Published On: Mon, Apr 23rd, 2012

Jahte iz Tomislavgrada

Je li istina, novinaru, da neki Švicarac pravi brodogradilište u  tvojim Crvenicama, obrati mi se u kafiću  prije par dana jedan Duvnjak. A ja ne virujem, jerbo kako će gotov brod pribacit do mora?

– Ne pravi se brodogradilište, rodijače, nego tvornica jahti i čamaca, ukori ga njegov prijatelj za stolom. Pa mi potom objasni je Stipe Karačić skupa s nekim biznismenom iz Švicarske već udario temelje za tvornicu jahti i čamaca.

Odmah sam krenuo u  Crvenice. Na ulazu u selo, na Tadića Velikoj njivi koja je bila prvo seosko igralište, ugledam veliku dizalicu, bagere, kamione, stotine kubika deponirane zemlje i ugrađene betonske temelje goleme buduće zgrade. Radnici „Brine“ već su betonirali temellje zgrade površine 1.600 m četvornih. U Stipinoj kući nađem Stipu i Rogera Kraenbuehla, famoznog švicarskog investitora o kojemu bruji čitavi duvanjski kraj.

–          Je, mi smo to počeli zajednički graditi, kaže Stipe (46). Rože je moj suradnik,

kum i prijatelj. Mi smo 12 godina zajedno radili u Švicarskoj. Onda mi je on predložio da skupa otvorimo svoju firmu u Zugu. Priznajem, bio sam kukavica, a Rože je otvorio firmu. I uspio se tako dobro probiti na tržištu da njegova tvrtka Loon Yachts sada proizvodi ribarske brodice do 6 m dužine, patrolne čamce do 10 m i jahte do 17 m dužine i turističke brodiće za razgledanje. Ali, ne bih ja s ovom pričom u novine dok se sve ne dovrši. Naši ljudi puno očekuju, a mene strah što će biti ako ne uspijemo. Uostalom, pitaj Rožea.

Roger je prvo upitao koliko bi koštala reportaža u Slobodnoj Dalmaciji. Kad sam mu objasnio da je to besplatno, odmah je razvezao priču i latio se laptopa pokazujući slike svojih jahti i čamaca.

– Mi pravimo pogon koji će ovdje proizvoditi jahte i čamce za švicarsko tržište, govori Roger. Sve se radi po narudžbi, a kupaca imamo više nego što možemo napraviti. Vidite ovaj patrolni čamac iz naše tvrtke koristi već dvije godine policija u Zuerichu. Zanimljivo je da mu je kuma Tina Tarner. A ovaj koristi policija u Bernu.

-Za ovaj patrolni čamac bernske policije vrata je pravio naš Peša, ubaci se Stipe. Alfaplast iz Tomislavgrada. Baš mi je bilo stalo da i naši proizvodi budu ugrađeni u švicarski čamac.

Zašto gastarbajter Stipe i njegov prijatelj Roger ulažu novce za projekt na Velikoj njivi?

– Tisuće duvanjskih gastarbajtera, među njima i moj otac Ante, zaradili su milijune maraka i eura u Europi, kaže Stipe. I novac uložili u goleme kuće koje sada po pravilu zjape prazne. Ne znam nikoga tko je novac ovdje uložio za proizvodnju. Pa me to kopkalo. Pa sam kupio Veliku njivu upravo stoga da na njoj nešto sagradim. Već četiri godine Rože i ja pričamo o Velikoj njivi i pogonu na njoj.

– A ja sam   kazao Stipi da treba imati muda, kroz smijeh će Roger. Pa smo sračunali da imamo tržište i da je bitno pojeftiniti proizvodnju. Kako? Tako što ćemo ovdje napraviti isti pogon kao u Švicarskoj, zaposliti domaću i jeftiniju radnu snagu i plaćati manje poreze državi. U početku ćemo dovesti stručnjake iz Švicarske. Vidio sam i Buško jezero. Čudno da tamo nema čamaca i jahti. Čujem da neki biznismen tamo pravi mol i da bi to moglo biti turističko odredište. Tu mora biti čamaca i jahti. A tu pred nosom je i Jadran.

S Rogerom i Stipom razgovarali smo na Veliki petak. Stipe se spremao za Švicarsku, gdje mu je obitelj, dok Roger ostaje u Stipinoj kući nadgledati radove u funkciji direktora. Dakle, Roger je švicarski gastarbajter u Tomislavgradu. Pritom ispričaše zanimljivu stvar da su županijske vlasti, uz nostrifikaciju diplome, od Rogera tražile i polaganje dodatnih ispita kako bi mogao obavljati funkciju ravnatelja.

-Ta papirologija nama je kočnica, veli Stipe. Ni ja se ne mogu snaći. Čujem da je duvanjski načelnik Vukadin čestit čovjek, pa bi nam bilo važno da nam u tome pomogne. Nama ne treba novac, mi ga tu donosimo, ali papiri… Prije dvije godine namjeravali smo otvoriti pogon u Šibeniku, ali nas papirologija otjerala. A možda i strah od konkurencije.

Zaista je apsurdno da u Herceg-bosanskoj županiji već 17 mjeseci ne postoji vlast, nego o svemu odlučuje tehnička vlada. A ona, čini se, služi samo zato da zakoči rad iživot. Pa se sjetih poslovice kako „đava nit ore nit kopa, nego samo napastvuje kršćene (poštene) duše“. Poput vlasti Hercegbosanske županije. A računica je jasna, premda Stipe i Roger ne vole govoriti o brojkama. No sami objekt košta bar  par milijuna maraka, a na izgradnji je već posao našlo 50-tak radnika.

Roger i Stipe su ambiciozno krenuli. Već su stigli svi dijelovi montažne dvorane, koja će biti gotova za dva mjeseca, a već za Gospojinu bi tvornica trebala proraditi. Tada će na otvaranje doći iz Švicarske Stipe s obitelji, ali i njegova kuma, Rogerova supruga Galina, inače Ruskinja. Do narednog ljeta iz crveničkog  će pogona krenuti gotove jahte i čamci put Švicarske.

Čujem da neki Belgijanac također  otvara u Stipanićima tvornicu opruga.  Očito da su europski investitori, u očekivanju ulaska Hrvatske u EU, prepoznali BiH kao najbližu i najisplativiju destinaciju za ulaganje.

Možda bi vlast HBŽ, ako ikada bude formirana, mogla razmisliti o formiranja ministarstva iseljeništva i gastarbajtera. Jer, više novca u ovu županiju gastarbajterskih mirovina, od ukupnog ovdašnjeg gospodarstva. A druga generacija gastarbajtera već se asimilirala u zapadnjačko društvo, zadržavši lokalpatriotizam, te znanje jezika običaja i načina ponašanja kako na Zapadu, tako i ovdje.

 

Foto: Miro Šumanović                                                                       Tekst: Petar Miloš