Sarajevo – Život supruzi, djeci i meni 1992. godine spasio je direktor bolnice “Jezero” dr. Srećko Šimić upozorivši nas što nam se sprema u Sarajevu. Kasnije sam saznao da sam bio na popisu za likvidaciju.
Rekao je to “Glasu Srpske” dr. Radomir Elez, koji je prije rata radio u Domu zdravlja na Otoci. On i njegova supruga Nada Elez-Krunić, pedijatar-neonatalog, živjeli su u sarajevskom naselju Breka, a iz Sarajeva su sa sinovima izbjegli 8. travnja 1992. godine.
– Život supruzi, djeci i meni spasio je direktor neonatologije dr. Srećko Šimić. Kada je poslije porodiljskog odsustva Nada u ožujku došla na posao, dr. Šimić, inače Hrvat, izuzetan liječnik, humanista i čovjek, upozorio je kao svoje dijete. Rekao joj je: “Što ćeš ovdje, šalji doznake i dođi kada bude bolje vrijeme” – ispričao je dr. Elez, koji danas u Brčkom vodi privatnu ginekološku kliniku.
Poslije upozorenja, odlučili su da napuste Sarajevo.
– Moj brat, također liječnik, 8. travnja nas je s dvojicom naših sinova izbavio iz Sarajeva. Kasnije sam saznao da sam bio na popisu za likvidaciju – kazao je dr. Elez.
Akademik prof. dr. Mirko Šošić, koji je prije rata u bolnici “Koševo” bio šef Grudne kirurgije dobro se sjeća znakova upozorenja sarajevskim Srbima u proljeće 1992.
Nakon što je optužen da nije pružio pomoć jednom čovjeku, koji je u bolnicu dovezen mrtav, dr. Šošić kaže da je u operacijsku salu ulazio sa strahom.
– Zbog prirode ranjavanja nitko nije bio siguran da li će moći spasiti život ranjeniku ili ne. Izdržavao sam jer sam imao podršku kolege Kemala Drnde. Pričali su mi da je poslije moga izlaska iz Sarajeva na jednom sastanku rekao: “Kolega Šošić je imao najveći broj uspješno urađenih operativnih zahvata u to vrijeme, a mi smo ga otjerali” – rekao je on.
Odmah na početku rata u bolnici “Koševo”, dodaje, formiran je krizni stožer na čijem je čelu bio prof. dr. Faruk Konjhodžić, a svi ljekari Srbi koji su bili na šefovskim pozicijama su smijenjeni.
– Na klinici su u to vrijeme na šefovskim pozicijama od Srba u Koševu ostali samo prof. dr. Boriša Starović i prof. dr. Jovo Vranić. Svi ostali su bili smijenjeni. Odnos je bio takav da su i oni koji su tu radili uvijek bili krivi za nešto. Na jednom od sastanaka Jovi Vraniću, koji je bio šef Traumatologije, a ona je bila srce bolnice i primala najviše ranjenika, poslije njegovog prijedloga da se posao organizira na drugi način, Konjhodžić je rekao da se više nije usudio da mu se obraća! To nije bilo ništa drugo do krajnja bezrazložna diskriminacija Srba – kazao je dr. Šošić.
Spisak
“Glas Srpske” objavio je popis 460 lječnika koji su protjerani, zatvarani i ubijeni u ratnom Sarajevu. Dr. Elez nam se sam javio, jer njegovog i imena njegove supruge nije bilo na tom popisu, koji nije konačan.