U samo par sati Milanović je ispucao više politoloških vrijednih, ubojito vrijednih izjava koliko legitimnim predstavnicima Hrvata za to trebaju godine i godine i to ako ih se dobro izmoli ili prisili na to.
Jesu li polaznici raznih stranačkih akademija popamtili te izjave? Hoće li ih znati iskoristiti? I koji je vrag s našim političkim genom i talentom da smo tako siromašni s njima?
Jesmo li stvarno toliko politički mutavi ili je posrijedi negativna selekcija u političkom sakutizmu?
Mi mislimo da je ovo zadnje.
Iako religiozne institucije u nas, posebno fratrizanske, nastoje od Hrvata kao političke zajednice načiniti molitveno tupavo stado fanatičnih “imača kada” ili “čekača čuda”, pa nam izjave i ton govora političara sve više liče na sterilni no važni govor svećenika, duh naroda nije nešto što se tako lako da ukrotiti.
Vremena Ahdnama su prošlost.
Apeliramo na politički vrh u Hrvata a i na ego fratritzanske vlastele, (ne napadamo obične fratre) da porede par izjava koje je dao Milanović u ova dva dana, njihovu kratkoću , jasnoću i način na koji ih je plasirao, i ujedno njihovu nadmoć izjavama koje daju naši legitimni zaštitnici naše neprirodne šutnje.
Te da se zapitaju, na jedan poseban način, dok budu palili cvijeće i polagali svijeće, jel misle i dalje ići s politikom šutnje, dosadnih fraza i neinventivnosti? Ili će čekati da im se dogodi ustanak u samom narodu. Ustanak koji ne bi bio dobar za njih.
Ljudi se vežu za karakterne političare, inspiriraju se novim kovanicama i odvažnim rečenicama. Koje su kratke i jasne.
Vrijeme curi , narod curi a narod može zaustaviti samo jaka, karizmatična i jasna politika. Politika odvažnosti i rečenice bez kalkulacija.
Dodik je recimo meštar toga. Hrvati su meštri ubijanja takvih talenata.
Mi mislimo da je tome došao kraj. I nadamo se da smo u pravu.
Ako nismo, nije dobro da nismo. Ne toliko za nas. Nego za vas draga naša elito.
wpDiscuz
