Sada već s punim pravom možemo govoriti da se nabavka novih ratnih zrakoplova pretvorila u pravu sapunicu. Odluka je pala na izraelski F-16 Barak, navodno je dogovor svih triju strana već pao, a sada je sve izglednije da od svega toga neće biti baš ništa.Večernji list, međutim, špekulira da Hrvatskoj, ako ne može dobiti takve izraelske Barake, Amerikanci mogu ponuditi one najsličnije Baracima, dakle F-16C/D Block 50/52, koji su stari 20-ak godina, koji još imaju oko 1500 sati naleta do novog remonta, a na takvima lete pripadnici nacionalnih garda u SAD-u. Nije tajna da samo u suhoj Arizoni u pričuvi stoji desetak takvih eskadrila, a jednu takvu htjela bi imati Hrvatska. Takve eskadrile Amerikanci su prodali Poljacima, ali ne i Rumunjima, Večernjak sada konkretno spominje avione nacionalne garde Minnesote.
Oni su morali nabaviti starije i slabije F-16 iz Portugala, koji su ih, istina, stajali samo 120 milijuna dolara, ali su potom za modernizaciju morali platiti više od pola milijarde dolara te još toliko za infrastrukturu i naoružanje, nastavlja Večernjak. U ožujku je za Express vojni analitičar Nedžad Ahatović objasnio da je izraelski F-16C/D BARAK višenamjenski lovački borbeni avion u osnovi posebna modifikacija lovca General Dynamicsa (Lockheed Martin) F-16A/B Fighting Falcona koji je prvi put poletio 1979. godine.
Suštinska razlika izraelskog aviona je u tome što je Izrael je na njemu nekoliko mjeseci po prijemu letjelica načinio 17 tehničkih izmjena koje su bile prije svega posljedica intenzivnog korištenja 16-ica u borbenim uvjetima. Na osnovu ovih izmjena Amerikanci su godinu, dvije iza toga sve svoje lovce F-16A preorijentirali na standard F-16C/D koji je inkorporirao sve izraelske modifikacije i još neka druga značajna poboljšanja u opremi i naoružanju.
Tako se dolazi do aviona F-16C/D Block 50/52, istog onakvog kakvima raspolažu nacionalne garde u SAD-u, a s kojima Večernji list sada špekulira kao mogućom zamjenom pri nabavci. Portal f-16.net detaljno opisuje performanse ove borbene letjelice. Kao najveću brzinu koju avion može postići navodi 2165 kilometara na sat, odnosno 2,05 Mach. Za najveću brzinu Baraka navodi se da je 2414 kilometara na sat, što je čak i nešto malo više.
Baraci raspolažu po jednim motorom F110-GE-100 s omjerom potisak/težina od 1,095, što se također previše ne razlikuje od F100-PW-229 odnosno F110-GE-129 u američkim avionima. Masa praznog aviona čak je nešto manja kod Baraka. Dolet Baraka je 4220 kilometara s jednim rezervoarom goriva, dok F-16C/D Block 50/52 ima nešto manji dolet, 3920 kilometara. Maksimalna masa uzlijetanja je kod izraelske verzije nešto manja, 19,2 tone, identično kao i kod verzije pri nacionalnim gardama SAD-a.
Isto je i s borbenim doletom od između 550 i 570 kilometara, brzinom uspinjanja, i koječime drugim. Izraelci su svojim modifikacijama, zapravo, avionu povećali borbene sposobnosti za oko 100 posto. Razlika koja ide u prilog aviona američkih nacionalnih garda jest u iskorištenosti aviona u dosadašnjim letovima.
Ovi koji su danas u SAD-u imaju u prosjeku 1500 sati leta do remonta, dok su Baraci imali oko 3000 sati nakon isporuke, što bi značilo manju iskoristivost u daljnjem korištenju u odnosu na servisiranje. S druge strane, Ahatović je za Express isticao da je Hrvatska od Izraela dobila ponudu o strateškom partnerstvu koje uključuje povoljne uvjete otplate, školovanje pilota i kompletnu tehničku podršku do isteka garancije na prodane avione Barak.
Školovanje pilota tu je također bilo vrlo primamljivo, jer su izraelski piloti zbog svog borbenog iskustva i stalnih borbenih djelovanja kroz niz lokalnih sukoba Izraela zasigurno najbolji borbeni piloti na svijetu. Njihovo znanje i iskustvo koje će oni tijekom školovanja prenijeti na svoje hrvatske kolege, lako moguće da je bio jedan od najvažnijih razloga zbog čega je ovaj ugovor o nabavci lovaca F-16 iz Izraela i sklopljen.
Još je jedan bitan faktor bio presudan, mada se o njemu mnogo ne piše, a to je da će do 2025. godine većina NATO članica preći na nove lovačke borbene avione, američke visokosofisticirane STEALTH višenamjenske borbene avione Lockheed Martin F-35 Lightning II. To znači da bi se tada u prodaji trebalo naći nemalo lovaca F-16, što znači lakše servisiranje onih koji su mogli biti dijelom HRZ-a.