IVANIĆ: Izetbegoviću  za njegov govor mržnje ni kritike a  Dodiku sankcije

Mladen Ivanić, bivši srpski član Predsjedništva BiH i čelnik PDP-a gostujući u Dnevniku D FTV-a komentirao je sramotnu izjavu Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, koji je kazao “dok su džamije pune i dok ima toliko dobrovoljnog posta, ja se ne bojim za BiH”.

Na upit povlači li srpski član Predsjedništva BiH i čelnik SNSD-a Milorad Dodik poteze koji zahtijevaju sankcije, kazao je kako je “pitanje sankcija je pitanje, prije svega, odnosa gospodina Dodika i partnera koji su mu svojevremeno strašno puno pomogli da dođe na vlast.

Može on pričati da sam ja britanski čovjek, ali nikad nitko od Amerike i Britanije nije imao podršku kakvu je imao Dodik. Ljudi to zaboravljaju. Očito je on imao neke s njima dogovore, varijante i očito se nešto dogodilo kad su oni ušli da mu uvode sankcije. Politika koju vodi je očito politika sukoba. Ali nije on jedini odgovoran za takvu politiku. Istu takvu politiku vodi i gospodin Izetbegović, samo s drugim predznakom. Nitko nije reagirao kad je gospodin Izetbegović rekao “dok su džamije pune i dok ima toliko dobrovoljnog posta, ja se ne bojim za BiH”. Ta poruka je jednako teška kao i neke poruke koje Dodik izgovara. Dodik dobiva sankcije, Izetbegović ne dobiva ni kritiku. Takva vrsta dvostrukih mjerila u BiH nije dobra i ja mislim da nije dobro da se to tako nastavi jer jedna strana doživljava da je pobijedila, prije svega bošnjačka, a druga da je zbog sankcija Dodiku izgubila, prije svega srpska. Molim se bogu da će jednog dana doći vrijeme kada će i međunarodne institucije na isti način odnositi se prema svima koji krše Daytonski sporazum. A krše ga jednako i oni koji govore o neovisnoj Republici Srpskoj, kao i oni koji govore o Republici Srpskoj koju treba uništiti i o BiH bez entiteta- staknuo je Ivanić.

Još jedan sramotna Izetbegovićeva izjava ovih dana prošla je bez reakcije međunarodnih čimbenika u BiH koji imaju ne dvostruka nego trostruka mjerila kada su u pitanju srpski i hrvatski politički predstavnici.

Tako je  Izetbegović izrekao još jednu laž i uvredu svim žrtvama kada je izjavio u prigodi iftara u Hadžićima da je Armija BiH “sličila na svoj narod” te da je “bila junačka vojska koja nije činila zločine”.

Kako je to neistina ili notorna laž najbolje pokazuju dokumentirani podatci o pojedinačnim i skupnim ubojstvima Hrvata i stradanjima Hrvata koje su tijekom rata prouzročile postrojbe, skupine i pripadnici  Armije BiH. Prema podatcima Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH blizu 15.000 Hrvata je bilo u 331 logor Armije RBiH, 10 tisuća civila i 5.000 vojnika.

Tragično je da nitko s bošnjačke strane ne želi priznati da je u tim logorima ubijeno 623 Hrvata, izjavio je jednom prilikom za HMS ravnatelj te ustanove Željko Raguž.

Kroz logore Armije RBiH prošlo 15.000 Hrvata, ubijeno njih 623

Najgori od svih bio je logor za Hrvate u Muzeju u Jablanici, a među ostalim od 331 logora, koliko ih je ukupno imala Armija RBiH tijekom rata u BiH, poznatiji su: Muzej u Jablanici – logor Armije BiH kroz koji je prošlo 800 Hrvata, Silos u Tarčinu – logor Armije BiH koji je postojao preko četiri godine, Športska dvorana Konjic – logor Armije BiH u kojem su Hrvati redovno zlostavljani, Četvrta osnovna škola Mostar – logor Armije BiH iz kojeg se strahote još prepričavaju

Stadion Iskra Bugojno – logor Armije BiH gdje su Hrvati ubijani, Muzička škola Zenica – logor gdje su Hrvati ubijani, KP dom Zenica – logor Armije BiH gdje su mnogi bili zlostavljani i ubijani, Stara tvrđava Travnik – Armija BiH je ovu lokaciju pretvorila u logor za Hrvate srednje Bosne, Mehurići Travnik – lokacija na kojoj je bila smještena baza mudžahedina i logor za Hrvate, Motel na Rostovu – kao i u Travniku, mjesto koje je bilo baza mudžahedina i logor za Hrvate, Gimnazija Bugojno – oni koji su upravljali ovim logorom danas rade u školi kao profesori.

Hrvati su u logorima Armije BiH prošli užasne torture. Tužiteljstvo BiH je 2013. logore Armije BiH preimenovalo u sabirne centre. Povodom te skandalozne odluke tada je reagirao tadašnji predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata Mirko Zelenika.

„Na kraju će nam reći kako Hrvati nisu imali žrtava u prošlom ratu. Vrijeme je da se i hrvatska politika u BiH aktivnije uključi u rješavanje ovoga pitanja. Ipak, bh. pravosuđe sasvim drugačije vidi tu priču. Ono se svrstalo na stranu bošnjačkih političara koji godinama ponavljaju laži kako Armija BiH nije imala logore za Hrvate i Srbe u prošlom ratu. Tvrde kako su umjesto toga imali zatvore i sabirne centre, a pokušajima promjene povijesnih činjenica sada se priključilo i Tužiteljstvo BiH. Ja sam bio u tri logora na tri lokacije. Bio sam u Zukinoj bazi, zatim u crkvi u Drežnici, a onda su me ponovno vratili u Jablanicu. Ja sam došao u muzej početkom studenog 1993. i zatekao sve civile iz Doljana koji su ostali živi, Grabovice i ostalih mjesta. To je bio klasični konc-logor gdje su ljudi ubijani, vođeni na prisilni rad, zlostavljani“, rekao je predsjednik Udruge hrvatskih logoraša u BiH Mirko Zelenika.

„Ljudi su ubijani, žene silovane, torture su se vršile na sve moguće načine. Ljudi su redovito premlaćivani, seksualno zlostavljani. Dovođeni su ljudi iz Grabovice, Doljana, Hercegovine, Bosne i svi su prošli strašne traume“, prisjeća se Marić koji danas jedva govori zbog teške bolesti koju je proživio.

Raguž je tada kazao kako je s prostora pod nadzorom Armije BiH protjerano ili izbjeglo 527 tisuća Hrvata i Srba, dok je 586 000 Hrvata i Bošnjaka protjerano ili izbjeglo s prostora pod kontrolom Vojske RS, a s prostora pod nadzorom HVO-a 112 tisuća Bošnjaka i Srba. To je, kaže, prava istina.

Hrvatski Medijski Servis podsjetio je u članku objavljenom prije više od 4 godine i na druge zločine Izetbegovićeve “antifašističke”Armije RBiH nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Doljani

Pri upadu pripadnika ABiH u selo Doljani u općini Jablanica, 28.srpnja 1993. u jeku žetvenih radova pripadnici Armije RBiH ubili su 37 Hrvata – 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u trenutku upada u selo bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, mahom žena i djece korišteno je pri izvlačenju kao živi zid, da bi potom bili odvedeni i u logoru u Jablanici.

Uzdol

Pokolj u selu Uzdol, u općini Prozor, je bio ratni zločin kojeg su, također, počinili pripadnici Armije RBiH nad tamošnjim Hrvatima. Pripadnici Armije BiH upali su u selo u samo jutro, 14. rujna 1993. Ljudi su ubijani puškama, pištoljima. Mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i župni ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana. U selu je ubijena 41 osoba, 29 civila Hrvata i 12 vojnika HVO-a. Sutradan su u Uzdol ušle postrojbe HVO-a i ugledale stravičnu sliku zločina. Za ovaj zločin osuđen je pred Sudom BiH samo zapovjednik Samostalnog bataljona Prozor Armije R BiH Enver Buza na osam godina zatvora.

Zenica: Ubijeni jer su vjerovali Armiji R BiH

U mjestu Sušanj, u općini Zenica ubijeno je 17 hrvatskih civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ABiH nakon povlačenja HVO. U mjestu Grm, također u općini Zenica 18. travnja 1993. pripadnici Armije R BiH ubili su 6 hrvatskih civila. Tri starca su živa zapaljena.

Ubojstva i progoni Hrvata Travnika

Na lokalitetu Bikoše, u općini Travnik, 8. travnja 1993. strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.

U Miletićima su muslimanski vojnici izmasakrirali 5 hrvatskih civila, a u mjestu Čukle 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO. U Krpeljici su ubili 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Guču Goru i sahranio u crkvenom dvorištu. Postrojbe Armije BiH 26. siječnja 1993. nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) su etnički očistili, protjeravši više od 3.000 Hrvata, a dio civila koristili su kao živi vojni štit. Inače, iz travničke općine postrojbe Armije R BiH protjerale su 19.600 Hrvata.

Granatom ubili 8 djece na dječjem igralište u Vitezu

Dana 10. lipnja 1993. od granate ispaljene s položaja Armije RBiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.

Pokolji u Križančevom selu, Buhinim kućama, Zabilju…

Prilikom upada u Križančevo selo 22. prosinca 1993. ubijene su 74 osobe (vojnici i civili) hrvatske nacionalnosti. Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni, a prilikom upada u Buhine kuće pripadnici Armije RBiH ubili su 26 osoba – civila i pripadnika HVO. U mjestu Zabilje, također u općini Vitez 5. rujna 1993. ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO).

Zločini u Kaknju

U Kraljevoj Sutjesci u općini Kakanj 13. lipnja 1993. ubijena su 4 hrvatska civila i spaljene kuće, a u Drenoviku ubijeno je 17 civila žene, dijeca i starci. 13. lipnja 1993. u Slapnici je ubijeno 9 Hrvata.

Napad na humanitarni konvoj u Busovačkim stajama

U Busovačkim stajama, 16. lipnja 1993 ubijene su 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovačke planine). U mjestu Gusti Grab (opcina Busovača) – pripadnici ABiH masakrirali su 5 staraca u dobi između 70-80 godina.

Zločini nad bugojanskim Hrvatima

U ljeto 1993. obredima inicijacije, u svojevrsnom dance macabre (Triumfalno vitlanje sjekirom nakon upravo izvršena dekapitacije žrtava), uz mentorstvo arapskih dobrovoljaca, pripadnici ABiH masakrirali su i ubili tzv. bugojansku skupinu koju je činio 21 zatočeni pripadnik HVO, bez obzira što su svi prethodno kao ratni zarobljenici evidentirani od strane Međunarodnog crvenog križa. Primjer pravog etničkog čišćenja je općina Bugojno. Tu je prema popisu iz 1991. živjelo 15.993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba ostalo je 1374. Ukupno je ubijeno 119 Hrvata, a ostali su pobjegli. Na stadionu NK Iskre je bilo 292 zatočenika, gdje su bili mučeni, a o 21 logorašu se ništa ne zna. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća, minirano ih je 1480 a 1070 oštećeno. U gradu su uništena sva katolička groblja.

U Žepču kod Kiseljaka ubili 15 civila

Prilikom upada u selo Žepče u općini Kiseljak 16. kolovoza 1993. ubijeno je 15 civila, među kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ABiH su zarobili 23 hrvatska civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, među kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika između 303. brdske brigade ABiH i lokalnog HVO.

U Varešu zapaljeno 320 hrvatskih kuća, u Fojnici ubijeni fratri

Prilikom osvajanja Vareša, 30. listopada 1993. u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ukoliko dođe ABiH. Istodobno u selu Borovica zapaljeno je do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpunoma očišćena od Hrvata.

Predsjednik Predsjedništva R BiH, Alija Izetbegović je, 13. studenoga 1993. nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije BiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevačkog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ABIH (316.brigada) ubili: fra Nikica Miličević – župnik i gvardijan samostana te njegov zamjenik i samostanski vikar fra Leon Mato Migić.

Ovo nije kompletan popis zločina nad Hrvatima u BiH za koje još nitko nije odgovarao. A obitelji žrtava i 20 godina nakon rata još čekaju i nadaju se da će Tužiteljstva BiH podići optužnice protiv odgovornih za svirepa ubojstva.

Ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH Željko Raguž kaže kako je u prošlom ratu stradalo 66.000 Bošnjaka, 25.000 Srba ( od toga 5000 civila) i 8000 Hrvata. Danas po popisu stanovništva iz 2013. manje je u odnosu na 1991. 133. 000 Bošnjaka, 279.000 Srba i 216.000 Hrvata.

On je u izjavi za HMS iz svibnja 2017. godine kako žalosti činjenica kako bošnjačka politika i danas ne priznaje brojne zločine koje je počinila Armija RBiH nad Hrvatima i Srbima, svodeći ih na nekakve incidente.

M.M. Poskok.info