Published On: Sun, Sep 9th, 2012

JUKIĆ: Ne mogu se svi suicidi branitelja povezivati s PTSP-om, mnogi su povezani s nepravdom u društvu

Branitelji oboljeli od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) danas su posebno ugroženi dio hrvatskog društva. Velik dio njih još pokušava zaboraviti na ratne traume i uključiti se u svakidašnji život, dio njih to čini uz pomoć liječnika specijalista, a dio, nažalost, izlaz na kraju potraže u dizanju ruke na sebe. Sve njih posebno teško pogađa teško gospodarsko i moralno stanje zemlje, koja je danas daleko od ideje slobodne i snažne države za koju su bili spremni dati život. O problemima s kojima se susreće ovaj dio braniteljske populacije razgovarali smo s ravnateljem Psihijatrijske bolnice Vrapče dr. Vladom Jukićem, koji se rado odazvao našem pozivu.

Kako se danas Hrvatska brine za branitelje oboljele od PTSP-a?

– Stanje je zadovoljavajuće. Svi oni imaju prilike liječiti se u svim specijaliziranim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Uz to postoje i četiri regionalna centra za oboljele od PTSP-a u KB Dubrava u Zagrebu, a u Splitu, Rijeci i Osijeku postoje i centri za liječenje oboljelih od PTSP-a koji se specijalno bave ovom kategorijom bolesnika.

Odnosi li se to i na branitelje koji su zatražili status oboljelog od PTSP-a i nakon roka za prijavu koji je istekao 31.12. 2005.?

–  Pomoć se pruža svakome tko zatraži, a zahtjevi za statusom oboljelog od PTSP-a dio su druge priče koja se odnosi na prava branitelja.

Koje metode se koriste u Hrvatskoj u liječenju branitelja oboljelih od PTSP-a?

– U Hrvatskoj, kao i u svijetu koristi se mulitidisciplinarni pristup u liječenju oboljelih od PTSP-a. U pravilu se koriste psihofarmaci, prije svega antidepresivi, a u bolnicama su na raspolaganju psihoterapijske i socioterapijske metode liječenja. Poseban vid terapije, koji daje vrlo dobre rezultate je radno-okupaciona terapija. Zato oboljelima predlažemo bavljenje nekim poslom, primjerice maslinarstvom i sličnim poslovima koji imaju fleksibilno radno vrijeme.

Koriste li se i strana iskustva u liječenju oboljelih?

– Koristimo međunarodne standarde, prije svega američke i izraelske. Amerikanci i Izraelci su prvi krenuli s tim programima. Najdalje su u tome otišli Amerikanci koji su metode liječenja oboljelih od PTSP-a počeli razvijati nakon Korejskog i Vijetnamskog rata, a danas ih koriste i u liječenju vojnika koji dolaze s ratišta u Afganistanu, Iraku… Zbog administrativnih razloga i procjene invalidnosti branitelja, zadnjih desetak godina broj onih koji traže psihijatrijsku pomoć, posebno branitelja, je nerealno visok. Naime, gotovo deset posto svih psihijatrisjkih kapaciteta u zadnjih deset godina u Hrvatskoj koristili su branitelji oboljeli od PTSP-a. Očekuje se da će taj broj pasti te da će otprilike 2-3 posto psihijatrijskih angažmana biti usmjereno prema toj populaciji oboljeloj od PTSP-a.

Koji su najčešći simptomi PTSP-a kod branitelja?

– Postraumatski stresni poremećaj je psihički poremećaj koji nastaje kao odgođena reakcija na izuzetno stresne situacije. On se manifestira kroz tri skupine simptoma. Prva skupina uključuje oboljele koji ponovno proživljavaju traumatski doživljaj – prisilna sjećanja na taj događaj, flash- backove, poput osjećaja da će svaki čas doći do bombardiranja te noćne more.

Druga skupina simptoma su simptomi izbjegavanja i emocionalnog udaljavanja od bližnjih, prijatelja. Tu se kod oboljelih javlja osjećaj kao da nema budućnosti, da neće uspjeti reazlizirati svoje životne planove, da neće uspjeti podići djecu na noge… i na kraju treća skupina siimptoma je stanje pojačane pobuđenosti, problem usnivanja i prosnivanja te napetost, nizak prag tolerancije na frustracije odnosno burne reakcije na vanjske podražaje.

Jasno je da se uz sve te simptome javlja i problem disfunckionalnosti na obiteljskom i radnom planu. To ne znači da su oboljeli od PTSP-a radno nesposobni. Među ukupnim brojem oboljelih od PTSP-a ima 20-tak posto radno nesposobnih.

Mogu li se branitelji oboljeli od PTSP-a potpuno izliječiti?

– Mnogi se izliječe! Pet posto oboljelih od PTSP-a teško pati, 20 posto imaju tegobe ali se snjima mogu nositi, dok dvadesetak posto i ne osjeća neke velike tegobe, osim povremenih bolova u dijelovima tijela. U pedeset posto slučajeva liječenje donosi dobre rezultate.

Mogu li branitelji i danas dobiti dijagnozu oboljelog od PTSP-a?

– Mogu, ali pri tome treba minuciozno istražiti svaki slučaj. Jer može se dogoditi je li branitelj u međuvremenu imao neku težu prometnu nesreću ili pak ima PTSP od nekog drugog šoka, a ne od rata. Dakle, pri utvrđivanju braniteljskog PTSP-a treba pomno istražiti vezu uzroka i posljedica.

Veliki problem predstavljaju samoubojstva branitelja, kojih ima i danas. Gospodin Mladen Pavković, autor knjige ‘Svakim danom nas je sve manje’, spominje brojku od 100 do 120 slučaja samoubojstva branitelja godišnje.

– Prema nekim podacima dosada se ubilo oko 2000 branitelja. Međutim, ne mogu se svi suicidi branitelja povezivati s PTSP-om. Branitelji su dio opće populacije, a u Hrvatskoj se dnevno ubije 1-3 čovjeka. A oni nisu svi branitelji.

Pogađaju li branitelje teže traume iz rata ili tužno stanje u kojoj se nalazi naša država nakon rata, pljačke i korupcija…?

– Teško je reći što im teže pada, no sigurno je da korupcija i kriminal branitelje jako bole! Frustracija je jaka kada su nakon povratka s ratišta vidjeli kako su se neki jako obogatili, a oni su dali dio sebe za Hrvatsku. To je nešto što ih jako frustrira i čini jako nezadovoljnima.

dnevno.hr