Coleman Armstrong Mehta u sjajnoj studiji „’A Rat Hole to be Watche?’ CIA Analyses of the Tito-Stalin Split, 1948-1950” objašnjava da su američki zvaničnici Jugoslaviju do sukoba sa Staljinom opisivali „’najstrašnijim i najmilitantnijim od svih sovjetskih satelitskih država’, što je potvrdio i izbor Beograda 1947. za sjedište Informbiroa”.
Kakav je špijunskom optikom Centralne obavještajne grupe – CIG (Central intelligence group), preteče Centralne obavještajne agencije (CIA), „sažetak političkih i ekonomskih trendova” iz novembra 1946. u Titovoj državi? Dokument „Internal Situation in Yugoslavia” („Unutrašnja situacija u Jugoslaviji“) ima poseban odjeljak – „Hrvatska”.
U izvješću CIA-e o pod nazivom “Politički neredi u Hrvatskoj”, koje je izrađeno 1. studenog 1946., opisano je kako, suprotno režimskoj propagandi, postoji rašireno protivljenje komunističkoj vlasti, da režim s montiranim suđenjem nadbiskupu Alojziju Stepincu nije ništa postigao te da su izbori bili namješteni, uz raširenu represiju.
“Nezadovoljstvo trenutnim režimom raste svakim danom zbog siledžijskih metoda korištenih na prethodnim izborima i javne indignacije zbog izmišljenog slučaja protiv Stepinca. Iako se znakovi gađenja manifestiraju u pasivnom otporu seljaka koji se nastavlja i intenzivnijoj aktivnosti križara moral stanovnika, koji je do sada imao poticaj zbog želje za promjenom, čini se da ide prema izrazitom padu”, navodi se u izvješću.
Ukoliko želite pomoći rad našeg portala i izradu prvog središnjeg elektronskog popisa žrtava komunizma koji bi bio javno dostupan, uplatu možete izvršiti ovdje. Hvala!
Pokradeni izbori uz zastrašivanje
Na izborima 11. studenog 1945. postojala je samo jedna lista – Narodna fronta Jugoslavije (NFJ). Osim Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), NFJ su činile razne organizacije pod kontrolom komunista, poput Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS), organizacije pod potpunom komunističkom kontrolom, koju je KPJ predstavljao kao nasljednika Radićeve stranke. Time su komunisti fingirali višestranačje, u vrijeme neposrednog poraća kada još nisu otvoreno uveli jednostranačku diktaturu. Izbore je bojkotirala stvarna oporba komunistima, poput Hrvatske seljačke stranke (HSS) u Hrvatskoj i Demokratske stranke Milana Grola u Srbiji.. Također, glasačko je pravo znatno smanjeno jer je “suradnicima” okupatora bilo zabranjeno glasanje, a tu su odredbu dakako komunisti vrlo fleksibilno tumačili. Po službenim rezultatima izbora, uz represiju na biralištu i lažiranje rezultata, za Listu narodne fronte (u Hrvatskoj) glasalo je 91, 52 posto glasova, dok je za “praznu” kutiju glasalo 8, 48 posto birača. Apstiniralo je, prema službenim podacima samo 8, 23 posto birača, pri čemu je najveća apsitencija bila u okrugu Varaždin (više od 20 posto).
CIA piše da su “izbori 11. studenog održani u najboljoj diktatorskoj maniri, a prethodili su im veliki propagandni napori. Tipičan primjer propagande bila je parodijski sprovod na ulicama Zagreba, organiziran oko lijesa na kojem je stajao natpis ‘Reakcija’. Ožalošćeni oko lijesa predstavljali su kralja Petra, dr. (Vladka) Mačeka, dr. (Antu) Pavelića, nadbiskupa Stepinca, generala Mihailovića, generala njemačkog SS-a, ustaškog generala te britanskog i američkog vojnika u uniformi”.
Na dan izbora, navodi se u izvješću, komunisti su prisiljavali ljude da glasaju, dok su apstinenti proglašavani “reakcionarima” i “neprijateljima naroda”.
Apstinente su pak kasnije istoga dana “izborni dužnosnici okupili” i “odveli na glasanje”.
Za Svetozara Rittiga glasala je samo “šačica” birača
Župnik zagrebačke župe sv. Marka Svetozar Rittig bio je jedan od rijetkih katoličkih svećenika koji su se priključili partizanima. Nekadašnji tajnik zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera bio je gorljivi Jugoslaven, a po uspostavi nove vlasti postao je i ministar bez lisnice i predsjednik Komisije za vjerske poslove. Apologet Josipa Broza Tita i komunističkog režima bio je i kandidat na izborima 1945., a prema izvješću CIA-e, dobio je zapravo samo “šačicu” glasova u svojoj zagrebačkoj izbornoj jedinici.
“Nakon izbora izvor (CIA-e, op.a) razgovarao je s predsjednikom izborne komisije za tu izbornu jedinicu (Rittigovu, op.a), koji mu je povjerljivo rekao da je Rittig zapravo dobio samo šačicu glasova. Međutim, kada su objavljeni rezultati, Rittig je imao oko 20 glasova više od drugog kandidata, gospodina Benjaka i gotovo tisuću više od trećeg kandidata, dr. Rasunina (vjerojatno Rasunjin, nije nam poznato o kome je riječ, op.a)”, piše CIA.
Suđenje Stepincu je kontraproduktivno za komuniste – više je ljudi u crkvama nego ikada
Beskompromisni anti-komunist zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac uhićen je 18. rujna 1946., a montirani sudski process zbog “suradnje s okupatorom” započeo je 30. rujna, a već 11. listopada Stepinac je osuđen na 16 godina zatvora. Prema izvješću CIA-e, građani su znali da je suđenje Stepincu montirano, a komunisti su suđenjem izazvali kontraproduktivni učinak.
“Suđenje Stepincu nije proizvelo učinak kojem su se nadali komunisti. Njegovi sljedbenici i dalje se jako nadaju njegovom puštanju, nakon djelovanja Vatikana. Detalji suđenja postali su dobro poznati hrvatskoj javnosti zbog ilegalnih letaka i usmenog informiranja od strane katoličkih svećenika. Posjećenost crkava, nakon suđenja, veća je nego ikada, osim u zagrebačkoj crkvi sv. Marka, gdje Rittig iz pro-partizanskog klera održava mise… (zamračen ostatak rečenice, op.a)”, navodi se u izvješću.
Seljaci se objesili dužnosnike za otkup
Seljaci pak, piše u izvješću CIA-e, odbijaju predati svoje proizvode predstavnicima vlasti. U području između Donjeg Miholjca i Našica, navodi se, vlasti su zaustavile u potpunosti otkup proizvoda od seljaka, nakon što su “neidentificirani seljaci nedavno objesili pet članova komisije za otkup”.
Seljaci također odbijaju plaćati poreze i surađivati s predstavnicima vlasti, navodi se u izvješću CIA-e .
Obzirom da je strana javnost zahtjevala od komunističke vlasti da organizira fer i demokratske izbore, u završnici i poslije Drugog svjetskog rata nije bilo opozicione liste, jer su komunisti likvidirali dotadašnju političku elitu. Uz listu Narodnog fronta iza kojeg se skrivala KPJ, postavljena je i tzv. “Ćorava” ili prazna kutija za one koji nisu htjeli glasovati za listu NF. Obzirom da je većina naroda bila nepismena, glasovalo se pomoću gumene kuglice, a na nekim mjestima korišteni su i drugi okrugli predmeti (Bihać – orasi). Kuglice, sa otisnutim stijegom FNRJ i promjera 0,7 do 1 cm, stavljane su u stisnutu šaku, koju je glasač morao uvući u obje kutije i spustiti u onu za koju se opredjeljuje. Iako se kuglicama trebala osigurati tajnost glasovanja, komunisti su na različite načine “ćorave” kutije prilagođavali u cilju vođenja točne evidencije ko u nju glasuje. “Šuplje dno”, daske na dnu kutije kako bi se čuo zvuk loptice, pogledi naoružanih komunističkih predstavnika su samo neke od metoda kojima je komunistička vlast nastojala dobiti izbore. Kako je i inače slučaj s izborima koje organiziraju ekstremističke stranke – pa tako i ekstremnoljevičarske komunističke partije – izbori nisu bili pošteni, nego izraz organiziranog političkog nasilja nad stanovništvom.
Oporbi nije omogućeno nikakvo organiziranje, niti bilo kakva predizborna promidžba, niti uopće nastupanje u javnosti. Pripadnici oporbe su bili izloženi zastrašivanju, koje je tih mjeseci imalo najsnažniji mogući učinak obzirom da su u praktično svakom mjestu Jugoslavije nakon “oslobođenja” 1945. godine vršeni pokolji politički nepoćudnih osoba. O razmjerima revolucionarnog terora koji je u izborno vrijeme trajao saznaje se na primjeru izvješća Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Nova Gradiška, koji je 24. lipnja 1945., obavješćuje Oblasni komitet KPH Osijek o likvidacijama više osoba bez suđenja, od strane Ozne. Tu lokalne komuniste nije uznemiravala činjenica da Ozna ubija civile, i to bez suđenja, nego činjenica što je Opunomoćeništvo Ozne IX. brigade X. divizije ubijene plitko zakopalo, te je jedan od strijeljanih uspio pobjeći „iz rupe u koju je trebao da bude zatrpan“ i razotkriti politička ubojstva, pa su nastala „nezdrava komentarisanja po gradu i rovarenje preko te greške“, te je “reakcija” u okolici “rastrubila da mi radimo ko i ustaše”. Naposljetku je oporba odlučila da uopće neće izaći na izbore.
Izvor: Dokument, Central intelligence group, Internal Situation in Yugoslavia, CIA-RDP82-00457R000300790008-8, studeni 1946.
prijevod: Vedran.P l komunistickizlocini.net
wpDiscuz
