Suborac Željka Komšića, koji je godinama živio u SAD-u, osuđen je za ratni zločin nad hrvatskim zarobljenicima. Amerikanci mu oduzimaju državljanstvo.
Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je presudu Županijskog suda u Mostaru kojom je Eso Razić (59), bivši pripadnik Armije RBiH, osuđen na 10 godina zatvora zbog ratnog zločina nad dvojicom pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Riječ je o ubojstvu dvojice zarobljenika počinjenom u listopadu 1993. na području Čapljine, tijekom sukoba između Armije BiH i HVO-a. Razić je u tom trenutku bio pripadnik Armije BiH.
Zanimljivo je da je Razić godinama živio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je – da bi dobio azil – tvrdio da je bio zatočenik tijekom rata, a ne zločinac. Tek pri povratku u BiH, uhićen je na temelju raspisane tjeralice. Nakon ponovljenog suđenja u Mostaru, osuđen je u siječnju 2025., a presuda je sada i službeno potvrđena i pravomoćna.
Američke vlasti su, neovisno o BiH pravosuđu, pokrenule postupak oduzimanja američkog državljanstva Esu Raziću jer je lagao pri ulasku u SAD o svojoj ratnoj ulozi. Ovaj slučaj podsjeća na niz sličnih koji se trenutačno vode protiv bivših pripadnika svih vojski iz BiH koji su u emigraciji skrivali ratnu prošlost – i to na račun stvarnih žrtava rata.
Kuran o Esi Reziću:
Islam strogo zabranjuje ubijanje ratnih zarobljenika, posebno kad su nemoćni i kad više ne predstavljaju prijetnju. U islamskom pravu (šerijatu), postoje jasni principi adaba el-harb (pravila ratovanja), koji su doneseni još u vrijeme Poslanika Muhammeda, a.s., i koji zabranjuju:
-
ubijanje nenaoružanih,
-
ubijanje civila,
-
sakaćenje tijela,
-
ubijanje onih koji su položili oružje ili se predali,
-
mučenje zatvorenika.
Konkretno o zarobljenicima:
U Kur’anu (Sure El-Insan, 8) se kaže:
“I hrane, iako ga sami vole, siromaha i siročad i zarobljenika.”
Ovaj ajet ukazuje na suosjećanje i humanost prema zarobljenicima, ne njihovo ubijanje.
Hadisi Poslanika, a.s., prenose i njegove naredbe vojsci:
“Ne ubijajte žene, djecu, starce, niti zarobljenike. Postupajte s njima humano.”
Ubijanje zarobljenika je dakle strogo zabranjeno i smatra se teškim grijehom (kabira), osim ako neko postupi suprotno direktnoj naredbi vođe u skladu s pravom šerijatskog suđenja – no čak i tada postoji procedura, nikad samovoljna egzekucija.
Ako je osoba ubila ratnog zarobljenika bez suđenja i izvan borbenog konteksta, to nije džihad, nego kršenje šerijatskog prava i grijeh koji traži odgovornost na oba svijeta – i pred sudovima i pred Bogom.
Takvo djelo se ne može opravdati islamom, nego je njegova suprotnost.
wpDiscuz
