Goodbye BiH
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o pripadnosti dijela poljoprivrednog zemljišta na području Republike Srpske „državi BiH“ izazvala je iznimno žestok otpor u Banja Luci, čemu se u Sarajevu vjerojatno nisu nadali.
Na poticaj srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, Narodna skupština RS-a donijela je odluku o blokadi rada zajedničkih tijela vlasti na državnoj razini, sve dok se ne ispuni srpski zahtjev o povlačenju trojice stranih sudaca iz ustavnog suda.
I dok muslimanska strana neće ni čuti za takvo što, Hrvati, kao i obično, pokušavaju zauzeti pomirljiv stav, pozivajući Srbe da odustanu od blokade, a Muslimane da prihvate „suverenističku“ odluku o prestanku mandata stranim sucima (kojom bi se, između ostalog, uklonila važna prepreka ulasku BiH u euro-atlantske integracije.) Čini se da Čovićevi pozivi na razum neće imati uspjeha, jer su i srpska i muslimanska strana čvrsto odlučile ne odstupiti od svojih stavova ni milimetra.
Novinarska matematika
O najnovijoj krizi u susjedstvu sredstva priopćavanja u Hrvatskoj izvještavaju nedovoljno i netočno, kao da je BiH u 
Africi, a ne preko puta. Primjerice, poznati novinar Jozo Pavković u članku pod naslovom „Bitka za teritorij: Bošnjaci i stranci Srbima oduzeli 3,5% zemlje i dali državi“ (Večernji list, 18. 2. 2020.) piše o tome kako je ustavni sud dodijelio državi BiH „86 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u 25 općina i gradova u Republici Srpskoj.
U prijevodu, 3,5 posto njezina teritorija. RS je time, s 49 posto, smanjen na 45,5 posto. Ovom odlukom temelj Daytonskog sporazuma opasno je uzdrman.“ – smatra Pavković.
Gore spomenuta računica nije baš sasvim točna, iako su je prenijeli mnogi drugi novinari i portali. Naime, prema dobro poznatim statističkim podacima, površina BiH iznosi 51.200 četvornih kilometara. 86 tisuća hektara je isto što i 860 km2, a to je otprilike 1,7% teritorija BiH, što je dvostruko manje od gubitka koji spominje Pavković.
Ni priča o podjeli BiH na dva entiteta u razmjeru 51:49 posto nije potpuno točna. Današnji srpski entitet obuhvaća 24.500 km2, ili 48% površine BiH. Hrvatsko-muslimanska Federacija prostire se na 26.100 km2, ili 51% BiH, a preostalih 500 četvornih kilometara (1% BiH) otpada na nekadašnju općinu Brčko koja je u vlasništvu oba entiteta (tzv. „Brčko distrikt BiH“).
Etničko čišćenje u brojkama
Kad je u pitanju susjedna država, novinari bi trebali poznavati barem osnovne zemljopisne i povijesne podatke, kako 
se čitatelji u Hrvatskoj ne bi nepotrebno dezinformirali.
Jedan od takvih podataka je i broj protjeranih Hrvata u proteklom ratu, s kojim se često manipulira (ili nekritički prenosi neprovjerene izvore!) „Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH učinila je svoje, broj Hrvata u BiH se prepolovio.
Na prostoru Republike Srpske prije agresije živjelo je blizu 220.000 Hrvata, a sada samo oko osam tisuća.“ – piše Frano Vukoja (V. list, 21.2.), te dodaje: „Prema raspoloživim i provjerivim podacima, na prostoru Federacije BiH Armija BiH protjerala je 155.000 Hrvata…“ Ovako predstavljeni, navedeni podaci navode čitatelja na pogrešan zaključak, a evo i zašto!
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na prostoru današnje RS živjelo je 144.000 Hrvata. Kraj rata dočekalo je u svojim domovima tek desetak tisuća Hrvata, što znači da bi se broj protjeranih mogao kretati oko 134.000.
Uzmemo li u obzir da posljednji jugoslavenski popis nije sasvim pouzdan, možemo zaključiti da je s prostora današnje RS protjerano, odnosno etnički očišćeno približno 140.000 Hrvata, što je ipak znatno manje od spomenutih 220.000.
Dakle, ako se netko danas pita gdje su nestali toliki Hrvati, odgovor je jednostavan – dio su protjerali Srbi, a dio Muslimani-Bošnjaci. Srbi više nemaju koga protjerivati, ali zato za Muslimane-Bošnjake ima još dosta „posla“.
Da bi Federaciju pretvorili u ekskluzivno muslimanski entitet potrebno je nastaviti s tihim etničkim čišćenjem preostalih „bosanskih katolika“, no, to baš ne ide onako kako su sarajevski ekstremisti zamislili.
Najnovija demografska kretanja u Federaciji pokazuju da je i muslimanski natalitet značajno opao, dok se iseljavanje dramatično povećalo. Samo u Unsko-sanskom kantonu zbog odlaska stanovništva na zapad predviđa se ukidanje 39 škola (a to je samo početak!)
U Federaciji BiH broj živorođenih smanjio se s 19.824 djeteta 2017. godine na samo 17.490 živorođenih 2019. godine. Nema nikakvog razloga sumnjati da će se taj trend nastaviti i u idućem razdoblju, kada u punu fertilnu dob dođu malobrojniji naraštaji rođeni devedesetih.
Umjesto da razmišljaju o tome kako izbjeći demografsku katastrofu, muslimanski ekstremisti u Sarajevu sve karte bacaju na zatezanje međunacionalnih odnosa, kao da će se problemi riješiti ako susjedima „crkne krava“?! Ima li kraja tom ludilu?