Published On: Uto, kol 2nd, 2016

ISTJERALI GA: Posavljaci Tišine zaustavili su skup zbog Oršolića, čovjeka koji godinama profitira kao vojnik “dobrog” nacionalizma….

Hrvati, povratnici u Posavinu, spriječili su predavanje na inače plemenitu temu “Suočavanje s prošlošću”, koje je trebao održati gospodin  Žarko Korać, bliski suradnik nekadašnjeg srpskog  premijera Đinđića koji je ubijen 2003. godine.
Povod za spriječavanje predavanja kako saznajemo nije Đinđić, niti Korać, nego prisutnost Fra Marka Oršolića, kontroverznog fratra marksologa, i suradnika UDBA-e,  čovjeka koji je u komunističkom režimu zarađivao novce kršeći ljudska prava otkucavanjem ljudi istom tom režimu i koji svojim izjavama već godinama šokira Hrvate širom BIH zalažući se za uskratu njihovih kolektivnih prava. To je taj evolucijski korak u kršenju prava. U komunizmu kršiš individualna u dejtoniji kolektivna.
Dok su trajali pregovori oko otvaranja spomen-sobe, došlo je do prijetećih poruka, visokih tonova i kritika na račun  Oršolića. Bosanski mediji vijest prenose i pišu kako je napadnut “hrvatski svećenik” dok je isti taj Oršolić, neprestano posljednji niz godina upravo negirao hrvatski identitet u BIH govoreći da u BIH nema Hrvata, te da se radi o bosanskim katolicima. Ukratko, kad je napadnut, onda je “hrvatski svećenik” kada napada onda je “bosanski franjevac”.
Oršolić je rekao da Hrvati povratnici u mjestu Tišina nisu razumjeli njihove namjere. On ne vidi problem u svojim dosadašnjim izjavama, te nastavlja s uvredama:
“Ponašanje Hrvata iz Tišine je kabadahijsko, i Kuća mira nije to nego kuća nemira. Ovo je tužno, žalosno i sramotno. Ni Kuća mira, ni spomen-soba Zoranu Đinđiću, neće biti u Tišini nego na drugoj lokaciji, negdje u gradu Šamcu” , rekao je Oršolić.
Njegovo ponašanje naravno nije kabadahijsko, njegove poruke nisu poruke nemira nego mira, a njegove uvrede nisu uvrede nego intelektualni stavovi.
Predstavnici Internacionalnog multireligijskog i interkulturalnog centra, koji su organizirali otvaranje spomen-sobe, odlučili su i da s radom prestane Kuća mira, piše RTRS.
“Tragično ubijeni premijer Srbije bio je predstavnik neke druge Srbije. Ljudi koji su spriječili otvaranje spomen-sobe ili ne znaju tko je bio Zoran Đinđić ili pripadaju nekom drugom svijetu. Cijeli regiji mora se mijenja, ljudi se moraju učiti toleranciji i moraju znati da se s razlikama može živjeti “, poručio je Žarko Korać.
Međutim i gospodin Korać, tako i ostali organizatori, bili su dužni , ako imalo poštuju kraj u koji dolaze, informirati se koga to dovode na otvaranje ovako vrijedne priče. Kako u istu priču staviti Đinđića i Oršolića kad su jedan drugom negacija? Đinđić se borio protiv svega onog što radi Oršolić. Đinđić je bio protiv nacionalšovinizma u Srbiji koji Oršolić podržava u BIH. Đinđić je bio protiv unitarizma koji Oršolić podržava u BIH. Đinđić je štitio ljudska prava dok je Oršolić ista kršio i krši ih i danas. Đinđić je svoje pozive za ljudskim pravima i slobodom platio životom, Oršolić svoje pozive na kršenje ljudskih prava i uskratu slobode materijalizira. Točno onako kako je UDBA pisala o njemu – “voli čovjek materijalne koristi”.
Zoran Đinđić, nekadašnji premijer Srbije koji je ubijen 12. ožujka 2003. godine, rođen je 1. kolovoza 1952. godine u Šamcu, on je doista bio ispred svog vremena, i bilo bi zaista lijepo da Posavina i Tišina imaju njegov spomen, te da organizatori ponove svoju tribinu u Tišini, no bez provokatora kakav je Oršolić.
Nekako je dobro da se ovo ipak dogodilo u Tišini. Jer ipak su Oršolić i Markešić, protratili cijelo jedno desetljeće kako bi unijeli razdor među Hrvate Posavine i ostale Hrvate u BIH, a onda su pljusku dobili upravo tamo gdje su mislili da je uspješno posijano njihovo sjeme razdora. U Posavini!
Ovako, Đinđić nam je otvorio oči, da ipak svi razmišljamo jako slično o onima koji za račun najrazornijeg nacionalizma u zemlji, onog najmnogobrojnijeg, nastoje unijeti razdor među najmalobrojniji i prepolovljeni BH narod.
Zorane hvala.
Na fotografiji, UDBA-in izvadak iz registra o suradniku Oskaru, iliti našem borcu “za ljudska prava” fra Marku Oršoliću:

Poskok.info