Published On: Čet, lip. 20th, 2019

Kako je Zurich smanjio količinu komunalnog otpada za 70%?

Jednom prilikom bili smo pozvani na studijsku konferenciju u Švicarsku. Fokus konferencije bio je urbanizam, i upravljanje gradovima.

Jedno od zanimljivijih predavanja bio je zurichški sustav odvoza smeća. Koji je nakon jednostavnih preinaka u logici skupljanja otpada doživio pad  u volumenu otpada od 70%.

Kako?

Preduvjet je da si Švicarac, da imaš švicarski a ne mostarski mentalitet.

Odvoz smeća se nije više naplaćivao paušalno, ovisno o kvadraturi stana, ili čemu li več nego točno po količini.

Otpad je podijeljen u dvije kategorije – 1.korisni otpad – onaj koji se može reciklirati i smeće -otpad koji se ne može reciklirati.

Taj koji se ne može reicklirati naziva se smećem.

Važno je shvatiti jednu stvar:

1. Svaki otpad nije nužno smeće.

2.Koristan otpad grad odvozi besplatno.

3.Odvoz nekorisnog otpada – smeća, se naplaćuje po količini

4. Vi sami određujete koliki dio od vašeg kućnog otpada će biti besplatno odvezen a koliki dio ćete plaćiti.

5. Sustav vam dake nudi štednju.

 

Što mislite koliko korisnog otpada, koji ima svoju tržišnu vrijednost,  završi na Uborku i zauvijek postaje mrtvi kapital?

Kako švicarski sustav funkcionira?

Da bi građanin Zuricha uopće dobio uslugu odvoza smeća na deponiju mora u trgovini kupiti posebno označenu vrećicu koju proizvodi Grad. One su raznih volumena – od 10, 15, 30 litara. Ako ne želi reciklirati otpad građanin će  platiti više, ako želi platit će manje.

Grad odvozi samo vrećice koje imaju posebnu oznaku. Vi možete u kontejner ubaciti svoju, najobičniju vrećicu punu smeća no ona neće biti odvezena. I tu je kvaka s ovom pričom. Što mislite koliko bi se Mostarci pridržavali ovog pravila?  U Švicarskoj nisu zabilježeni slučajevi zloupotrebe ovog sustava. Sistem je naprosot prihvaćen. Nije bilo šverca. Sve i da jest predviđene su zakonske kazne. No nije bilo potrebe za njima.

Ako nas niste shvatili – građanin Zuricha, od uvođenja ovog sustava, staklo, papir, plastiku, i sve što se reciklirati da stavlja u posebne , za to označene kontejnere pred zgradom. Sve ostalo što je notorno smeće  i pomoći mu nema, postavlja u posebne za to označene vrećice, koje se odlažu na deponiju. (Vjerojatno pretpostavljate da su Švicarci te vrećice načinili kao biorazgradive).

Discipliniranost Švicaraca, takva je da se količina otpada na njihovoj deponiji smanjila za 70% a grad je reciklažom korisnog otpada i njegovim daljnjim plasmanom u sirovinu ili pak energiju, zaradio. Dakle duplo je zaradio.

Ima li šanse takva logika sakupljanja proći u Mostaru?  S obzirom na mostarsko gospodstvo teško, no s obzirom na  škrtost i opsjednutost svakim feningom, možda čak i može.

Dodajmo svemu tome da HNŽ kao kanton još uvijek nije uveo onih 15 feninga za otkup plastičnih boca , sustav kao što postoji u Hrvatskoj. Za tu odluku potrebno je samo malo političke volje i HNŽ će biti čist od plastike. Dakle potreban je nekakav aktivan politički rad.

I tu je kraj ovog teksta. Za aktivan politički rad u nas, potrebno je čudo. A čuda su u Međugorju, ne u Mostaru.

Poskok.info