“Kad Čolić ne bi imao koncert, ljudi bi došli na moj!”

Iza Olivera su ostale bezvremenske pjesme, evergreeni na kojima će karijeru pokušati kaliti mlađi naraštaji. Isto kao što su mu pjesme bile sjajna poezija, Oliver je znao u svojim intervjuima iznijeti i sjajne misli. U nastavku pročitajte neke od najzanimljivijih izjava jedinstvenog Olivera o bogatoj karijeri, obitelji, prijateljima…

– U Makedoniji i Sloveniji našao sam svojih CD-ova koje nikada u životu prije nisam vidio. Nemam kući sve osvojene Porine jer se većinom nalaze na vitrinama restorana kojima su vlasnici moji prijatelji i koji su me molili da im ih poklonim. (Večernji list)

– Djed sam dobar, ali sam kratkog fitilja. Pola sata mogu s njima provesti, igrati se, ali nakon toga više ne mogu. Oni su prebrzi i prebučni i onda to meni malo dosadi, pa se ja malo maknem, ali onda ponovno nakon nekoliko sati dođem i sve tako. (Magazin Azra)

– Neću nastupiti u Srbiji. To smo završili. Tu temu smo završili… Zvali su me puno puta i svaki put sam rekao ne; ja sam mislio da je ta tema završena. Idem li to objašnjavati, trajat će dugo. Tamošnja publika je dobrodošla na svaki moj koncert u okruženju. Gdje god misle da im nije daleko, neka dođu na koncert. Želim im zdravlje i sreću. (RTS)

– Moji nastupi nisu energični. Sjednem za klavir i uživam. Nema spektakla kod mene. Sviram klavir i pjevam lijepe pjesme, lijepe stihove. A da je zdrav duh u zdravom tijelu, ne bih se složio. Pjevači rade noću, a ako imamo pretpostavku da je zdravije, bolje onome ko je budan danju, onda to nije uredu. No, ljudi izlaze i opuštaju se uz muziku navečer, mi moramo svirati. (Dnevni avaz)

– Sve dokad možeš vladati glasom, dotad se može izdržati. Mene uglavnom nitko ne gleda dok pjevam, mene samo slušaju. Nisam ja neki ljepotan… (u tv intervjuu na pitanje kada pjevači idu u mirovinu)

– Poznati voditelj u bivšoj državi, Minimaks, pitao ga je jednom, aludirajući na veliku popularnost obojice, odgovara li mu što je Zdravko Čolić u vojsci. Oliver je odgovorio: “Naravno da mi koristi. Ljudi koji put ne znaju gdje bi išli. Hoće otići na Zdravkov Koncert, a kako njega nema, dođu na moj!”

– U istom intervjuu Oliver je otkrio da voli gledati Muppet Show; u Švedskoj je završio u zatvoru jer je vozio auto 63 kilometra na sat brže od dopuštene brzine; za uspjeh je bila presudna pjesma “Galeb i ja” – “nakon toga se sve promijenilo”, rekao je Oliver; u Italiji nije htio potražiti karijeru, jer tamo, rekao je, imaju barem tisuću pjevača kao što je on; smatrao je da ga ljudi vole jer mu vjeruju dok pjeva; za uhvatiti dobru ribu najvažnije je, tvrdio je, strpljenje

– Nikada me nije zanimala politika jer to je pokvaren posao i moraš biti tamo ili ovamo. Mene su svake godine zvali kad su birali vladu – zovu me zbog politike iako dobro znaju da me ne treba zvati jer to ne volim. (Nedeljnik)

– U Splitu sam se školovao, ali sam praznike provodio u Veloj Luci na Korčuli. Zimi smo išli  brati masline. Grijali smo se uz peći na drva, ali soba je uvijek ostajala hladna. Bili su tu mama, tata, brat, rođaci, tetke… Uvijek puna soba. (Večernji list)

– Imam mejl, naravno i mobitel, ali ne vraćam SMS. Na kompjuteru samo pogledam ako me nešto zanima. Uglavnom se spašavam od toga. Boris Dvornik mi je znao reći: “Ne mogu ja pjevati jer mikrofon nema oči.” Kažem mu: “Ne gledaj u mikrofon nego u publiku i vidjet ćeš puno očiju.” Prestali su se ljudi dodirivati, kontaktirati. Ne znam kuda to vodi. Ne znam što je sreća? Što znači doznati sve? Nisu bezveze filozofe svrstali u genijalce čak zbog samo jedne njihove rečenice. Danas je čovjek koji puno govori, a ništa ne kaže u trendu. On pola sata priča i ništa ne kaže. To su oratori koji žive svoj život koji ne znači ništa nikome, a užasno su popularni. Pravi ljudi s pravim vrijednostima, šmekeri, njih nema danas puno na TV-u. (Nedeljnik)