Published On: Wed, Sep 27th, 2017

HUSKIĆ O ASHDOWNOVOJ IZJAVI: Jamči li nam belgijski federalizam da će nam biti bolje?

Adnan Huskić je sveučilišni predavač u oblastima međunarodne i domaće politike. Stručnjak je za domaću i javnu politiku, te političku analizu. Co-autor je i urednik par knjiga iz oblasti spoljne i domaće politike, kao i autor mnogih članaka u stručnim i informativnim magazinima.  U interviewu za narod.ba osvrnuo se i na izjavu bivšeg šefa OHR-a kako je samo Belgijski model spas za BIH , koja bi se u suprotnom mogla raspasti ili bit proglašena propalom zemljom.

 

Protekli vikend je održana sjednica Komisije Doma Lorodova Velike Britanije, na kojoj je između ostalog, Paddy Ashdown rekao da će BiH postati “propala zemlja”, ukoliko ne dođe do zaokreta “amneziji” međunarodne politike prema našoj zemlji, te ukoliko ta ista međunarodna zajednica ne shvati opasnost koja vreba od predsjednika Turske Erdogana i predsjednika Rusije Putina, kada je riječ o pokušaju destabiliziranja BiH, kao neka vrsta njihovog ličnog obračuna sa EU i SAD. Šta Vi mislite o ovim vrlo ozbiljnim navodima Lorda Ashdowna?

Unilateralnim povlačenjem međunarodne zajednice iz BiH nastao je vakuum koji trenutno popunjavaju akteri, o čijim se iskrenim namjerama zaista da diskutovati. Ti novi akteri, u čemu prednjače Rusija i Turska, to ne čine bez aktivnog sudjelovanja dijela političke elite u BiH. Što se motivacije Rusije tiče, ona je primarno dio šire priče o konfrontaciji Rusije i Zapada, a tu su i energetski i drugi ekonomski interesi, koji igraju ulogu. Kod Turske se radi o kontinuitetu politike koju je osmislio i aktivno zagovarao bivši premijer i ministar vanjskih poslova, Ahmet Davutoglu. Sličnost između oba aktera je u tome da trenutni globalni diskurs, nastao s krajem Hladnog rata, vide kao potrošen, te da se isti transformiše u nešto drugo.

U takvoj novoj viziji svijeta i poretka se oni pozicioniraju na potpuno nov način. Oni sve manje prihvataju zapadni diktat, a otvoreno odbacuju i, po njima obezvrijeđene, vrijednosti zapadne liberalne demokratije. Samo vrijednosno opredjeljenje obje države bi nam trebalo biti razlogom za bojazan što se njihov uticaj u BiH osjeti sve više. Pri čemu se, nužno, moramo zapitati kakvi vrijednosni stavovi su trenutačno bliži većini u BiH, te čemu mi to suštinski gravitiramo, Okcidentu ili Orijentu. Opštoj konfuziji u našim glavama ne pomaže ni trenutna politička i vrijednosna kriza kroz koju prolazi Evropa i Zapad, koji su uglavnom nezainteresovani za BiH.

Pored toga, također je Lord Ashdown naveo, kako BiH, svjestan da neće doći do unutrašnjeg dogovora, zbog čega nam prijeti eskalacija nasilja, kako možda BiH treba razmisliti o “belgijskom modelu” uređenja zemlje. Obzirom da hrvatski faktor često spominje ovaj model kao dugoročno rješenje koje bi zadovoljilo sve faktore u BiH, dok najbrojniji narod takav prijedlog apriori odbacuje i osuđuje, kako Vi komentarišete prijedlog g-dina Ashdowna? Da li se on ovdje stavio na stranu hrvatskog faktora u BiH, ili možda bošnjački narod mora shvatiti da treba početi razgovarati o različitim modalitetima za budućnost zemlje?

Za Lorda Ashdowna bi se, istom logikom, dalo reći da je prije bio na strani Bošnjaka, zagovarajući i aktivno radeći na izgradnji institucija države u vrijeme kad je bio Visoki predstavnik u BiH. No, ono što meni smeta je nemogućnost da makar samo na trenutak izađemo iz matrice etno-teritorijalizma kao jedinog kriterija za uređenje države i sagledamo stvari iz druge perspektive. Ne isključujem mogućnost da bi dosljedna federalizacija BiH bila moguće rješenje, te da bi možda rezultirala i relaksacijom među-etničkih odnosa, a moguće i suštinskom pluralizacijom političkog prostor unutar tih monoetničkih zajednica. Ali kako onda objasniti taj paradoks da, primjera radi, Republika Srpska, koja ima ogromne ovlasti i vodi samostalnu ekonomsku i socijalnu politiku, i nakon prodaje Telekoma RS i privatizacije NIRS, ekonomski i socijalno kolabira pod teretom korupcije, kriminala, a sve više i represije. Zar ne bi, po toj logici, uglavnom etnički čista sredina bila garant prospariteta i dobre vlasti. Zašto RS ne cvjeta? Isto bi se moglo reći i za Kanton Sarajevo.

Tu vam ne smetaju drugi i drugačiji, nemate problem među-etničkih odnosa, a rezultanta je jednako tako nesposobna, korumpirana i neodgovorna vlast. Ukratko, ne postoje nikakve garancije da bi građanima BiH, ma gdje se nalazili, bilo bolje unutar drugačije posložene BiH. Da postoji korelacija između etničke homogenosti i kvalitetne i prema građanima orijentirane vlasti, teško bi bilo argumentovano biti protiv toga. U izostanku toga, ja ne mogu pitanja etno-teritorijalne redistribucije, čak i da su jednostavna za sprovesti, smatrati suštinom problema.

Da li Vi uopšte vjerujete u dugoročno rješenje koje će od ove zemlje napraviti demokratsku i funkcionalnu državu? Jesu li stvari otišle predaleko?

Na sreću, stvari nisu još otišle predaleko. Još uvijek postoji mogućnost da se ispravnim politikama i odgovornim odnosom prema javnom povrati i povjerenje građana u institucije. Nije demokratska tranzicija sa svim svojim dimenzijama jednostavna i bezbolna stvar. Ni druge države, za koje već neko vrijeme smatramo da su značajnije napredovale u tom smislu, a govorim o našim susjedima lijevo i desno, nisu bespovratno na putu demokratskog razvoja. Jedni zbunjeno tumaraju bespućima povijesne zbiljnosti, a drugi klize u polu-autoritarni sistem. Naš problem je, međutim, u tome da zbog opšteg beznađa i katastrofalne politike gubimo vrijedan dio populacije kroz emigraciju. Tako da je prevashodan cilj zaustaviti dalje propadanje i pružiti ljudima viziju da ovdje može biti bolje.