Šok i nevjerica riječi su kojima se može opisati dan kada se vijest o pogibiji Toše Proeskog raširila regijom brzinom munje.
Bilo je to 16. listopada 2007. godine. I sama se jako dobro sjećam tog dana. Bila sam na uvodnom predavanju predmeta na drugoj godini fakulteta kad mi je na mobitel stigla poruka o preranom odlasku ovog glazbenika. Nije to bio netko koga sam poznavala, ali ogroman osjećaj tuge preplavio je i mene.
Vjerojatno zato jer smo se tih godina baš počeli navikavati na Tošino postojanje. Na hrvatsko tržište probio se s pjesmom ‘Lagala nas mala’koju je otpjevao u duetu s Tonyjem Cetinskim, a meni je zapeo za uho s pjesmom ‘Pratim te’.
Također, u tom periodu zbog serije ‘Zabranjena ljubav’ svi smo pomalo pjevušili i ‘Srce nije kamen’. A onda je 2007. godine, par mjeseci prije smrti, nastupio na Radijskom festivalu s pjesmom ‘Veži me za sebe’koja je obilježila cijelo to ljeto i tako je potvrdio status zvijezde.
Pretjerana tuga vjerojatno me preplavila i zato što je to bio mladić od samo 26 godina s neospornim talentom čija je karijera tek bila u usponu.
A kad je odabir životnog puta u pitanju, talent je naslijedio od oca Nikole i majke Domenike, dok je najveći utjecaj na Tošu imala njegova sestra Dora uz koju je počeo slušati rock. Svoju profesionalnu karijeru započeo je 1996. godine. Album prvijenac ‘Negdje u noći’, izdao je tri godine kasnije’, a prvi rasprodan koncert odradio je u beogradskom Sava centru 2001. godine.
Tri godine poslije uslijedio je njegov nastup na Euroviziji s pjesmom ‘Life’, a siloviti uspon počinje s već spomenutim pjesmama ‘Lagala nas mala’ i ‘Pratim te’.
Poslije ovih glazbenih uradaka hitovi su se samo nizali, a broj njegovih obožavatelja povećavao. Bio je jedan od onih glazbenika za kojeg su njegovi kolege imali samo riječi hvale. Opisivali su ga jedinstvenog i drugačijeg od ostalih, toplog srca i plemenitog.
Mnogi i danas znaju reći da se takav talent više neće roditi te da bi, da je danas živ, Toše bio još i veća zvijezda. Mladim glazbenicima upravo je on uzor.
No iako je bio obožavan sa svih strana, nije se volio tako ponašati. Cijenio je jednostavnost, bio je skroman, a poznat je bio i kao veliki humanitarac pa je 2003. godine dobio i nagradu Majke Tereze. Puno je vremena provodio s onima kojima je pomoć najpotrebnija, pa je proglašen i UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje.
Obitelj mu je bila na prvom mjestu, a o privatnom životu u medijima nije volio puno govoriti, taj dio je pokušao sačuvati za sebe. Zna se da je četiri godine bio u vezi s Andrijanom Budimir koja se povukla iz javnog života. Ona je tvrdila da su planirali vjenčanje i imati djecu, ali više od toga nije poznato.
Često je isticao da je vjera ono što mu pomaže da nekako izdrži sva previranja u estradnom poslu.
Toše nikad nije zaboravio svoje korijene, a Makedoniji je posvetio album ‘Božilak’ s kojeg je najdojmljivija njegova izvedba pjesme ‘Zajdi, zajdi’.
Nažalost, njegovu blistavu karijeru prekinula je strašna prometna nesreća kod Nove Gradiške. Toše je smrtno stradao na licu mjesta. Zbog vijesti o njegovoj smrti makedonska televizija prekinula je emitiranje programa.
Ali iako ga više nema, kroz pjesme koje nam je ostavio on na neki način i dalje živi.
wpDiscuz