“Što gore, to bolje”, prividno je paradoksalna izreka koja se pripisuje Vladimiru Iljiču Lenjinu. Objašnjenje je jednostavno – što gore biva socijalno stanje u carskoj Rusiji, to su bolje šanse za izbijanje revolucije i preuzimanje vlasti od strane Lenjina i drugova.
Nakaradni izborni okvir koji su brižljivo skrojili predstavnici međunarodne zajednice kako bi modelirali BiH u skladu s vlastitim željama, u praksi je danas doveden do karikaturalnih konzekvenci, što je dobro, jer pokazuje koliko je neodrživ i nadajmo se, vodi prema njegovoj izmjeni.
Najnoviji predstavnički biser dolazi iz Skupštine Kantona Sarajevo. Mediji su prošli tjedan izvijestili javnost kako su se zastupnici Bosanske stranke (BOSS) u Skupštini Kantona Sarajevo Haris Pleho i Rasim Smajić u kandidatskom obrascu Centralne izborne komisije BiH izjasnili kao Srbi. Zahvaljujući tome će, unatoč skromnom broju glasova kojim su se jedva ugurali u kantonalnu skupštinu, biti među pet zastupnika iz Kantona Sarajevo koji će biti imenovani u Dom naroda federalnog parlamenta kao predstavnici srpskog naroda.
Nino Raspudić l nezavisne.com
Osim što se, nakon nametanja tzv. Berijevih amandmana, Dom naroda puni krajnje nelogično, ako se promatra pod prizmom stvarne zastupljenosti naroda, a krajnje logično, ako ga se promatra kao inženjering za omogućavanje bošnjačke dominacije u Federaciji, sada se javio i novi problem. Ne samo što Bošnjaci biraju većinu Srba i dio Hrvata u Domu naroda po svojoj mjeri i volji, već su se počeli i nominalno privremeno izjašnjavati tako. Sve je u skladu sa zakonom, jer je kandidatima ostavljena mogućnost da se od jednog do drugog izbornog ciklusa izjašnjavaju kako hoće. Pa Haris Pleho može evoluirati od muslimana preko Bošnjaka, “ostalog” do Srbina u ovom mandatu, a po potrebi 2018. može postati i Hrvat, ako će se to pokazati oportunim za zauzimanje fotelje. Željko Komšić, u dva mandata uzurpator mjesta hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, osim što ga nisu birali Hrvati, kao uostalom ni Emila Vlajkija na mjesto potpredsjednika RS, nije mogao predočiti nijedan dokument ili dokaz da se ikada izjasnio kao Hrvat. To i nije toliko važno, jer on prije svega nije mogao legitimno predstavljati Hrvate jer ga oni nisu ni izabrali. Ali pokazuje matricu koja će se koristiti i dalje, na svim razinama. Komšić je tom logikom “šta ima veze ko je šta” nastavio i kada je veleposlanikom u Rimu iz hrvatske kvote imenovao Nerkeza Arifhodžića. Nakon što je mandat ranije u Turskoj odradio kao veleposlanik iz bošnjačke kvote, časna starina Nerkez Arifhodžić je u osmoj deceniji života prohrvatovao pa ga eto odjednom iz hrvatske kvote u Rimu. Tko zna, možda jednog dana i Haris Pleho završi kao Srbin na veleposlaničkom mjestu u Moskvi ili Beogradu.
Bilo je i ranije muljaža u vezi s nacionalnom pripadnošću koje su se uglavnom ticale kvota “ostalih”. Stvar je započeo Ejup Ganić, koji je kao kandidat SDA 1990. izabran u tadašnje Predsjedništvo BiH kao kandidat “ostalih”, jer se izjasnio kao Jugoslaven.
No, slučaj Harisa Plehe i Rasima Smajića je karikaturalan u svojoj očitosti. Pleho, inače vijećnik u Gradskom vijeću Sarajevo i zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Novi grad, upitan za komentar informacije da je preko noći postao Srbin, mudruje ističući kako takvo što ne želi potvrditi, ali ni negirati i da će sve biti jasno kada se konstituira Skupština KS. Tad će vidjeli je li u ovom mandatu Srbin ili nije.
Uobičajeno, kod svake slične ublehe s relativiziranjem nacionalnog pitanja u složenoj državi, loptica se prebaci na socijalnu tematiku, pa zastupnik Pleho važno ističe:
“Smiješno je da se ozbiljni ljudi bave time ko se kako izjašnjava s obzirom na to da znamo u kakvom nam je kolapsu ekonomija u kantonu. Imamo mi i preozbiljnih pitanja o kojima treba da razgovaramo, a ne ko se kako izjasnio. To kako smo se ja i moj prijatelj izjasnili znat će se svakako na sjednici kada bude biran Dom naroda.” Dakle, dok je ekonomija u kolapsu mi treba da sjedimo, čupamo kose i izgovaramo neke ekonomske mantre, a ne da bavimo time kako netko ruši temelje tronacionalne države, izigravajući nominalno nešto što je ustavna kategorija. Pleho dodaje kako je demokratsko pravo da se svako izjasni kako hoće, a da on zna “ko je i šta je”. Dakle, on zna da je Bošnjo, ali njegovo je demokratsko pravo da se u ovom slučaju izjasni kao Srbin i zauzme mjesto u toj kvoti.
“Također, svako može dati svoje mišljenje o tome, to je također demokratsko pravo”, navodi Pleho, na čemu smo mu silno zahvalni.
Zanimljivi su komentari koje je ta lakrdija izazvala na tri strane u BiH. Na bošnjačkim portalima jedni se zgražaju i srame što se Bošnjaci radi fotelje izjašnjavaju kao Srbi i time gaze svoju vjeru i naciju, a drugi likuju jer će tako “šuknuti” Srbima, u smislu – bolje da naši zauzmu srpska mjesta i provode našu politiku nego da na srpske pozicije zasjednu Srbi.
Na srpskim forumima iskristalizirala su se također dva oprečna stajališta. Površniji likuju radi bošnjačkog poniženja i pozdravljaju braću Srbe muhamedanske vjere. Pozivaju i ostale da slijede primjer Harisa i Ramiza i vrate se srpstvu. Uz to, sprdaju se ističući kako Haris i Ramiz, politički gledano, nisu ništa manje Srbi od Predraga Kojovića iz Naše stranke i Slaviše Šućura iz SDP BiH, koji su također delegirani u srpski klub Doma naroda iz Kantona Sarajevo. Drugi se zgražaju i nad tim činom i nad naivnim srpskim likovanjem, ukazujući na perfidnu unitarističku politiku, kojoj se treba suprotstaviti, a ne zbijati šale. Komentatori na hrvatskim portalima kažu – evo, to su isto nama radili s Komšićem i ekipom! Neki pokazuju i pomalo zavisti prema Srbima, ističući kao za razliku od halal-Hrvata, kojih uvijek ima pri ruci, u Sarajevu je zavladala tolika nestašica “poštenih Srba”, da moraju posezati za Harisom i Ramizom da im glume Srbe.
Nakon što su prelaskom u Srbe doživjeli uzlet s kantonalne na federalnu razinu, srpski predstavnici Haris Pleho i Ramiz Smajić mogu se kandidirati i za potpredsjednika Federacije iz reda srpskog naroda, što bi dalo još ljepšu sliku o većem entitetu.
Inače, “Srbin” Haris Pleho postao je poznat široj javnosti početkom godine, kada je kao gradski vijećnik podnio inicijativu za dodjelu titule počasnog građanina Sarajeva zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Inicijativa je usvojena, no kratko nakon toga nesretni Bandić je zucnuo nešto o trećem entitetu pa mu je sarajevska skupština ekspresno oduzela još neuručenu titulu zbog verbalnog delikta. Sad kad se saznalo da je Haris Pleho Srbin, jasno je tko radi pomutnju po Sarajevu i gura treći entitet.
Uobičajeno, najpoganiji komentari na aktualnu srbizaciju koja se poput ebole širi sarajevskom kantonalnom skupštinom, dolaze iz Mostara, od onoga kako je nakon obraćenja Plehe i Smajića broj Srba u Sarajevu skočio za deset posto, do pitanja koju krsnu slavu slave srpski predstavnici Haris i Ramiz.
Šala koju je sunarodnjak Harisa i Ramiza,Veselin Gatalo bacio povodom lanjskog uginuća lavice u sarajevskom zoološkom vrtu pokazala se proročanskom. Rekao je tada da uginuće lavice za Sarajevo nije problem: dovoljno je da nađu neku običnu, domaću mačku, Felisdomesticus, koja će se izjasniti kao lavica i problem je riješen – kvota lavova u Sarajevu je namirena…
Prva, spontana reakcija na vijest o novim Srbima je smijeh. Druga je zgražanje i svijest koliko takve primitivne manipulacije nanose štete ionako nefunkcionalnoj državi i podijeljenom društvu. Treća, smirenija, je zadovoljstvo na tragu Lenjinove “što gore, to bolje”, štoviše, zahvalnost “Srbima” Ramizu i Harisu jer su doveli do apsurda i potpuno razotkrili neodrživost onoga što nam je skrojila međunarodna zajednica. Nakon “Sejdić i Finci”, dobili smo tako tandem “Pleho i Smajić”, kao simbol nužnosti izmjene izbornog zakona i načina izbora Doma naroda.