IZETBEGOVIĆ: Čović nas je optužio da bismo se po predloženom modelu organizirali i opet izabrali dva člana Predsjedništva. Nemoguća misija

“Ovi pregovori sada ne znam jesu li propali, ali neumska tura jeste zato što je gospodin Čović odbio model koji je ponudio gospodin Palmer i gospođa Eichhorst, koji su sasvim sigurno htjeli izaći u susret hrvatskoj strani. To je neosporno da su čak bili pomalo pristrani. Ostali su začuđeni time što je on to odbio.”

Kaže da je Čović kao razlog naveo nešto što je potpuno neuvjerljivo.

“Model je radikalno povećao šanse, odnosno praktično jamčio da će jedan od članova biti izabran izbornom voljom većine Hrvata. Gospodin Čović je kazao da će u tom slučaju Bošnjaci i ljevičari, tradicionalisti, mi koji osvojimo nekih 700-800.000 glasova, tada se podijeliti u dvije grupe da bismo ponovno praktično oteli Hrvatima člana Predsjedništva. Izmanipulirati 700-800.000 glasača, dakle jednu javnu kampanju u kojoj bi mi rekli – evo SDA i tradicionalističke stranke u Sarajevu prepuštaju to SDP-u, ali će zato oni nama pomoći u Ze-Do. Mi smo otišli u Neum da smirujemo odnose s hrvatskim narodom. I onda nas optuže da imamo mi takav plan, da takvu stvar radimo. Nemoguću misiju da radimo. Pa ne možete vi uvjeriti 100 ljudi koji zaista žele glasati za SDP ili SDA ili DF, da glasuju za neku stranku. Naročito ljevičarsku stranku da glasa za SDA i obratno. Dakle mislim da je naveo potpuno jedan neutemeljen razlog samo da bi izbjegao to prihvatiti.”

Izetbegović smatra da je Čović bio jako uvjeren da će samo to biti predmetom pregovora.

“Mislim da tu ima krivice Eichhorst i Palmera. Jer su tako nastupili, da to treba riješiti. A ovo što sam ja tražio, funkcionalnost Federacije, o Domu naroda u prvi mah su ignorirali. Zatim su počeli o tome razgovarati, da bi na kraju krajeva prihvatili to kao ravnopravan zahtjev. I onda je to stalo na dvije noge. Čovićev zahtjev i moj. I uz njega su stali i gospodin Radončić, Konaković i gospodin Ogrešević. Tad je vidio da neće moći dobiti samo ono za što je on zainteresiran. Ovo drugo je njemu teško iznijeti pred HNS-om. I tada je vjerojatno prevagnula kalkulacija da, ako ostane gospodin Komšić u utrci, onda je on riješio kampanju, gospodin Čović. On i dalje ostaje šef praktično svim Hrvatima. Ja se bojim da njemu odgovara da ostane Komšić gdje jest, da je tada riješio kampanju, da je tada neosporni vođa svih Hrvata, da nema konkurenciju unutar hrvatskog korpusa i da zadržava sve mehanizme, evo ove kojima koči tri godine Federaciju, kojima praktično nameće volju i uspijeva dobiti veći udio kolača u podjeli vlasti. Problem je u jednoj poziciji člana Predsjedništva koja jest simbolička i važna. Ali Hrvati iz HDZ-a imaju barem stotinu pozicija preko onoga što im Ustav jamči. Dakle u odnosu na ovu jednu ministara, direktora itd. Kad čovjek odbije nešto što je gospođa Eichhorst predložila, koja sasvim sigurno želi pomoći Hrvatima i njemu, onda mora biti razlog zašto to radi. Ja sumnjam da je njemu za ovaj turnus, za ove izbore ustvari dobro da praktično sačuva liderski monopol unutar hrvatskog korpusa kroz slučaj Komšić koji nije riješen i da ne ispusti ove mehanizme koje ima u ovom času u Federaciji.”

Kaže da Čović žrtvuje poziciju člana Predsjedništva i zadržava sve ostalo.

“Nevjerojatna stvar. Treći entitet je nemoguće napraviti. Ne bih rekao da je to krajnji cilj. Ja mislim da je cilj u ovome času ovo. Da jednostavno možda i nemaju snage gospodin Čović i ljudi uz njega da postave stvari zaista onako kako jesu. Da kažu – mi moramo u Federaciji ove mehanizme deblokade otpustiti, Dom naroda svesti isključivo na vitalni nacionalni interes, nemamo pravo blokirati sve, stavljati veto na sve, možemo štititi samo vitalni nacionalni interes. Dakle nemaju snage u ovome času  to iznijeti jer nije tad lako izaći na izbore. Tada mu se može dogoditi da izgubi izbore, da dobije jaku konkurenciju unutar hrvatskog korpusa. Ovako su oni svi zbijeni uz jednog lidera i zadržavaju sve osim jedne pozicije. HDZ u ovome času, vjerovali ili ne, ima više ministara u Vijeću ministara, u federalnoj Vladi, više direktorskih pozicija nego SDA koja je skoro trostruko jača po izbornom rezultatu.”

Na pitanje ima li volje da se stranke same organiziraju, nastave pregovore i tko uopće treba sazvati taj sastanak, odgovara: “HDZ i SDA su pomalo umorni. Jako dugo u ovome svemu sudjelujemo. Slično je i s gospodinom Radončićem iako on nije tako intenzivno bio izložen tom pregovaračkom stresu. Ali Konaković recimo unosi novu energiju. On ima jedan novi entuzijazam, neke nove ideje i mislim da bi možda on bio pogodna osoba, i njegova stranka, da bude neki medijator toga. I mislim da on i ne bježi od toga. Ali trebat će nam tu ipak stranci ako će se nešto ozbiljnije nastavljati jer mi dobro pazimo kako se ponašamo pred strancima, nećemo odbiti nijedan sastanak, ni onaj koji je noću. Mi smo dolje radili po 15 sati dnevno. Bili prisiljeni tri dana po 15 sati sjediti i raditi. Vrlo napeto, vrlo snažno, vrlo koncentrirano raditi po 15 sati, danju i noću.”

Izetbegović smatra da je, ako Čović zaista odluči uraditi nešto što će stabilizirati odnose u zemlji, što će ispuniti sve presude Europskog suda za ljudska prava i što dovodi do kandidatskog statusa, što relaksira odnose Hrvata i Bošnjaka, gdje će nešto dobiti, a nešto ipak izgubiti, dogovor relativno lako postići.

Kaže da se Venecijanska komisija uopće nije bavila prijedlogom HDZ-a.

“Venecijanska komisija će samo reći ispunjava li nešto presude. Neće reći – ovo je dobar model. Njihov model je bio takav da je glas Hrvata u HNŽ-u vrijedio deset puta više nego Bošnjaka. Napravljene su dvije izborne jedinice tako da kad glasate za Hrvata iz Zapadne Hercegovine npr. glas više vrijedi deset puta nego bošnjački glas iz te iste Zapadne Hercegovine. Mi smo odbili takav prijedlog jer ne može 10:1 i ne možemo imati dvije izborne jedinice. Venecijanska komisija se nikada nije očitovala o modelima. HDZ je tražio da to bude Hrvat i predstavnici svih ostalih građana i naroda itd. Nije Venecijanska komisija imala ništa protiv toga da se kaže čovjek član Predsjedništva koji predstavlja Hrvate i sve ostale građane. Dakle ona je smatrala da se time ne dovode u pitanje prava recimo Sejdića i Fincija da se kandidiraju. Tako da je s te strane možda i u pravu gospodin Čović. Oni se nisu suprotstavili toj definiciji, ali što se tiče samog modela oni se tu nisu očitovali. A model je takav da nisu jednaki glasovi. Naravno da je diskriminacija ako vi morate imati deset glasova da biste sustigli jedan ili dva recimo hrvatska glasa.”

O izjavi Čovića da smo ušli u Dayton II Izetbegović kaže: “Nemojte gledati na ono što je on kazao. On misli da idemo ka Daytonu II. Ne idemo. Mi prije svega nećemo pristati ni na kakav Dayton II koji bi mogao povući stvari unatrag. Izbora će biti, Bosne i Hercegovine će biti. Ovaj reformski paket koji smo do sada usvojili neće biti ugrožen, bez obzira na to što pričaju gospodin Dodik i gospodin Čović. Dakle oni imaju otprilike četvrtinu glasova na prošlim izborima kad se zbroje ta dva bloka. HDZ i SNSD. Ispod četvrtine. Imaju ispod četvrtine ruku u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine. Otkud im pravo da zaustave život u BiH, da zaustave izborni ciklus, da nam neki Dayton II tu prirede? Što s ostale 3/4 ako to neće? Ja nisam za Dayton II. Ja sam za to da nastavimo normalizaciju na europskom i NATO putu BiH. Ja sam za BiH koja je balans etničkog i građanskog i koju će svi ostali prihvatiti. Nisam ni za što što će provocirati recimo 40-50% građana u BiH. Ali mislim da težimo sve više i da trend treba biti taj, kao uostalom 14 prioriteta EU, praktično jačanje građanskog principa, a ne etničkog.”

“Odnosi Hrvata i Bošnjaka otopljavaju. Imam vrlo žive kontakte s ljudima iz hrvatskog korpusa koji su bili žestoko na toj drugoj strani, pa i protiv mene, intelektualci, novinari. Sastajem se s njima, viđam i mislim da ove poruke koje sam poslao su probudile dio te hrvatske javnosti. Mislim da će Konaković uputiti poziv u sljedećih deset dana. Mislim da će to ipak EU raditi. Da će pokušati ponovo na bazi ovoga što je u Neumu za sada odbijeno jer hrvatska strana, odnosno gospodin Čović, je bio u krivu kad je tu stvar odbacio. I sasvim sam uvjeren da se nad to rješenje nadnesu stručni ljudi, eksperti, da već mnogi njemu govore – Dragane ovo je trebalo prihvatiti. Mislim da se takvo vrenje događa s druge strane. Od 1 od 10, šanse za dogovor su 3. Izbori će vjerojatno biti održani po starom zakonu”, zaključio je Izetbegović.