Bosanskohercegovački, na trenutke nasilni prosvjedi, koji su prestravili tamošnju političku elitu naviklu na poslušno biračko tijelo podijeljeno na nacionalne torove možda se najbolje mogu oslikati pričom o Zari
Istovremeno dok je pljačkala narod dovevši većinu ispod granice ljudskog dostojanstva, politička elita raspoređena na 14 vlada s pripadajućim skupštinama, dva dvodomna entitetska i jedan državni parlament, entitetske predsjednike, potpredsjednika i trojno državno predsjedništvo s cjelokupnom mnogobrojnom administracijom živjela je svoj ‘bosanski san’. Kako navode bosanski mediji, ‘najbolji od njih’ stoluju u sarajevskom brdskom takozvanom zabranjenom gradu Poljinama dok narod u dolini nema za kruh.
Prema nekim podacima, više od 50 posto poslova u Bosni i Hercegovini država sklopi bez javnog natječaja što je samo jedan detalj o enormnoj korupciji koja vlada i koju nitko ni ne pokušava sakriti. U noć u kojoj je narodu prekipjelo, član predsjedništva BiH iz redova bošnjačkog naroda Bakir Izetbegović na televiziji je zavapio da će prosvjedi otjerati strane investitore spremne na ulaganje u Sarajevo pritom spomenuvši španjolsku modnu kuću Zaru. Bakir se izlanuo.
Nesmotrena izjava samo je raspalila strasti građana koji su upravo protiv takvog ponašanja političara i ustali. Svima u BiH je odmah bilo jasno da je njegova briga za investicije lažna i na njega se srušio dodatan gnjev na ulicama i društvenim mrežama. Neki su bili ogorčeni, a dio njih se rugao Izetbegoviću montirajući ga kako manekena španjolske modne kuće.
Priča o Zari vrhunac je licemjerja političke elite BiH, jer je Izetbegović u prvom redu zabrinut za svoj interes jer je Zara, prema navodima, trebala zakupiti poslovni prostor u trgovačkom centru Al-Shiddi na Marin dvoru, koji je u vlasništvu njegova prijatelja iz Saudijske Arabije kojem je, prema pisanju tamošnjim medija, i omogućio da dobije tu atraktivnu lokaciju.
Tjednik Slobodna Bosna o trgovačkom centru Al-Shiddi piše kao o arapsko-bosanskom ‘Skadru na Bojani’, megalomanskom projektu za čije su višegodišnje odugovlačenje s izgradnjom najmanje krivi prosvjednici. Izetbegović nije shvatio da su ljudi na ulice izašli upravo da zaustave investicije kumova, rodbine i prijatelja vladajuće političke kaste i načina ponašanja u kojem je važniji neiznajmljeni poslovni prostor od više od pola milijuna gladnih građana.