Published On: Čet, lis 16th, 2014

KAKO KAZAZANJEM OBAJTALITI ISTINU iliti Stvari koje smo zaboravili primjetiti…

U sveopćoj postizbornoj  kakofoniji nameće se po staroj matrici demagogija istog onog vremenski prevaziđenog ideološko intelektualno soja ćorak-demagoga, onih koji su okićeni titulama velikih književnika i dotura, znalaca Bosne  i ukazom neke nevidljive sile zasjeli na tron Istine o Bosni. I ne namjeravaju odstupiti.

Kazazi, Bajtali, ovi ili oni NGO-i, Inzki, OSCE-i, i svi ostali trubaduri centralističke pseudograđanske ublehe u nacionalno duboko podijeljenom trojnom društvu.

Likovi koji su u veljači pričali kako strogo nadzirani uvozni prosvjedi na koje je izišlo 1 posto građana BIH jesu masovni prosvjedi koji su spontano nastali u srcima svih Bosanaca i Hercegovaca. Tvrdili su tada, ti i takvi, u korespodenciji sa stranim ambasadama naravno,  da će ta revolucija zasigurno dovesti do promjene svijesti u društvu i da će u oktorbu nacionalisitčke elite doživjeti težak poraz od kojeg se za vajkada neće oporaviti.

Pitanje je samo da su nekim čudom taj poraz i doživjele nacionalne stranke od koga bi ga to trebale doživjeti? Koja to elita u BIH nije nacionalistička, i kako da se u BIH stvori nenacionalistička elita ako je Ustav BIH, taj po društvo  kancerogeni američki proizvod isteklog roka trajanja takav da nužno generira nove nacionalizme?

Potom su se dogodile poplave, pa su Bajtali, Kazazi, Inzkovi i OSCE-i ponovno kazazali kako se samo potvrđuje njihova teza da je narod BIH oguglao na nacionalizam, jer kamere su zabilježile kako Hrvat iz lokve izvlači Bošnjaka, kako Srbin na leđima nosi Hrvata i obrnuto.

Hrvatu, Bošnjaku, Srbinu, tim demagoškim budalaštinama odstranjena je jednim rezom  ono primordijalno što čovjek, prije nego postaje Hrvat, Srbin i Bošnjak nosi u sebi –   humanost.

Zaključeno je, bez ikakva znanstvenog ili empirijskog dokaza da čovjek čovjeku ne može pomoć ako je nacionalno nabrijan. Jer nacionalist,ta niža vrsta humanosti,  onaj kome je nacionalno bitno ne može u sebi nositi ljubav prema drugačijem i brigu za život drugog. Stvorena je slika zlog nacionaliste, koji Bogu zahvaljuje što je poplava pogodila drugog i drugačijeg više nego njega i njegove, i on sad u sreći skakuće jer drugi je nastradao pa se smije dok se građani  čupaju iz vode a on sjedi u kućama. Kojeg li ideološkog fašizma. Koje li zvjerske tvrdnje koja do neba vrijeđa a koja je prošla potpuno nesankcionirano. Nitko od njih neće odgovarati ne samo za promašene projekcije kojima nas zavaravaju nego i za brutalne uvrede tipa ove u kojem je većini građana BIH odstranjena kratkim intelektualnim rezom svaka humana crta.

Jer  baš tada  kada su bile poplave i kada je narod u BIH bio gladan, bos i mokar, ti ideološki NGO-i  taj multi kulti sektor, ti lamentatori ubergrađanštine sjedili su mahom kućama i igrali plejstejšna. Nije njihovo da prljaju rukice, niti da tovare pakete pomoći.

Ta uberraja navikla je samo na tastature, na apstraktni način promišljanja po uredima, konferencijama i na “višim” razinama. Poplave se trivijalna stvar za njih da bi oni bili dio toga. Ta će Žbanili poplava? Ta leti nad Bosnom. Njoj su i gromovi bezveze. Nju onako socijalnu štiti Faradayev kavez prve klase Airbusa.

Zapamćena je tek Bahtiljova izjava iz tog vremena, čovjeka koji je član Inzkove stranke NSRB, građanske stranke, kada poručuje kako gladan narod, ako nema šta jest, neka naprosto  manje jede. Koliko kuća Lijanovićevih je poslije tog popaljeno? Zašto nije gorjela zgrada OHR-a? Gdje je nestao taj spontani gnjijev gladnih narodnih i radničkih masa? Đe su nestali Kapopovi i Štipsiloni u tom trenutku?

A nacionalisti, zli ljudi iz naše priče, ljudi kojima je to nacionalno eto jebeš ga bitno,  su se spašavli među sobom. Ljudi koji nisu ontološki nacionalisti, koji su samo to ljudi, kao i ostatak Europe, i svijeta, koji brije na taj nekakav identitet i ne odriče ga se. Samo u BIH ta furka na nacionalni identitet dočekuje se na nož. U ambasadama zemalja koje nisu ništa drugo nego nacionalisitčki projekti svojih nacija u našoj zemlji.

Još da to shvati i Martin Raguž. Projekt “njihove zemlje”.

Slika druga

Poslije uhićenja Lijanovića, ona fukara Inzko sjedi kod Senada Hadžifejzovića i otvoreno žali za uhićenjem te krasne i radišne hercegovačke obitelji. Kaže Inzko, ovo s Lijanovićima malo smrdi, te uplakana majka, te kamere “nije to lepo”, pa kaže kako to s Lijanovićima ne smije biti izuzetak nego početak procesa! Koje li uvrede logici.

Ako je itko naime bio izuzetak, u BIH, po pitanju kaznene odgovornosti bio je Lijanović. Nitko se tako nije razbarušio cijelom mrežom kriminala kao Jerko&Co. Čovjek koji ima više firmi nego prijatelja. I nije čudo zašto, imao je otvorenu podršku stranih kolonizatora. Ako država BIH taj klan pusti na polje da i dalje pasu naše proračune, pljačkaju naše njive i kolju našu staku, ako država kaže da su nevini, nek se ne čudi Inzko kako će ogroman dio građana BIH postati otvoreni i beskompromisni neprijatelji ove zemlje. Ja prvi među njima. Nitko me neće moći uvjeriti da trebam voljeti i poštovati zemlju u kojoj ideš na sud zbog delikta mišljenja dok po slobodi hodaju megakrininalci koji uz pomoć Visokog predstavnika pljačkaju sve građane ove zemlje.

Ključni dokaz da je Inzko duboko umočen u kriminal Lijanović njegov je odgovor na pitanje Senada H. kako komentira kupovinu glasova pred izbore i nepodizanje kaznene prijave u svezi tog.Inzko na to odgovara s podsmijehom : “Al to prvo treba neko dokazati, to su insinuacije”!!!?

Kobiva svi smo sad ludi, cijela javnost ne zna što je činio klan Lijanović svake izbore otvoreno, javno i bez progona pa se trebamo uvjeriti da je to sve nekakva propagandna  priča koja je puštena bez  dokaza? Umjesto čovjeka koji se navodno bori protiv korupcije Inzko Lijanović Ivanković se javno legitimira kao đavolji odvjetnik. Kao štitonoša onog koji ponižava građane, izrabljuje radnike i pljačka kroz sistem poticaja svakog čovjeka Federacije BIH. I Hrvata i Bošnjaka i onog pokojeg Srbina.

Na Senadovu opasku, kako postoje video snimke prosvjednika, koji su prosvjedovali jer im Lijanović nije isplatio 50KM po glasu – Inzko kaže pokunjeno, da to treba onda istražiti i brzinski zatvara temu.

To govori tako tiho kao da će se u svakom trenutku pojaviti stari Lijan i klepiti ga po ušima.

Potom nastavlja govoriti o stranim investicijama i korupciji. Tvrdi kako strani investitori ne žele u BIH jer eto korupcija je velika. Koje li logike.

Baš su ti strani investitori nekakva demokratizirana gospoda. Prije nego ulože u BIH prvo se raspitaju kakav je nivo korupcije, koji su demokratski dosezi, ne žele oni radnike na crno i na minimalcu, bitno im je jako da im je radnik zaštićen, galantni su ti strani investitori drama, potom se pitaju kakva su LGTB prava u nas, kako stoje žene u politici, jesu li cucki čipirani, jesu li mace uhranjene i ako netko od demokratskih dostignuća nije ok, neće strani investitor da prismrdi u Bosnu niti da profitira tu. Njega, prema Inzku, zanima samo da li je zemlja u koju ulaže svoj novac  sređena ili nije. Moš mislit. Prema toj logici nikada niti jedan zapadni investitor ne bi dolara uložio u zemlje trećeg svijeta,Kinu, Kolumbiju, Guatemalu, Kostariku, Vijetnam, Indiju, zemlje u koje najviše danas ulažu.

Zašto?

Zato što je radna snaga jeftina, profit je time veći, zato što ih zaboli neka stvar koliki je nivo korupcije u toj zemlji, brine ih samo kojom brzinom će projekt  biti pokrenut, ne tiče ih se ništa drugo nego u koliko vremena će uloženi kapital vratiti i početi ga množiti. Što je onda problem s BIH? Jel korupcija kako tvrdi Inzko Ivanković Lijanović ili nešto drugo? Svaki investitor koji dolazi u BIH dobije samo jednu sliku, i samo jedno upozorenje o svojih savjetnika:  Ta zemlja nije sigurna, na čelu nje je nekakav kreten koji mijenja zakone kako mu se prohtije i protektira austrijski bankarski kapital. sve što uložiš preko noći može nestati, jer tamo je napeto, i uvijek može izbiti sukob, vlast u zemlji drže stranci koji svako malo kreiraju palež i krizu vlasti, ne zna se hoće li biti te zemlje za koju godinu, previše turbulencija za tamo ulagati novce.

Tu poruku svim stranim investitorima daju gospodarske komore njihovih zemalja. Premda BIH ima najjeftiniju radnu snagu u Europi, najjeftiniju zemlju, blizinu samoj EU , dakle turbokonkurentna je glede transporta, i početnog inputa i interkalarnih kamata,  strane investicije, ozbiljne, tu ne dolaze. Pogotovo ne dolaze odkada je u BIH odigrana kazališna predstava molotvoljevim koktelima, na otvorenom čiji su režiseri bili upravo Inzko i nekoliko stranih ambasadora u BIH. Fingirani prosvjedi iz veljače otjerali su od BIH i ono malo hrabrijih investitora koji su htjeli tu uložiti neke pare. Autor teksta poznaje čak dva slučaja. Jedan američki investitor planirao je uložiti 70 milijuna dolara u prerađivačko poljoprivredni biznis na liniji Metković- Mostar, jedan drugi, njemački, u Tomislavgradu je planirao postrojenje koje bi uposlilo 50-ak radnika. I jedan i drugi, nakon fingirane bosanske radničke revolucije pobjegli su prvom linijom.

Nakon što su otjerali i to malo investicija, demagozi, centralisti i inzkisti lamentiraju o tome kako je iseljavanje primjetno i u Hercegovini te za to krive lokalne vlasti. I opet uvreda logici. Valjda je lokalna vlast, ona koja se brine za održavanje komunalnog reda, i funkcioniranje vodovoda i vodotok fekalija, ona koja ima najsitinije proračune, i mijenja rasvjetu na ulicama, Ta koja mora podizati globalnu BH ekonomiju, i boriti se sa svjetskim silama dok one ćeraju sve što ima neki kapital daleko od BIH. Nitko Inzka, niti strane ambasade, osim SDP-a koji je potpuno pukao u kampanji pa konačno postao iskren nije prozvao za urotu u BIH, za sudjelovanje u scenarijima nasilne smjene vlasti.

I ta činjenica polako će se zaboraviti. Sve do nekog idućeg mjeseca kad opet nekom karijernom diplomati padne na pamet malo se zezati sa vatrom. Demagozi centralizma naime, ako niste primjetili već najavljuju masovne prosvjede u BIH. I to prvu večer nakon prvih pristiglih  izbornih rezultata. Ako itko zna što smjeraju zapadne sile znaju djeca komunizma. Oni koji su zamijenili gospodare pa se od Moskve okrenuli Zapadu. Dok su glupi nacionalisti krvarili, u ratovima koje su poveli i vodili oni, kako se 90-ih ne bi postavljala gola pitanja golih otoka, političkih ubojstava i sličnih igara bez granica te divne Titove režimske Utopije.

Slika treća.

Nakon izbora Inzko lamentira kako stranke trebaju što prije zasukati rukave, imenovati Vlade i početi raditi to, to i to, točno precizirano što. Sličnu poruku šalje i OSCE. Postavlja se pitanje jesu li stranke dobile izbore kako bi ispunjavale želje Inzka i OSCE-a ili građana BIH? Jel one odgovaraju njima za svoj posao ili stranim namjesnicima u BIH?

Na te izjave KazazBajtali nisu reagirali, niti rekli da strane agenture u zemlji nameću politički program domaćim izabranim partijama bez obzira što one u svom progrmu ne govore o onom o čemu govore stranci.  Nameće se zaključak da oni koji su eto tu poslani izvana da od BIH naprave državu sve čine kako ta država nikad to ne bi postala.

Šefovi OSCE-a potom govore kako BIH mora nadići nacionalističke podjele, i kako snage koje su dobile izbore moraju  dići građane iznad nacionalisitčkih podjela. Živoga ti Boga!- reklo bi se u Hercegovini.

Stranke koje su dobili izbore na parolama hrvatski odgovor, u jedinstvu je snaga Bošnjaka i Srpska Država! – trebaju po želi OSCE-a dizati sad svoje birače iznad nacionalnih podjela.  Tko bi to prema njima morao biti? Možda Zlatko Lagumdžija koji je u 4 godine socdemokratske vladavine smirio valjda naiconalističke tenzije? I koji je kao socdemokrat izbore pokšao dobiti  na još ljućoj nacionalisitčkoj retorici parajući karte federalizirane BIH i predstavljajući se kao zaštitnik Unitarne Bosne. Željko Komšić? Tko? Dodik? Čović?  Naprosto se čovjek preplaši gluposti koje preko usta puštaju strani avanturisti u zemljici  Bosni . Gluposti koja odjekuje i u  onom ljepšem i multietničkom dijelu BIH – Hercegovini.

Nitko od mudrih da kaže kako je BIH sistem koji generira trojni nacionalizam. Jer je tako ustanovljen, i takav će uvijek biti sve dok se ne načini Ustav koji rješava nacionalna pitanja i daje šansu pluralizmu ideologija i rađanju istinske građanske demokracije koja mora ići odozdola, u zemlji rješenih naiconalnih pitanja kao preduvjeta otvaranja drugih esencijalnih tema.

Nitko od mudrih glava da kaže kako  u BIH ne postoji partija koja nije nacionalistička, i da je jako malo ljudi koji su iskreni nenacionalisti, radilo se tu o srpskom, hrvatskom  ili bošnjačkom nacionalizmu, bio on prosti desni nacionalizam ili lijevi nacionalizam građanskih nacionalista bošnjačko bosanskog unitarizma.

U takvom nadvremenskom  provizoruju megarađaonice nacionalizama, pričati o ostvarenju programa, nadilaženju nacionalnog, dok god ovaj drugi i treći mogu blokirati prvog, obećanjima i izvršenjima, činjenici da društvo ne napreduje, puštati demagoške floskule kao da se radi o modernoj europskoj demokraciji koja funkcionira a ne protektoratu kojeg jedva drže na životu, raditi TV emisije sa prekrasnim studijima i postavljati pitanja, šta se to ostvarilo, i zašto ne idemo naprijed,  kao da živimo u suvremenoj sređenoj EU zemlji umjesto u jednoj od najzamršenijih balkanskih prćija, mogu samo naivčine.

Al to je jebiga  tako. BIH je manje-više država za naivčine. Što i nije neki kompliment državnosti.

Još jedna slika za kraj.

SNSD je za predsjdništvo BIH kandidiralo ženu. Malo je falilo da BIH dobije prvu predsjednicu nakon rata. Niti jedna ženska udruga nije podržala njenu kandidaturu. DF ideološki miljenik “demokratskog” zapada za predsjednika je kandidirala čovjeka koji je optužen , prema iscrpnom pisanju Slobodne Bosne, za obiteljsko nasilje nad gospođom mu. Niti jedna ženska udruga nije osudila njegovu kandidaturu. Ako sretnete kakvu džendericu nakon izbora, koja bi htjela nešto javno reći o položaju žene u BH društvu, recite joj da šuti. Budući da su ko 3.14čke šutjele u kampanji.

Tek je tu i tamo o tom slučaju pisao fašistoidni Poskok .

Tako je to u Bosni.

Ako nisi Martin Raguž, a Hrvat si, fašist si dok se ne dokaže suprotno.

nzirdum l poskok.info