Željko Komšić treći je put predsjednik. I putuje svijetom, svjestan da mu iza leđa kolege pričaju “to je onaj islamistički lutak koji ne predstavlja ništa i maltretira svoj narod”.
On je svjestan da je dvorska minderska luda Bakira Izetbegovića i da više nitko na ovoj planeti ne vjeruje u njegove “uzvišene socdemokratske namjere”
No ipak se pojavljuje neželjen, nepozvan i nelegitiman među legitimnim predstavnicima naroda i s njima se slikava.
Jedini fake predsjednik planete.
I onda se ljudi čude zašto nesretnik pije i u čašici traži spas.
Pa brine li se njegova supruga iti malo o njegovom zdravlju? Je li joj važnije to zdravlje ili njegova karijera? I uostalom kakav je to kruh i kakav biljeg ostavlja svojim potomcima?
Zar je Komšićima toliki problem pošteno zaraditi za život nego se i danas 30 godina nakon rata služe agresijom na tuđu imovinu kako bi preživjeli?
Hrvati u BIH trebaju razmisliti o fondu za Komšića. Ako se budali dovoljno ponudi, možda prestane prodavati čast.
Čast (latinski honor) apstraktni je pojam koji postavlja osjećaje vrijednosti i uvaženosti koji utječe na društveni položaj i na samovrjednovanje nekog pojedinca ili nekog korporativnog tijela kao na primjer: obitelj, škola, vojna jedinica ili država. Prema tome pojedinicima (ili korporativnim tijelima) dodjeljuju se vrijednosti i ugled koja je u skladu prema njihovim izvršavanjem zadaća koja su zadana kodeksom časti, te moralnim kodeksom zajednice u cjelini.
Prvi sam da dadnem svoj prilog za “Fond Komšić”. Kršćanski je i
ljudski spasiti insana od prekomjerne čaše alkohola.