Published On: Uto, pro 18th, 2018

Jeziva zamka: Krokodili su ih jeli jednog po jednog

Oni koji su preživjeli bitku nisu dobro prošli kad su izabrali bijeg preko tih krokodilskih voda. Nestali su u noći.

U to vrijeme britanskim snagama trebala je zračna baza na otoku Ramree kako bi mogli nastaviti s napadima na Japance, a tisuće njih držale su otok. Iscrpljujuća bitka trajala je gotovo dva mjeseca. Dvije vojske bile su na mrtvoj točki sve dok pripadnici britanske kraljevske mornarice uz pomoć indijske brigade nisu zaobišli japanske pozicije. Taj manevar podijelio je grupu na dva dijela i izolirao oko 1000 japanskih vojnika.

Britanci su im poslali poruku da bi se trebali predati. Japanci su bili zarobljeni i bez ikakve šanse za bijegom. No kako nisu željeli prihvatiti predaju, odlučili su krenuti na put dugačak gotovo 13 km kroz močvarno područje. Hodali su kroz guste i blatom prepune dijelove što im je otežavalo kretanje. Britanci su njihov napredak pratili iz daljine, s ruba močvarnog područja. Nisu im se približavali, jer su znali da ih na tom području čeka klopka, ona prirodna i smrtonosna. Krokodili. 

Morski krokodili su najveća živuća vrsta krokodila i gmazova dužine oko pet metara i težine oko 450 kilograma, a zabilježeni su i puno veći primjerci. Močvare su njihovo prirodno stanište a ljudi im ne mogu parirati po brzini, veličini, i prije svega sirovoj snazi. Znali su Japanci da ti krokodili imaju reputaciju ubijanja ljudi no svejedno su pobjegli u močvare. Taj stravičan trenutak susreta s njima, mnogi od njih ipak nisu preživjeli.

Ubrzo nakon ulaska u močvarno područje počeli su padati pokošeni bolestima, dehidracijom, i gladi. Komarci, pauci, otrovne zmije, škorpioni, skriveni u svakom dijelu tih močvara počeli su ih ubijati, jednog po jednog. Krokodili su se pojavili kada su ušli dublje u močvaru. Posebno loša bila je činjenica što su oni bili noćna bića, a svoj su plijen lovili po mraku. Nekoliko britanskih vojnika rekli su kako su krokodili iz mraka smireno čekali, vrebali japanske vojnike.

“Noć je bila najgora koju pamtim, koju su trupe marinaca doživjele. Krokodili, uznemireni zvukovima borbe i mirisom baruta, namamljeni krvlju koja se cijedila s ljudi, pritajili su se između mangrova. Njihove oči su virile tek nekoliko centimetara iznad vode, pozorno promatrajući svoj sljedeći, poprilično obilan obrok. Kako je oseka nastupala, krokodili su se primicali sve bliže ljudima koji su se posakrivali u blatu. Napadali su bez upozorenja, nekoliko njih izletivši i odvlačeći sirote vojnike u vodu, dok su se ostali panično penjali jedan preko drugog u nadi da će se spasiti.”, pisao je sudionik bitke Bruce Stanley Wright.

Od njih tisuću preživjelo ih je samo 480. Ovaj je napad ostao zapisan u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najveći napad krokodila u povijesti.

No procjene o poginulima variraju. Britanci sa sigurnošću znaju da je iz močvare izašlo 20 vojnika koje su zarobili. Oni su im ispričali o strašnim krokodilima, no broj onih koji su poginuli u raljama krokodila ostaje nepoznanica, jer se ne zna koliko je stradalo od bolesti i gladovanja.

Najveći izmjeren primjerak ovog krokodila je ubijen 1978. godine na Sumatri – bio je 8.6 metara dugačak i težio 1 352 kilograma.

Mogu usporiti otkucaje srca na samo dva u tri minute. To im omogućuje da se pod vodom mogu zadržati i do jednog sata. Imaju moćne čeljusti koje služe za ubijanje plijena. Ovi ogromni gmazovi su vrhunski grabežljivcisposobni ubiti plijen veličine odraslog vodenog bivola, bilo na vodi ili na kopnu.

Plijen love iz zasjede, obično čekaju da im se dovoljno približi prije nego što eksplozivno napadnu, bez ikakvog upozorenja. Koriste svoju ogromnu snagu kako bi odvukli žrtvu do vode. Većinu plijena ubije sam stisak moćnih čeljusti, iako neki budu nenamjerno udavljeni. Pritisak koje stvaraju čeljustiovih krokodila je dovoljan da smrska lubanju u par sekundi.

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare