austrijanci pak to čine u dva navrata. Bokeljska mornarice je imala značajan utjecaj i na revolucionarne ustanke 1848., 1869. i 1882. godine, koji su izbijali u pojedinim krajevima Boke i koji su se bez sumnje odvijali uz njezinu materijalnu pomoć ili pomoć njezinih članova. Upravo je u Boki u veljači 1918. godine na 40 ratnih brodova austrougarske mornarice izbio najveći ustanak mornara, a među posadom tih brodova bili su i mnogi mornari iz Boke.

Bokeljska mornarica nije više staleška organizacija pomoraca, već samo kulturno udruženje Bokelja, kojima je stalo do čuvanja stare tradicije. Okuplja se redovito na svečev blagdan i prema izmijenjenim okolnostima pruža sliku nekadašnjeg slavlja, kada je tijelo svetog Tripuna bilo preuzeto od Kotora, uz poseban obrednik koji uključuje procesiju, gozbu i svečani ples pred katedralom.

Po starom običaju, 13. siječnja obavlja se izbor časnika pod predsjedanjem gradskog načelnika Kotora. Biraju se bojnik, dva satnika, pobočnik i časnik za svako selo koje će sudjelovati u svečanostima. Čast je admirala, koji je vrhovni zapovjednik, doživotna. Svečanost pak počinje 27. siječnja, kada točno u podne dječak odjeven u odijelo mornara s činom malog admirala navješćuje s terase crkve ‘pohvalama’ početak blagdana.

Čuvar normi običajnog prava

Pred crkvom stoje predstavnici crkvenih, civilnih i vojnih vlasti. Kada mali admiral klikne svetom Tripunu trokratno ‘slava’, zazvone crkvena zvona, glazba zasvira svečevo kolo, a na velikom koplju na terasi razvije se njegov barjak. Poslije časti u društvenim prostorijama svi se razilaze. Odjeveni u svečano odijelo i naoružani skupocjenim starinskim oružjem, kreću do kotarskog poglavarstva te primaju državnu zastavu, pozdravivši je pucanjem iz pušaka, zatim idu do općinskog doma, gdje primaju od načelnika gradsku zastavu, na kojoj je svečeva slika. Pozdravivši i ovu pucanjem, vraćaju se poredani u svoje prostorije.

Katedrala sv. Tripuna u Kotoru
Katedrala sv. Tripuna u Kotoru

Izvor: Cropix / Autor: Zvonimir Barišin

Bratovština je bila i čuvar normi običajnog prava, pa su njeni članovi najčešće birani kao arbitri u pomorskim sporovima. Razlog tome je naravno navigacija u praksi, ali i poznavanje normi običajnog prava.

Bratovština je imala višestruko značenje u organizaciji, školovanju i zaštiti svojih članova, pomoći pomorcima općenito, sve na načelima solidarnosti. Školovanje pomoraca je u Boki uz pomoć Bokeljske mornarice krenulo vrlo rano, a prve pomorske škole javljaju se već početkom 19. stoljeća, kao prve među slavenskim narodima.

Tportal.hr

 

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer