Zamislite da je Tito nakon uspješno izvršene partizanske pobjede sa svojom klikom umjesto jednostranačke komunističke diktature stvorio federalnu Jugoslaviju po uzoru na SAD sa sličnim ustavom te ju formirao kao predsjedničku republiku i raspisao izbore.
Nakon rata, imao je plebiscitarnu narodnu podršku i pobjeda sa manje od 90% glasova bi bila iznenađujuća.
Zatim, nakon što je postao predsjednik, okrenuo je Jugu zapadu da ne može zapadnije, te ju usmjerio slobodnom tržištu, demokratskom republikanizmu i političkim i ekonomskim pravima i slobodama.
Par godina kasnija, Juga se odmah odluči učlaniti u EU i NATO.
Zamislite da nije bilo 50 godina komunizma.
Zamislite da nije bilo rata 90-ih, da su i ustaše i četnici i islamisti ostali marginalci s kojima se sprdamo, a ne vođe koje poštujemo, i da se Jugoslavija ili mirno raspala ili mirno nastavila postojati.
Zamislite da potom bivši komunisti nisu imali prilike za kriminalnu pretvorbu i privatizaciju.
Zamislite da imamo državu sa 80 godina starom tradicijom ustavnog parlamentarizma i ljudskih prava.
Zamislite narod koji živi u sadašnjosti za budućnost, a koji nije bolesno opsjednut prošlosti iz koje nikako da izađe.
Zamislite svu štetu koju su ovi prostori pretrpili…i zatim zamislite da je nema.
Zamislimo da se u nekom paralelnom svemiru ovaj scenario obistinio.
To je, nažalost, jedina utjeha koju čovjek može imati kad pogleda što se sve ovdje izdogađalo u zadnjem stoljeću…
N.M. l poskok.info
wpDiscuz