Andrej Plenković ima crtu koju nikada neće prijeći. Zna to Bruxelles, zna to Washington, zna to Kijev, zna to Moskva, a bogme bi to trebao znati i Zagreb.
Samo, Zagreb to još nije shvatio.
Hrvatski premijer u Münchenu se podigao na stražnje noge. Trump se sastaje s Putinom, pregovara o miru bez Ukrajine i Europe, i to je nešto što Plenković neće dopustiti.
👉 “Bez Kijeva i Europe – to je no go.”
👉 “Bez europske participacije, to je politički neprihvatljivo.”
👉 “Mir mora biti pravedan, jer sve drugo donosi novu nestabilnost.”
Snažne riječi. Pravednički ton.
Plenković je odabrao svoj trenutak i napao ono što mu je sigurno. Jer, reći da je Trump kriv što pregovara s Putinom – to je u EU već mainstream pozicija.
Ali zamislite samo scenarij u kojem Andrej Plenković izgovara iste rečenice – ali za Hrvate u Bosni i Hercegovini.
👉 “Bez legitimnih hrvatskih predstavnika u vlasti – to je no go.”
👉 “Bez pune jednakopravnosti Hrvata, to je politički neprihvatljivo.”
👉 “BiH mora biti pravedna prema svim narodima, jer sve drugo donosi novu nestabilnost.”
Možete li to zamisliti?
Naravno da ne možete.
Jer, u Münchenu Plenković zna da se može prkositi Trumpu bez posljedica.
Ali u Sarajevu zna da bi svaka riječ izgovorena u tom tonu značila kraj uglađenih diplomatskih večera s von der Leyen i Charlesom Michelom.
Tvrdi stavovi kad nisu potrebni, tišina kad su potrebni
Plenkovićev problem nije samo u tome što se nije jednom ovako zauzeo za Hrvate u BiH.
Njegov problem je u tome što, kad god se ukaže prilika da to učini, on uredno šuti.
Dok hrvatski narod u BiH godinama traži jednakopravnost, Plenković diplomatski naginje glavu, prilagođava ton, uvažava partnere, pokazuje razumijevanje za složenost situacije.
Kad treba reagirati na majorizaciju, on traži miran dijalog.
Kad treba stati uz Hrvate, on pazi da ne naruši odnose s bošnjačkom političkom elitom.
Kad mu Bakir Izetbegović poruči da Hrvati u BiH nisu konstitutivni, nego samo građani drugog reda, Plenković odgovara nekom mlakom izjavom o europskoj perspektivi BiH.
A kad treba skočiti protiv Trumpa?
E, onda dolaze riječi o pravednom miru, transatlantskom partnerstvu i političkoj neprihvatljivosti odluka bez Europe.
Kad bi samo jednom takve rečenice iskoristio za Hrvate u BiH.
Plenkovićev jasan put – ali ne za sve
Plenković je europski političar u najboljem i najgorem smislu te riječi.
On zna što Bruxelles želi čuti, zna kada treba biti glasan, zna kada treba biti tih.
Kad je riječ o Ukrajini, Plenković je spreman na čvrste izjave, jer zna da će mu se to vratiti u obliku aplauza na europskim forumima.
Kad je riječ o Hrvatima u BiH?
Tu nema ni aplauza, ni podrške.
Samo tišina, kao da taj problem više nije njegov.
Kad bi samo jednom rekao ono što treba reći.
Kad bi samo jednom stao na pravu stranu.
Kad bi samo jednom pokazao da je i njihova sudbina njegova briga.
Ali ne.
Jer Hrvatima u BiH, Plenković nikad neće biti Zelenski.
wpDiscuz
