Published On: Sat, Oct 3rd, 2020

Izetbegović nudi Hrvatima političku eliminaciju na dva načina, ovo će biti zakonit odgovor

Jedna od prozirnijih podvala lidera SDA Bakira Izetbegovića, ponovoljena i u intervju Večeenjem listu je i kako u “BiH postoji milijun građana, koji su nacionalno neopredjeljeni” i koji bi, po njemu, trebali biti četvrti konstitutivni element BiH.

piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Izetbegovićeva matematika

-Konstitutivnost naroda je neupitna kategorija, ali u ovoj zemlji živi barem milijun ljudi koji su građanski opredijeljeni i koji se u politici ne žele nacionalno određivati i svrstavati. Većinu čine etnički Bošnjaci, ali ima među njima i Hrvata, Srba, djece iz mješovitih brakova”, izvalio je Izetbegović još jednu od besmislica, prema kojoj Bošnjaci po nacionalnosti nisu Bošnjaci, niti su Hrvati i Srbi po nacionalnosti Hrvati i Srbi ako podupiru građanski koncept, a potom jednako nesuvislo zaključio:

-Oni u politici ne žele biti natjerani da se nacionalno opredjeljuju, da ih se gura u nekakvu „bošnjačku kvotu”, odnosno trećinu.

Veli Izetbegović potom kako su “presude Europskog suda za ljudska prava stale uz njih, kako oni imaju predstavnika u parlamentima na državnoj i federalnoj razini kao SDA, odnosno duplo više nego HDZ!?.

-Ne možemo sve ovo ignorirati, moramo naći novi balans etničkog i građanskog na kojem je uspostavljen i sam Daytonski mirovni sporazum. Svi se trebaju osjećati komotno u ovoj zemlji, nitko ne treba biti uskraćen, ne smije biti dominacije nad bilo kime. Istinski vjerujem da ovo nije utopija, da su ostvariva rješenja koja će konstitutivnim narodima jamčiti ravnopravnost, ali neće obesmisliti demokraciju, volju pa i samo postojanje većine u parlamentima, kazao je Izetbegović.

Rezultati popisa stanovništva

U BiH prema rezultatima popisa stanovništva provedenog 2013. živi 3.531.159 stanovnika. Od toga 50,11 posto ih se izjasnilo kao Bošnjaci, 30,78 posto izjasnilo se kao Srbi, a Hrvata je 15,43 posto. Nacionalno se nije izjasnilo 0,77 posto stanovništva, dok je manje od tri posto u kategoriji ‘ostalih’, u što ulaze pripadnici 17 nacionalnih manjina te druge etničke skupine.

Prema Izetbegovićevoj računici 0,77 posto od 3, 5 milijuna stanovnika BiH je milijun. Mašala. Ide mu matematika, bolje nego Inzku.

Izetbegović bi, dakle, tom izmišljenom milijunu “nacionalno neopredijeljenih”,  Bošnjaka, Hrvata i Srba, kakvog li sofizma, sudeći po njegovoj izjavi, dao još jedan Klub u Domu naroda, zapravo Bošnjake pomnožio s dva. U tome bi se ogledao taj Izetbegovićev “novi balans nacionalnog i građanskog”. Kao da taj balans već nije riješen Daytonskim Ustavom kroz postojanje dvodomnih parlamenata koje čine zastupnički (građanski) i domovi naroda na državnoj i federalnoj razini, on bi ga pravio u instituciji u kojoj takvog balansa ne može biti- Domu naroda, koji je i po Ustavu i po presudi Ustavnog suda isključivo predstavništvo konstitutivnih naroda.

Pravo konstitutivnih naroda da biraju svoje predstavnike po Izetbegoviću nije demokracija, već je demokracija pravo bošnjačke većine da nameće volju drugima, po Ustavu jednakopravnim narodima. I kako što, na samo njemu razumljiv način, tumači što je to demokracija u višenacionalnim državama, tako i na presudu Europskog suda gleda samo kao na oruđe za ostvarenje velikobošnjačkih snova.

Travanjski paket i reduciranje ovlasti Doma naroda

Izetbegović kompromis vidi “u kombinaciji rješenja sadržanih u tzv. Travanjskom paketu ustavnih promjena i uklanjanju asimetričnih rješenja u ovlastima Vijeća naroda RS-a i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.”

Podsjetimo, propali “Travanjski paket” ustavnih amandmana podrazumijevao je da Zastupnički dom bira izaslanike u Dom naroda. U reaktiviranju Travanjskog paketa lider SDA vidi priliku da bošnjačka većina u Zastupničkom domu izabere sebi odane Hrvate u Dom naroda, ili bar većinu njih.

A pod “uklanjanju asimetričnih rješenja u ovlastima Vijeća naroda RS-a i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH” Izetbegović podrazumijeva reduciranje ovlasti Doma naroda na ovlasti koje ima Vijeće naroda Republike Srpske. To je u nekoliko navrata i izrijekom potvrdio. A to znači da Dom naroda ne bi više bio drugi zakonodavni dom, bez čije potvrde se ne može usvojiti ni jedan zakon kojeg usvoji bošnjačka većina u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta, već bi se njegova uloga svela isključivo na pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa na zakone koje usvoji (bošnjačke) većina u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Eliminacija Hrvata na dva načina

Sudeći po njegovim posljednjim medijskim istupima uključujući i današnji intervju Večernjem listu on nudi Hrvatima dvije mogućnosti. Obje uključuje njihovu političku eliminaciju, samo na različite načine: Prva je; pregovarat ćemo, zavlačit ćemo vas do izbora 2022. Dogovora neće biti i sve će ostati kao sada. Nakon izbora, izabrat ćemo, u skladu s protuustavnim pravilima SIP-a, šest halal Hrvata u Klub Hrvata Doma naroda i kao u vrijeme “Platforme” i “Alijanse” preuzeti svu vlast u Federaciji, sukladno nametnutim Petritschewim amandmanima.

Druga varijanta je; od Federacije ćemo napraviti repliku Republike Srpske, gdje će uloga Hrvata (u Domu naroda) biti da malo usporavaju stupanje na snagu zakona koje usvoji bošnjačka većina u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta.

Kako bi to u praksi izgledalo vidjeli smo na primjeru Republike Srpske, kada bi Klub Bošnjaka, ili Hrvata pokrenuo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa (VNI). Kada se pokrene mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa (VNI) u Vijeću naroda RS taj priziv ide Ustavnom sudu RS, koji još ni jednom nije uvažio prigovore bošnjačkog ili hrvatskog kluba. Slično bi prema Izetbegovićevoj zamisli postupao i Ustavni sud Federacije BiH, kada bi Hrvati pokrenuli pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa, u kojem ne bi bio problem osigurati probosansku većinu, koja bi odlučivala onako kako odlučuje Ustavni sud RS.

Dakle, Izetbegović vidi ulogu Hrvata u tome da malo usporavaju stupanje na snagu zakona koje usvoji (bošnjačka) većina u Zastupničkom domu Parlamenta “hrvatsko-bošnjačke federacije”, kao što to čine Bošnjaci i Hrvati u Narodnoj skupštini RS. On od njih očekuje da se odreknu ili pristanu na oduzimanje ravnopravnosti, zajamčene im Washingtonskim i Daytonskim sporazumom. Kao da su maloumni.

Što je odgovor?

Što treba biti hrvatski odgovor na Izetbegovićeve planove? I osrednji stručnjak međunarodnog prava bez puno truda mogao bi lako dokazati kako možebitna realizacija jedne ili druge opcije bošnjačke politike, koju utjelovljuje Izetbegović, predstavlja jasno gaženje Washingtonskog sporazuma, po kojem Hrvati i Bošnjaci ravnopravno upravljaju Federacijom BiH i Daytonskog Ustava BiH, prema kojem su Hrvati zajedno s Bošnjacima i Srbima, jedan od tri konstitutivna i jednakopravna naroda. U tom slučaju Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora  osigurava onoj strane na čiju štetu je prekršen Međunarodni sporazum (a u tu kategoriju spada Daytonsko- Pariški mirovni sporazum) ,  u ovom slučaju su to Hrvati, pravo povratka na početno stanje- prije potpisivanja sporazuma. A to znači ništa drugo do ponovno proglašenje i uspostava Hrvatske republike u BiH. Sve ispod toga bila bi izdaja. Hrvati u BiH, njihovo političko vodstvo, se trebaju nadati da će Amerikanci, nakon Plenkovićevog susreta s Pompeom u Dubrovniku urazumiti Izetbegovića, a već sada se početi pripremati za slučaj da se to ne dogodi.

Izetbegović kaže kako Hrvati nisu u stanju ni “na mapi nacrtati taj treći entitet, a kamo li ga uspostaviti”. Zaboravlja da je taj entitet već davno nacrtan. On obuhvaća područja koje je HVO držao pod nadzorom u trenutku potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Pa kada su ga bili u stanju uspostaviti kada su bili izloženi najprije agresiji JNA, početkom 90-tih četvrtoj vojnoj sili u Europi, koju je upregla velikosrpska politika, a potom i agresiji bošnjačke Armije RBiH, kojom je zapovijedao Izetbegovićev otac Alija, zašto ne bi mogli ponovo, u daleko manje opasnijim okolnostima, ako bude pogažen njihov suverenitet u BiH.