BiH je polazna, odredišna i tranzitna zemlja za muškarce, žene, djecu i osobe sa smetnjama u razvoju koji se podvrgavaju trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada, stoji u izvještaju State departmenta o trgovini ljudima u BiH za 2014. godinu.
Žene i djevojke iz BiH se podvrgavaju trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja unutar zemlje u privatnim stanovima, motelima i na benzinskim pumpama.
“Lokalne organizirane kriminalne grupe podvrgavaju dječake i djevojčice romske nacionalne pripadnosti prisilnom radu, kao i prisilnom prosjačenju i prisilnom sklapanju braka. U nekim slučajevima prisilno sklopljenih brakova djevojčice dobi svega 12 godina podvrgnute su prisilnom kućnom radu i oduzete su im putne isprave”, stoji u ovom izvještaju.
Nude ljubav pa gurnu u prostituciju
Navodi ovoga izvještaja potvrđeni su i nedavnom međunarodnom policijskom akcijom “Ezel”, koja je provedena i u BiH protiv trgovine ljudima i međunarodnog vrbovanja radi prostitucije. Ovu akciju zajedno su sproveli policija iz Njemačke i Austrije te pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a pretresli su objekat u naselju Jezernice kod Sanskog Mosta, vlasništvo Armina Ćulića, koji je odranije poznat policijama širom Evrope po brojnim krivičnim djelima.
Iz SIPA-e su tada kazali kako je istraga usmjerena protiv više osoba turske nacionalnosti, koje se sumnjiči da su na području Europske unije počinile spomenuta kaznena djela.
Naime, uhapšeni su bili uključeni u uvlačenje žena mlađih od 21 godinu u prostituciju, koristeći takozvani metod “zaljubljeni
mladić”. Ovaj metod podrazumijeva da bi mladići koji su radili za ovu kriminalnu grupu birali djevojke iz siromašnih zemalja, među kojima je i BiH, da bi sa njima navodno započeli ljubavnu vezu i obećavali im brak. Mladić bi zatim, kada se djevojka zaljubi, praveći se da je izvlači iz financijskih problema, djevojku gurnuo u prostituciju.
Optuženi su i da su prijetili nasiljem da bi natjerali mlade žene da nastave prodavati svoje tijelo za seks.
U ovoj akciji nije uhvaćen niko iz naše zemlje, ali se sumnja da su upravo djevojke iz BiH vrbovane za prostituciju u zemljama EU.
Tako se čine tačnim kritike upućene našoj zemlji u izvještaju State departmenta, u kojem se kaže da je u našoj zemlji bio primijetan pad identifikacije žrtava u lancu trgovine ljudima. Vladini eksperti su primijetili da je broj identificiranih žrtava znatno niži od procjene obima pojave trgovine ljudima.
Tokom 2013. godine je identificirano svega 16 žrtava trgovine ljudima, dok je tokom 2012. taj broj iznosio 39. Od identificiranih žrtava, 13 je bilo podvrgnuto prisilnom radu, a tri su žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Devet od 16 identificiranih žrtava su djeca, pet je punoljetnih ženskih osoba i dva su punoljetna muškarca.
Jedan od razloga zbog koji se to desilo jeste činjenica da vlasti još uvijek nisu izmijenile i dopunile sve zakonske propise na nižim nivoima kako bi tretirala sve oblike trgovine ljudima kao krivično djelo, u skladu s domaćim i međunarodnim propisima.
Time je u znatnoj mjeri smanjena identifikacija žrtava, što predstavlja nedostatak energičnosti za vođenje istraga, identifikaciju žrtava i krivično gonjenje od nadležnih institucija. Agencije za provođenje zakona i pravosudni organi u svom radu nisu dali prioritet postupanju u predmetima krivičnih djela prisilnog rada i prisilnog prosjačenja.
Veći broj žrtava
“Istina je da smo u prošloj godini imali znatno manji broj identificiranih žrtava kada je riječ o trgovini ljudima, svega 13. No, u ovoj godini znatno smo napredovali pa je tako taj broj u samo prvih šest mjeseci ove godine porastao na 29, dok je broj donesenih presuda u ovakvim slučajevima do 20. novembra dostigao osam”, kazao je za Klix.ba Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije u BiH.
U toku izvještajnog perioda su smanjena nastojanja vlasti da zaštite žrtve trgovine ljudima, s obzirom na to da je identificiranje žrtava palo na najniži nivo, što odražava nedostatak energičnih istraga, identificiranje žrtava i krivično gonjenje od relevatnih institucija.
“Vlada je rijetko upućivala strane žrtve na pružatelje pravnih usluga, usprkos sporazumima s nevladinim organizacijama. Eksperti su izrazili zabrinutost u pogledu tehnika vođenja razgovora s djecom žrtvama trgovine, primijetivši da je razgovor s jednom žrtvom vođen u prisustvu osobe osumnjičene za njeno iskorištavanje. Strane žrtve trgovine ljudima imaju pravo na humanitarnu vizu koja im omogućava legalan privremeni boravak u Bosni i Hercegovini”, stoji u izvještaju.
Rizvo pak tvrdi da je zaštita žrtava osigurana kroz nevladine organizacije u našoj zemlji koje su imale svoje kapacitete da žrtvama pruže sve što im je potrebno.
“Eksperti su dokumentirali i problem vezan za kontinuitet zaštite žrtve. Nakon podizanja optužnice organi za provođenje zakona i tužiteljstva žrtvi-svjedoku više ne pružaju zaštitu i svaki oblik podrške od tada preuzima sud. Nedostatak kontinuiteta je obeshrabilo žrtve da učestvuju u postupcima i dolazilo je do zbunjujućih situacija s obzirom na to da žrtve nisu pravovremeno informirane o statusu predmeta.
Osim toga, Grupa eksperata Vijeća Evrope za borbu protiv trgovine ljudima je dokumentirala zastrašivanje djece-žrtava u toku sudskog postupka te navela da nadležni organi nisu poduzeli raspoložive mehanizme pravne zaštite kako bi ih zaštitili od prijetnji”, piše u izvještaju State Departmenta.
Nude ljubav pa gurnu u prostituciju
Navodi ovoga izvještaja potvrđeni su i nedavnom međunarodnom policijskom akcijom “Ezel”, koja je provedena i u BiH protiv trgovine ljudima i međunarodnog vrbovanja radi prostitucije. Ovu akciju zajedno su sproveli policija iz Njemačke i Austrije te pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a pretresli su objekat u naselju Jezernice kod Sanskog Mosta, vlasništvo Armina Ćulića, koji je odranije poznat policijama širom Evrope po brojnim krivičnim djelima.
Iz SIPA-e su tada kazali kako je istraga usmjerena protiv više osoba turske nacionalnosti, koje se sumnjiči da su na području Europske unije počinile spomenuta kaznena djela.
Naime, uhapšeni su bili uključeni u uvlačenje žena mlađih od 21 godinu u prostituciju, koristeći takozvani metod “zaljubljeni
mladić”. Ovaj metod podrazumijeva da bi mladići koji su radili za ovu kriminalnu grupu birali djevojke iz siromašnih zemalja, među kojima je i BiH, da bi sa njima navodno započeli ljubavnu vezu i obećavali im brak. Mladić bi zatim, kada se djevojka zaljubi, praveći se da je izvlači iz financijskih problema, djevojku gurnuo u prostituciju.Optuženi su i da su prijetili nasiljem da bi natjerali mlade žene da nastave prodavati svoje tijelo za seks.
U ovoj akciji nije uhvaćen niko iz naše zemlje, ali se sumnja da su upravo djevojke iz BiH vrbovane za prostituciju u zemljama EU.
Tako se čine tačnim kritike upućene našoj zemlji u izvještaju State departmenta, u kojem se kaže da je u našoj zemlji bio primijetan pad identifikacije žrtava u lancu trgovine ljudima. Vladini eksperti su primijetili da je broj identificiranih žrtava znatno niži od procjene obima pojave trgovine ljudima.
Tokom 2013. godine je identificirano svega 16 žrtava trgovine ljudima, dok je tokom 2012. taj broj iznosio 39. Od identificiranih žrtava, 13 je bilo podvrgnuto prisilnom radu, a tri su žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Devet od 16 identificiranih žrtava su djeca, pet je punoljetnih ženskih osoba i dva su punoljetna muškarca.
Jedan od razloga zbog koji se to desilo jeste činjenica da vlasti još uvijek nisu izmijenile i dopunile sve zakonske propise na nižim nivoima kako bi tretirala sve oblike trgovine ljudima kao krivično djelo, u skladu s domaćim i međunarodnim propisima.
Time je u znatnoj mjeri smanjena identifikacija žrtava, što predstavlja nedostatak energičnosti za vođenje istraga, identifikaciju žrtava i krivično gonjenje od nadležnih institucija. Agencije za provođenje zakona i pravosudni organi u svom radu nisu dali prioritet postupanju u predmetima krivičnih djela prisilnog rada i prisilnog prosjačenja.
Veći broj žrtava
“Istina je da smo u prošloj godini imali znatno manji broj identificiranih žrtava kada je riječ o trgovini ljudima, svega 13. No, u ovoj godini znatno smo napredovali pa je tako taj broj u samo prvih šest mjeseci ove godine porastao na 29, dok je broj donesenih presuda u ovakvim slučajevima do 20. novembra dostigao osam”, kazao je za Klix.ba Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije u BiH.
U toku izvještajnog perioda su smanjena nastojanja vlasti da zaštite žrtve trgovine ljudima, s obzirom na to da je identificiranje žrtava palo na najniži nivo, što odražava nedostatak energičnih istraga, identificiranje žrtava i krivično gonjenje od relevatnih institucija.
“Vlada je rijetko upućivala strane žrtve na pružatelje pravnih usluga, usprkos sporazumima s nevladinim organizacijama. Eksperti su izrazili zabrinutost u pogledu tehnika vođenja razgovora s djecom žrtvama trgovine, primijetivši da je razgovor s jednom žrtvom vođen u prisustvu osobe osumnjičene za njeno iskorištavanje. Strane žrtve trgovine ljudima imaju pravo na humanitarnu vizu koja im omogućava legalan privremeni boravak u Bosni i Hercegovini”, stoji u izvještaju.
Rizvo pak tvrdi da je zaštita žrtava osigurana kroz nevladine organizacije u našoj zemlji koje su imale svoje kapacitete da žrtvama pruže sve što im je potrebno.
“Eksperti su dokumentirali i problem vezan za kontinuitet zaštite žrtve. Nakon podizanja optužnice organi za provođenje zakona i tužiteljstva žrtvi-svjedoku više ne pružaju zaštitu i svaki oblik podrške od tada preuzima sud. Nedostatak kontinuiteta je obeshrabilo žrtve da učestvuju u postupcima i dolazilo je do zbunjujućih situacija s obzirom na to da žrtve nisu pravovremeno informirane o statusu predmeta.
Osim toga, Grupa eksperata Vijeća Evrope za borbu protiv trgovine ljudima je dokumentirala zastrašivanje djece-žrtava u toku sudskog postupka te navela da nadležni organi nisu poduzeli raspoložive mehanizme pravne zaštite kako bi ih zaštitili od prijetnji”, piše u izvještaju State Departmenta.
poskok.info
wpDiscuz