Published On: Fri, Jul 24th, 2020

Je li Sunce u Bosni sada fašist, sada kad je otkrilo krive kosti?

 

Iz predmeta Rostovo prije 2 godine izvučen je, kao zeko, iz šešira, stanoviti g. Selmo.

Izvuklo ga je neovisno Tužiteljstvo BIH. Ono koje stoluje u  Staklenoj sobi Clintonove ambasade. Tamo u toj Staklenoj sobi, Najdraži ambasadori, govore NajNeovisnijim Tužiteljima među nama, kako da se oblače, kako da kašlju, kako smiju da se ponašaju.

Ambasada je to  koja se grli i ljubi po Sarajevima s najuzvišenijim izdancima sarajevskog nacionalizma. Ona koja je okružena s četrdeset i četiri safa  bošnjačkih i samo bošnjačkih birokrata i  koja g. Pompeu ne javlja što se događa u BiH.

Tko je jedan Pompeo da Selmine i Alispahićeve birokrate raspoređene po Clinton Ambasadi njemu pišu?

Korupcija  BH Tužiteljstva, pretvaranje istog u hairli Tužiteljstvo, događa se u zemlji koja je dala ABIH,  hairli vojsku SDA. Vojsku koja je izrodila najveći postotak napadača na WTC. Junake Čuda otpora. Šehide Uzvišene Ideje.

Kako se bio zabavio prikrivanjem tragova po Rostovu, Selmo, nesuđeni šehid, vojnik slavne ideje Šerifa Patkovića, ideje Prostora Džihada, 2001 nije odletio za NYC. Širiti Prostor. Nije imao sreće.

A možda je i on htio poletjeti visoko te slavne godine bosanske povijesti. 2001. Septembra. Jedanaestog.

Zeko je zato odlučio poletjeti visoko iznad Bosne u ovaj noviji vakat. Bit će on ministar. Branit će našu zemlju od Great Satane. Koji uglavnom dolazi sa Zapada. Ili iz Rusije. I nikada i nikako iz matere Turske.

Nakon što su alkemičari naše prošlosti ali i naše budućnosti, anonimci iz Staklene sobe izbrisali Seliminu prošlost , Selmo je mogao izvaditi potvrdu da se protiv njega ne vodi stakleni postupak.

I eno ga. Imenovan. Široko čelo i namršteno lice eksperta za premiještanje jama, ponovno stade pred bosansko sunce. Po volji boga  Aresa ili boga Allaha. Koji god to bio. Od mnogih bogova koji redovno pohode našu domovinu.

No po volji Perunovoj, volji slavenskoga Boga pravde, rostovska zemlja je pred isto to Sunce izrosila, natkosila, i ko novorođenčad poredala, kosti pokošenih bosanskih  sinova i kćeriju. Ubijenih samo zato jer su se zatekli na Prostoru. Prostoru koji je Selmo označio kao svoj.

Kosti pripadnika nepoželjne nacije. Nacije čija ubijena djeca, kako reče nacista Reuf, vrijede manje. Deset Augustina vrijedi ko jedan Selmo. Devedeset Rostovskih tijela vrijede ko jedan Reufov tvit.

Manjina je to  s viškom prava, govore nam nacisti.  Kosti su to agresivne manjine koja “želi Bošnjake ograditi žicom”. “A oni se više ne mogu stiskati”  – kako nam govori “mirotvorni” Bakir Izetbegović, čovjek koji želi da ne živimo “jedni pored drugih nego jedni s drugima” .Baš kako što Komšić živi s Bakirom,Reufom i Selmom. Ne pored njih, nego s njima.  Svi jedni pored drugih. Zajedno. Građanski.

Baš kao u Rostovu.

Gdje se jama sama otkopala. Gdje su se kosti same poredale. Gdje je Sunce samo izišlo.

Bez da su pitali SDA , Selmu, i Staklenu sobu, jel smiju van zemlje, jel smiju sjati, jel se smiju zvati.

Majku im fašističku. Antibosansku.

Ovdje bi sada trebao biti neki citat Ive Andrića, Orhana Pamuka ili Ivana Lovrenovića.  No ne želimo zabranjenim piscima  Prostora džihada, otežavati književnost.