Je li ovo najstrože čuvana tajna hrvatskog zdravstva? Teški bolesnici imaju pravo na 600 kuna pomoći mjesečno, no većina ne zna baš ništa o tome

Pet-šest ljudi čekalo je radioterapiju (“zračenje”), a dvoje-troje ih je, uključujući ženu koja o pravima onkoloških bolesnika saznanja dobiva od frizerke, u pratnji.

Nastane žamor, svi komentiraju “bombu” tešku nezanemarivih 600 kuna. Kakvu pomoć? Tko je daje? I svi imamo pravo? Pa zašto nam to nitko nikad nije rekao? Prima li tko od vas tu pomoć? Ne? Baš nitko?…
I sama u pratnji, brzinski prosurfam, i da – na više web-adresa spominje se 600 kuna pomoći na koje imaju pravo onkološki bolesnici. Prosurfam potom pažljivije i otkrijem da priča i jest i nije točna.
Svakako, informacija o financijskoj pomoći oboljelima od malignih bolesti, “neovisno o iznosu mirovine, plaće, vlasništvu nekretnina i sl.”, plasirana je krajem svibnja na Facebook stranicama udruge “Blokirani”, uz snažan odjek po društvenim mrežama.
No nakon što je priča planula po virtualnom svijetu, stigao je demanti, odnosno obrazloženje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku iz kojega je jasno da pravo postoji, ali ostvariti se može pod određenim uvjetima i ne odnosi se samo na onkološke, nego sve bolesnike.Popis uvjeta

Prava iz sustava socijalne skrbi vezana uz zdravstveni status (uz spomenuti doplatak, to je još i pravo na osobnu invalidninu) ostvaruju se predajom zahtjeva nadležnom centru za socijalnu skrb, uz potrebnu dokumentaciju, nakon čega podnositelj zahtjeva mora na Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom gdje se određuje težina invaliditeta – teški ili teži – i o tome donosi nalaz i mišljenje. 
Ovisno o procjeni težine oštećenja zdravlja osoba ostvaruje ili ne ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu.
Zakon o socijalnoj skrbi propisuje da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama, zbog čega joj je pomoć druge osobe prijeko potrebna – od nabave hrane i pripremanja hrane, preko čišćenja stana do oblačenja, svlačenja, održavanja osobne higijene i drugih osnovnih životnih potreba.
To se pravo ne priznaje onima koji imaju sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, imaju drugi stan ili kuću (osim onoga u kojemu stanuju), imaju poslovni prostor koji se ne koristi za registriranu djelatnost, zatim ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 1250 kuna ili ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 1000 kuna tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, ako već prima osobnu invalidninu itd.
No, ako je vještačenjem korisniku utvrđen teži invaliditet, pravo na doplatak priznaje mu se neovisno o imovinskom i prihodovnom cenzusu.
Od Tonija Bjaževića, ravnatelja splitskog Centra za socijalnu skrb – osim za Split nadležnog i za područje Kaštela, Solina te otoka Hvara i Visa – saznajemo kako ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi nije isključivo usmjereno na određene dijagnoze, pa tako ni na one onkološke, stoga se ne može dati podatak o tome koliko je osoba s onkološkim u odnosu na osobe s drugim dijagnozama.
No, u posljednje vrijeme primjetan je, kaže, značajan porast zahtjeva za ostvarivanjem prava iz sustava socijalne skrbi upravo onkoloških bolesnika, a iako zakonom nije propisano, u njihovu slučaju splitski CZSS naglašava prioritet za provođenje vještačenja.
U podrumskoj čekaonici splitske Onkologije na radioterapiju koja, ovisno o vrsti malignog oboljenja, traje od nekoliko dana do nekoliko desetaka dana, čekaju i novooboljeli i oni koji se od različitih malignih bolesti liječe godinama, i muškarci i žene, dolaze iz Trogira, Trilja, Vrgorca, s otoka…, no najveći broj njih nikad nije čuo za pravo na doplatak za pomoć i njegu, zbog čega se uvijek iskristalizira pitanje: kako nam to nitko nije rekao?
Poneko je obavijest dobio porukom, jedna je mlada žena počela prikupljati potrebne dokumente nakon što je slučajno saznala za pravo na doplatak, no sustavnog informiranja – barem kad su onkološki bolesnici u pitanju – čini se da nema.

Informatičko rješenje

Tko bi oboljele osobe trebao upoznati s pravima iz sustava socijalne skrbi vezanima uz zdravstveni status? U splitskom CZSS-u nemaju saznanja o tome. Ravnatelj Bjažević koristi priliku i poziva zainteresirane da im se jave i da se informiraju.
Dr. Vikica Krolo, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHom), odgovara protupitanjem: “A tko bi liječnike obiteljske medicine trebao o tome obavijestiti?”
– Jasno je da neke stvari moramo znati, ali ne možemo, ako nas se o tome ne obavijesti, znati sve ni iz vlastitog, zdravstvenog resora, a pogotovo ne iz resora socijalne skrbi.
Ona, kaže, ispunjava potrebne obrasce kad to pacijent zatraži, ispiše dijagnoze, “izvuče” iz kartona ono najvažnije, ali nije joj poznato da liječnici obiteljske medicine imaju obvezu obavještavati pacijente o njihovim socijalnim pravima.
A jedan od liječnika obiteljske medicine s kojim smo razgovarali rekao nam je da je problem lako riješiti – informatičkim programom koji bi, uz dijagnozu, “izbacivao” i popis prava iz različitih sustava, uključujući onaj socijalne skrbi.