“Je li Dayton položio ispit” naslov je istraživanja troje studenata s banjalučkog Univerziteta, odnosno, Fakulteta političkih znanosti: Aleksandre Jovandić iz Banja Luke, studentice četvrte godine politologije, Marka Lončara, rođenog u Tesliću, studenta završne godine Fakulteta političkih znanosti te Đorđa Đujkovića iz Doboja, također studenta Fakulteta političkih znanosti Univerziteta u Banja Luci, donosi Dnevni list.
Istraživanje je podržala zaklada Friedrich Ebert Stiftung i dalo je vrlo zanimljive rezultate o istraživanju stavova studenata u BiH povodom 25 godina mira u BiH, ali i njene budućnosti.
Istraživanje, za koje su autori koristili platformu Google Forms, trajalo je od ožujka do svibnja 2020. godine i njime je obuhvaćeno 597 ispitanika sa svih sveučilišta u BiH – Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Banja Luci, Sveučilišta u Mostaru, Univerziteta u Tuzli, Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Univerziteta u Zenici, Univerziteta ‘Džemal Bijedić’ u Mostaru i Univerziteta u Bihaću. Donosimo neke od najzanimljivijih rezultata.
Što za studente predstavlja Daytonski sporazum? – Nikako nije jedino rješenje za BiH
S ponuđenim odgovorom koji sugerira da je Daytonski sporazum najveći problem koji koči napredak BiH nisu se složili studenti Univerziteta u Banja Luci i Istočnom Sarajevu koji su ovom odgovoru dali 8% Banja Luci, odnosno, 7% Istočnom Sarajevu. Isto mišljenje ne dijele studenti drugih sveučilišta u BiH na kojima je ovaj odgovor izabralo između 15% i 37% ispitanika.
Ono oko čega su se svi anketirani studenti složili, a što nije dominantan stav javnog mnijenja u državi, je da Daytonski sporazum nikako nije jedino moguće rješenje za BiH, o čemu svjedoči podatak da je svega 30 ispitanika izabralo ovakav odgovor, uz vrlo male varijacije između studenata različitih sveučilišta.
U ovom kontekstu, autori istraživanja podsjećaju da u javnosti RS-a već dugo vremena dominira stav da je Sporazum jedino rješenje za BiH, s čim se izgleda ne slažu mladi naraštaji.
Međutim, kao alternativno rješenje, odnosno kao ishod neke revizije Sporazuma, opcija nije samo gašenje entiteta, centralizacija države, već i njena disolucija.
Velike razlike postoje i u procentima ispitanih koji su Daytonskom sporazumu dali prolaznu ocjenu, ali koji zloupotrebljavanje ovog akta od strane političkih elita tumače kao veliki problem za državnu zajednicu i odnose u njoj, pa tako 36% studenata banjalučkog sveučilišta potvrđuje stav sa kojim se slaže i 47% njihovih kolega sa sveučilišta Istočnom Sarajevu, 36% studenata sveučilišta ‘Džemal Bijedić’ u Mostaru i tuzlanskog sveučilišta.
Na sveučilištima u Sarajevu, Mostaru i Zenici nešto je niži postotak ispitanika koji krivicu za loš rejting usmjeravaju ka političkim elitama. Iz ovog dijela istraživanja izdvaja se komentar da se određeni stupanj nezadovoljstva ili negativne slike o Daytonskom sporazumu i njegovoj primjeni mogu uočiti u svakom dijelu BiH.
S druge strane, navode autori, na javnoj sceni RS-a, u medijskom prostoru i među političkim faktorima nema onih za koje bi se moglo kazati da su zagovornici kritičkih pristupa Daytonskom sporazumu, pogotovo je teško pronaći aktere koji ga osporavaju i vode negativnu kampanju. No, kada se obzir uzme nacionalna pripadnost ispitanika, ipak do izražaja dolaze manje-više poznati trendovi.
Kada je riječ o negativnom odnosu ka Sporazumu, dakle, uočljive su razlike promatrajući po nacionalnoj identifikaciji ispitanika.
Naime, čak 27% ispitanika bošnjačke nacionalnosti smatra kako je Daytonski sporazum zapreka na putu razvoja BiH. Za razliku od njih, odgovor na to pitanje kod pripadnika srpske nacionalnosti iznosi trostruko manje, tek 8%, dok isti stav dijeli 16% ispitanih hrvatske nacionalnosti. Ovakvi odnosi rezultata provedenih među studentima različitih nacionalnih pripadnosti gotovo da preslikavaju dominantne političke narative među konstitutivnim narodima, a s obzirom da se u RS dan potpisivanja ovog sporazuma obilježava kao neradni dan i državni praznik, dakle njeguje u kulturi sjećanja kao događaj od naročitog značaja, između ostalog, može biti jedno od objašnjenja za najmanji postotak negativnih odgovora o Daytonskom sporazumu kod studenata srpske nacionalnosti. Naravno, ne i jedini. Ovdje se dodaje da je na raznim stručnim i znanstvenim konferencijama povodom prigodnih godišnjica zaključak obično glasio da je Daytonski sporazum jamstvo opstanka srpskog naroda u BiH.
Ima li boljeg rješenja?
Daytonski mirovni sporazum ispunio je svoj prvi zadatak 1995. godine. Zaustavio je oružane sukobe i međusobna ubijanja u BiH. Od proljeća 1992. do jeseni 1995. propali su pokušaji da se rat spriječi i zaustavi Cutileirevim planom, pa Vance-Owenovim planom i Owen-Stoltenbergovim planom, planom Kontakt grupe.
Dayton je donio rezultat. Četvrt stoljeća poslije nezadovoljstvo političkom situacijom u BiH u određenim krugovima objašnjava se između ostaloga i opstankom ovog sporazuma.
Kako studenti gledaju na pitanje koje konstantno izaziva oštre društvene polemike? Više od polovice ispitanika uvjereno je kako uzrok postojećih problema leži u Daytonskom mirovnom sporazumu, birajući odgovor da je njegov najznačajniji, a katkad i jedini cilj zaustavljanje rata. Nadalje, uvjereni su da je nakon 25 godina, došlo vrijeme za njegovu modifikaciju.
Manji postotak studenata, 13%, dalo je potpuno suprotan odgovor, smatrajući kako je Sporazum potrebno čuvati jer predstavlja odraz političke svijesti i različitih nacionalnih interesa. U sličnom pitanju, međutim, kao uzrok problema u BiH studenti-ispitanici dali su prednost svim ponuđenim odgovorima, dok su u Daytonskom sporazumu identificirali najmanji konfliktni potencijal. Drugim riječima, ne drže ga kao idealno rješenje, ali ni kao najveći problem.
Daytonski sporazum nije dobar za trećinu srpskih, više od pola hrvatskih te dvije trećine bošnjačkih studenata
Negativan stav studenata prema Daytonskom mirovnom sporazumu, bez obzira na kojem sveučilištu studiraju, može se vidjeti i iz odgovora na ovo pitanje. Na svakom sveučilištu dominira mišljenje da Sporazum više nije optimalno rješenje, da je samo zaustavio rat i da ovaj akt treba mijenjati. Uvjerljivo najnegativniji stav izrazili su studenti zeničkog sveučilišta na kome tri četvrtine studenata dijeli ovo mišljenje, a zatim slijede Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla i Istočno Sarajevo koje se nalazi na začelju popisa sa 34% ispitanika.
Zanimljiv je podatak da je gotovo jednak broj studenata u Banja Luci i Sarajevu izabrao odgovor koji sugerira kako je Daytonski sporazum odraz političke svijesti i da ga je potrebno čuvati. Čini se da se službeno mišljenje političkih elita Sarajeva i Banja Luke koje desetljećima dominira u javnom prostoru ne podudara s mišljenjem studenata, pa se postavlja pitanje i legitimnosti stavova političkih lidera među akademskom populacijom.
Rezultati su pokazali da svega 13,2% ukupnog broja ispitanika smatra da je Daytonski mirovni sporazum optimalno rješenje i da ga je potrebno čuvati kao takvog.
Kada je riječ o nacionalnoj pripadnosti, nešto više od trećine ispitanika srpske nacionalnosti smatra kako Daytonski sporazum nije bio optimalno rješenje, kao i nešto više od polovice ispitanika hrvatske nacionalnosti, dok taj broj kod ispitanika bošnjačke nacionalnosti dostiže dvije trećine ispitanih.
Ovakve rezultate možemo usporediti s otvorenim nezadovoljstvom bošnjačkih političkih elita Daytonskim sporazumom. S druge strane, komparativna analiza nekoliko odgovora većeg dijela studenata srpske nacionalnosti odaje dojam prilične dezorijentiranosti, nekonzistentnosti, pa i proturječnosti u iskazanim mišljenima. Ono što dodatno ostavlja neugodan dojam, a u prilog apatičnosti i apolitičnosti mladih za bavljenje društvenim i političkim pitanjima, je da više od trećine ispitanih studenata nema stav o ovom pitanju.
Učinci Daytonskog sporazuma – najviše nezadovoljni hrvatski studenti, najzadovoljniji srpski
Odgovarajući na pitanje o učincima Daytonskog sporazuma, rezultati odgovora studenata pokazuju kako tek svaki deseti ispitanik ima pozitivan stav o učincima koje je Daytonski sporazum donio. Najnegativniji stav prisutan je kod ispitanika hrvatske nacionalnosti, 61% ispitanih, dok je najniži kod srpskih ispitanika gdje je na razini od 44%.
Negativan stav ispitanika hrvatske nacionalnosti potvrđuje i činjenica da je svega jedan ispitanik odgovorio potvrdno na ovo pitanje. Uzroci ovakvog raspoloženja mogu se pronaći u nezadovoljstvu političkim položajem Hrvata u BiH koje je, prema dominantnom mišljenju, prouzročio Daytonski sporazum –
odnosno, nepostojanje trećeg entiteta, mogućnost izbornog preglasavanje za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i demografska inferiornost koja ih čini “dvostrukom manjinom”, ne samo na razini BiH nego i unutar Federacije BiH.
‘Možemo li s Daytonskim sporazumom u Europu?’ – Najviše hrvatskih studenata smatra – NE
Skepticizam prema europskom putu BiH s aktualnim daytonskim ustavom za mnoge će biti iznenađenje, jer se u političkoj sferi rezonira kako ovaj ugovor nije i ne bi smio biti zapreka europskim integracijama. Pogotovo u RS-u dominira ovakav stav. Međutim, prema ovom istraživanju pripadnici mlade generacije svih konstitutivnih naroda misle da BiH nema velike šanse postati članica zajednice europskih država bez promjena unutarnjeg uređenja i ustavno-pravnog poretka. Čak 40,4% ispitanika se slaže s ovakvim stavom, dok njih dvostruko manje vidi BiH kao članicu EU s postojećim ustavno-pravnim aktima. Također, 38% ispitanika izrazilo je nedovoljno razvijeno mišljenje po ovom pitanju i ostali su suzdržani. Ono što se razlikuje je stupanj skepticizma između nacionalnih grupa.
Tako ispitanici hrvatske nacionalnosti imaju najveće sumnje u europsku budućnost BiH u okviru Daytonskog sporazuma. Samo njih 9% dalo je potvrdan odgovor ističući kako je članstvo u Europskoj uniji moguće i sa daytonskim ustavom. Dok je jedna polovica ostatka ispitanika hrvatske nacionalnosti bila suzdržana po ovom pitanju, druga je bila protiv.
Ispitanici srpske nacionalnosti su imali za nijansu optimističniji stav, njih 24% smatra kako daytonski ustav nije zapreka članstvu u EU, 41% ispitanih nije bio sigurno, a njih 35% smatra kako daytonsko uređenje i EU ne idu ruku pod ruku. Nešto optimističniji stav uočava se kod ispitanika bošnjačke nacionalnosti, 29% odgovorilo je potvrdno na postavljeno pitanje, dok je 31% ostalo suzdržano, a 40% mišljena kako europska budućnost nije moguća u daytonskim okvirima.
Trećina studenata ne vidi BiH u budućnosti uopće, najviše njih u Banja Luci, Istočnom Sarjaevu i Mostaru
Možda su i najzanimljiviji odgovori studenata na pitanje ‘Kakvu BiH vide za 25 godina?’ Prvih 25 godina nije dobilo visoku ocjenu, zapravo, prevladava mišljenje kako je u mnogim aspektima daytonska BiH podbacila. S ovom hipotezom slaže se i većina ispitanika koja je sudjelovala u istraživanju. Otuda i loša slika o budućnosti. Svaki treći ispitanik ne vidi postojanje državne zajednice BiH za 25 godina, nešto ispod 30% smatra kako će opstati u daytonskim okvirima, dok je svaki peti ispitanik vjeruje u federaliziranu državu, drukčijeg oblika od današnjeg.
U Banja Luci, Istočnom Sarajevu i Mostaru više je studenata koji ne vidi BiH u budućnosti uopće, pa tek onda u okvirima Daytonskog sporazuma. Nešto optimističniji pogled na budućnost zabilježen je na sveučilištima u Sarajevu, Tuzli i Zenici s tim da ispitanici potonja dva grada više vjeruju u status quo u odnosu na federalizaciju države, dok je u Sarajevu oba odgovora izabrao podjednak broj ispitanika, 40% prema 39% u korist daytonske BiH.
Natpolovičan je broj ispitanika srpske i hrvatske nacionalnosti koji BiH ne vide za 25 godina, ali i kod studenata bošnjačke nacionalnosti taj postotak iznosi nezanemarivih 15%. Ovako suprotna mišljenja tri nacionalne grupe u mnogome oslikava opću atmosferu u državi u kojoj gotovo dvije trećine stanovništva ne vidi njenu budućnost ili ne želi biti dio iste. Rezultat je to koji govori o liderima ove zemlje i naroda, njihovim skromnim dometima, kratkovidosti. Posljedica je to konstantnog podgrijavanja sukoba koji možda donose nekakvu privremenu i partikularnu korist na izborima, ali dugoročno prouzrokuje porazne učinke po javno mnijenje, zaključuje se u ovom istraživanju.
(Izvor: Dnevni list)