Published On: Tue, Oct 8th, 2013

Hudson: Iz Srbije je iznijeto 51 milijarda dolara od privatizacijske pljačke

Močni domaći insajderi u Srbiji su preko offshore tvrtki, na tuđe ime, kupovali bagatelno domaća poduzeća iz kojih su izvlačili sredstva i prebacivali u inozemstvo. Deseci milijardi dolara je opljačkano i iznijeto iz Srbije nakon 2000. kroz razne ilegalne transakcije , spominje se cifra od 51 milijardu dolara, kaže za Radio Slobodna Evropa Michael Hudson(Michael Hudson), urednik u “Međunarodnom konzorciju za istraživačko novinarstvo” i jedan od autora teksta na našoj stranici “Kako su uništavani Navip, Fidelinka i Agrohim “. Hudson je, inače, autor zapažene knjige “Monster” (The Monster) u kojoj, između ostalog, analizira ulogu Volstrita (The Wallstreet) u svjetskom financijskom sustavu. On ističe da su velike banke i financijske institucije ključne za funkcioniranje offshore zona . “Novac je možda formalno u vlasništvu kompanija na kukovima otocima u Južnom Pacifiku. Međutim, vrlo često offshore tvrtka ima račun u banci u New Yorku, Londonu ili Švicarskoj. Dakle, biznismeni koji transferišu svoj ​​novac preko offshore teritorija diljem svijeta uvijek se oslanjaju na neku veliku banku “, naglašava Hudson koji govori za RSE io tome kako je došao do povjerljivih informacija koje su 160 puta obimnije od Vikiliksa, da li odlučujuću riječ u ekonomskoj politici SAD ima Bijela kuća ili Volstrit. 

 

Objavljivanje članka o obimnom istraživačkom izvještaju “Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara” (The International Consortium of Investigative Journalism – ICIJ) o privatizacijskim malverzacijama i ispumpavanju milijardi dolara is Srbije izazvao je veliki interes medija i čitatelja u Srbiji. Članak “Kako su uništavani Navip, Fidelinka i Agrohim “prenijeli su najveći portali u Srbiji, Blic.rs, B92.net i Politika.rs, kao i mnoge druge stranice. Tekst je izazvao brojne komentare čitatelja koji su uglavnom izražavali svoje zaprepaštenje obimom malverzacija i izostankom reakcije izvršnih i pravosudnih vlasti.

Jedan od čitatelja je na stranici Politike napisao: “Radi čega i koga se ne objelodane podaci o tajnim kontima srpskog tajkuna i nekih političara u inozemnim bankama kada se zna da takve podatke nije teško dobiti? Te i sve druga nelegalno stečene milijarde država Srbija mora im oduzme, a protiv odgovornih poduzeti zakonske mjere.SR “

Ostale komentare pročitajte u zasebnom tekstu.

RSE: Mi smo svih ovih godina slušali na Balkanu o raznim vrstama zloupotreba, moćnim insajderima koji su kupovali tvrtke tijekom privatizacije ali pod tuđim imenom. Međutim, uvijek je bilo teško konkretno dokazati tko su ta lica, na koji način je funkcionirao taj mehanizam preuzimanja?

Hudson: Glavni i odgovorni urednik “Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara” dobio je prije dvije godine poštom hard disk sa dokumentima tko su vlasnici, odnosno tko je pokrenuo biznis u offshore zonama diljem svijeta, prije svega na Karibima, Djevičanskim otocima, zatim Singapuru i kukova otocima na Pacifiku. Mi u posljednjih godinu i po dana provjeravamo te informacije, na čemu je angažirano više od 100 reportera u mnogim zemljama. Pozivali smo i vlasnike tvrtki koji se nalaze u tim dokumentima da bismo čuli i drugu stranu priče. Tek nakon 15 mjeseci detaljnog istraživanja objavili smo prvi tekst.

RSE: Kažete da je vaš šef dobio hard disk. Možete li nam reći tko mu je poslao te informacije, da li je riječ o nekoj instituciji, skupini, pojedincu?

Hudson: To je povjerljiv izvor, odnosno izvori. U pitanju su interni dokumenti o dvije tvrtke sa sjedištem na Djevičanskim otocima, odnosno Singapuru, koje su specijalizirane za otvaranje offshore kompanija i drugih poslovnih struktura za ljude koji žele poslovati iz sjene, steći prednost od tajnovitog offshore poslovanja. Neke od informacija su stare čak i 30 godina, uključujući imejlove, zatim izvještaje s računa, koji pokazuju na koji način su osnovane pojedine offshore tvrtke i za koju namjenu, odnosno u čije ime. To je vrlo važno jer je uobičajeno u offshore svijetu da se ne zna identitet stvarnog vlasnika, već se u njegovo ime pojavljuje formalni vlasnici dionica i direktori, koji za to dobivaju proviziju. Kada se nadležni raspituju za aktivnosti takve firme, oni uglavnom kažu da nemaju pojma o čemu se radi i ponekad zaista ne znaju tko je njen stvarni vlasnik.

RSE: Razumijem da ne možete otkriti izvor, ali me intrigira tko je imao interes da se objelodane ti podaci, kao i moć da dođe u njihov posjed?

Hudson: Od identiteta i motiva izvora za nas je mnogo važniji kvalitetu informacija koje nam je proslijedio, au što smo se provjerom uvjerili. Naš motiv je da obelodanimo javnosti diljem svijeta informacije o funkcioniranju offshore sustava.

RSE: U čemu je specifičnost Srbije u toj globalnoj sivoj zoni poslovanja?

Hudson: U privatizaciji su u posljednjih desetak godina sudjelovali i moćni insajderi koji su preko offshore tvrtki, na tuđe ime, kupovali bagatelno domaća poduzeća, ostvarujući ogroman profit “ispumpavanjem” njihove vrijednosti, odnosno prebacivanjem novca na svoje offshore račune. Zbog takve prakse, mnoga privatizirana poduzeća su Srbiji su propala.  

RSE: Kažete moćni insajderi. Da li to znači da srpska država nije bila učinkovita, ili su njezini značajni dijelovi, također, bili izravno uključeni u takvu, nelegalnu privatizaciju?

 

Bivši makedonski ministar ekonomije i kontroverzni biznismen Žanko Čado imao je ključnu ulogu u bankrotu srpski tvrtki “Agrohim”, “Fidelinka” i “Navip” prebacivanjem njihovih sredstava na račune svojih offshore kompanija, piše “Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara” (The International Consortium of Investigative journalism – ICIJ) – u čiji je izvještaj Radio Slobodna Evropa imao ekskluzivno uvid. Autori teksta Đorđe Padejski , novinar-istraživač i osnivač “ZOSPI Machine”, online platforme za pristup informacijama od javnog značaja, i​​Michael Hudson (Michael Hudson), urednik ICIJ – imali su uvid u dokumente koji ukazuju da je Čado kontrolirao tvrtku na Britanskim Djevičanskim otocima koja je dobila 6,9 milijuna dolara na ime transfera iz agrohemiju, prije njegovog bankrota. Istovremeno, “Navip”, čiji su samo vinogradi vrijedili oko 30 milijuna eura, prodan je za ispod 6 milijuna eura.”Fidelinka” je od uspješne firme ubrzo postala gubitaš. Zbog toga je 1.300 radnika u ova tri poduzeća ostalo bez posla. Oni su dio armije od 250 tisuća zaposlenih u državnim poduzećima u Srbiji koji su se našli na ulici kao rezultat privatizacije od 2001. do 2010. godine.”Global Financial Integrity” procjenjuje da je 51 milijardi dolara prebačeno iz Srbije “nezakonitim financijskim transakcijama” mahom na offshore račune između 2001. i 2010. Time je Srbija zauzela visoko 16 mjesto na listi od 150 zemalja s najvećim nelegalnim novčanim tokovima.  Cijeli izvještaj pročitajte ovdje

Hudson: Nakon demokratskih promjena u listopadu 2000, novo prozapadno vodstvo je obećalo građanima prosperitetnije društvo. U tom cilju pokrenuli su, između ostalog, privatizaciju državnih poduzeća kako bi privukli strane investicije a što bi, kako su obećavali, trebalo omogućiti veće plaće zaposlenih. Međutim, problem je u tome što Agencija za privatizaciju nije osigurala da kupac ne otuđi imovinu poduzeća i izbaci radnike na ulicu. U Zakonu u privatizaciji je bilo mnogo pravnih praznina. Kupac nije bio obvezan objaviti svoj ​​identitet, ili vlasničku strukturu svoje tvrtke. Tako se u nekoliko stotina privatizacija strani kupac samo formalno pojavljivao, au pozadini je bio domaći, moćan i blizak vlastima biznismen koji je koristio offshore kompaniju da bi preuzeo domaće poduzeće, koga bi potom lišio imovine, prebacio je u inozemstvo, a radnici su ostajali bez posla.

RSE: Što vam kao strancu bilo najupečatljivije u spornim privatizacijama u Srbiji?

Hudson: Najdublji dojam je ostavio slučaj agrohemiju, prije svega podatak da je uplatio 6,9 milijuna dolara na offshore račun novog vlasnika i to uoči svog bankrota.

RSE: “Global Financial Integrity” navodi da je 51 milijarda dolara nelegalno iznijeta iz Srbije od 2001. do 2010. godine. Da li se makar dio novca koji je završio na offshore računima može ikada povratiti?

Hudson: Sumnjam. Kao što je “Global Financial Integrity” objavio, na desetke milijardi dolara je opljačkano, prebacivanjem nelegalnim putem iz Srbije na offshore račune, što govori o razmjerima takve nezakonite prakse.

RSE: Da li očekujete da će objavljivanje ovih podataka potaknuti nadležne u Srbiji da reagiraju, kao i da se u budućnosti izbjegnu ovakve malverzacije?

Hudson: Vjerujemo da će objavljivanje ovih podataka pomoći vladinim i drugim institucijama, zatim aktivistima za borbu protiv korupcije da se suoče s ovom pošasti koja ugrožava čitavo društvo. Velike banke ključne za funkcioniranje offshore zona

 

RSE: Da se vratimo na funkcioniranje offshore sustava diljem svijeta. Meni je zagonetno da li međunarodne financijske institucije, kao i nadležne ustanove vrlo moćnih zemalja kao što su SAD, nisu znale za nelegalne aktivnosti u toj sivoj zoni, da li nisu zainteresirane za to, ili je u pitanju interes političkih i financijskih krugova za funkcioniranje offshore zona?

Hudson: Mnogi analitičari će vam reći da su velike banke i financijske institucije ključne za funkconisanje offshore zona. Novac je možda formalno u vlasništvu kompanija na kukovima otocima u Južnom Pacifiku. Međutim, vrlo često offshore tvrtka ima račun u banci u New Yorku, Londonu ili Švicarskoj.Dakle, biznismeni koji transferišu svoj ​​novac preko offshore teritorija diljem svijeta uvijek se oslanjaju na neku veliku banku.

Radili ste u jednom od poduzeća iz ovog izvještaja za koja se sumnja da su planski iskorištavana i rasporodavana, ili u nekom drugom koje je doživjelo istu ili sličnu sudbinu? Poznajete nekog tko je zbog financijskih malverzacija tijekom privatizacija u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu , Makedoniji ili Hrvatskoj izgubio posao i ostao na ulici?Podijelite s nama vaša iskustva, otkrijte ono što drugi ne znaju. Javite se Radiju Slobodna Europa, pošaljite nam svoje svjedočenje na email adresu slobodnaevropa@rferl.org ili putem ovog linka .

 

Zbog toga je, primjerice, u SAD u više navrata vođena istraga protiv banaka, poput HSBC, koje su zatvarale oči ko i odakle uplaćuje prljav novac na njihove račune ili su aktivno poticale takve transfere iako su znale da su ta lica umiješana u sumnjive poslove , kao što su “Ponzi (piramidalna) shema”, zatim u izbjegavanje poreza. Američke vlasti su se posljednjih godina dogovorile s velikim bankama poput HSBC, City Group, Standard Chartered Bank, kao i mnogim drugim financijskim institucijama, platiti kaznu zbog pranja novca i drugih nezakonitih aktivnosti, a da se zauzvrat obustavi sudski protiv njih. Tako se u prosincu prošle godine HSBC dogovorila sa Ministarstvom pravde SAD platiti kaznu u iznosu od 1,9 milijardi dolara kako bi okončala višegodišnji sudski proces koji su se vodi protiv nje po optužbi da je omogućila prijenos novca (u iznosu od oko 15 milijardi američkih dolara) klijentima koji su bili u sprezi s “otpadničkim državama” (Iran i Sirija), meksičkim narko kartelima, terorističkim organizacijama. Senatski odbor je utvrdio da je HSBC ignorirao upozorenja američkih i meksičkih vlasti da se na njegove račune uplaćuju milijarde dolara, iako je bilo očito da se jedino trgovinom drogom mogu zaraditi tolike količine novca.

RSE: Napisali ste vrlo zapaženu knjigu “Monster” (The Monster) o ulozi Volstrita. Do izbijanja globalne krize samo se nagađalo kako funkcioniraju globalne financijske institucije, a teorijom zavjere je objašnjavana njihova moć, točnije da one, a ne izabrane vlade vuku konce. Mnogi smatraju da je neobuzdani financijski sektor glavni uzročnik pomenute krize.
FidelinkaFidelinka

Hudson: Mnogi stručnjaci za financijski kriminal će vam reći da ne možete reformirati sustav parcijalnim mjerama. Potrebno je globalno rješenje. Jer ako zatvorite jednu offshore teritoriju, ili jednu aktivnost u njoj – postoje druge sive zone u kojima će se pokrenuti neka nova djelatnost. Unatoč nastojanjima, prije svega u Europi, da se ograniče pa čak i zatvore pojedini porezni rajevi, otvaraju se novi u drugim dijelovima svijeta. U posljednje vrijeme čelnici G8, zatim G20, kao i na drugim forumima, sve češće govore o nužnosti promjena u funkcioniranju offshore zona. Međutim, pitanje je da li je to samo retorika ili će zaista uspjeti da to i provedu u djelo. Naime, političari su na sav glas isticali i krajem 1990-ih, zatim 2009, da treba obuzdati porezne rajeve.Međutim, tada nije urađeno gotovo ništa. Političari su ovoga puta otišli korak dalje u iskazivanju odlučnosti da napokon nešto promjene. Da li je Volstrit moćniji od Bijele kuće?

RSE: Zašto političari ne ispunjavaju svoja obećanja? Možda nisu u stanju, jer, kako tvrde radikalni kritičari, velike financijske institucije su maltene utjecajnije od vlada, a pojedini među njima čak smatraju da se o američkoj ekonomskoj politici ne odlučuje u Bijeloj kući već na Wall Streetu. Da li je takva ocjena pretjerana?

Hudson: Nema sumnje da bogati ljudi imaju utjecaj na politiku, kako u SAD tako i širom svijeta. To je u središtu sadašnje žestoke bitke. Da li će oni trijumfovati i nastaviti poslovati kao i dosada (business as usual), ili će nadležne institucije uspjeti nešto promjene. Stručnjaci za ovu oblast sumnjaju da velike i moćne države, poput SAD i Britanije, imaju političku volju da suštinski promjene dosadašnji način funkcioniranja offshore sustava, čime bi se spriječilo pranje novca i izbjegavanje plaćanja poreza. Naravno, nikada ne možete u potpunosti iskorijenite financijske malverzacije , ali ako se nadležne institucije zaista posvete borbi protiv njih, te negativne pojave se mogu svesti na podnošljivu mjeru. Važno je da se shvati kakve sve nevolje izazivaju nelegalne aktivnosti u offshore zonama. Kao što pokazuju primjeri agrohemiju, Navipa i Fidelinke, to vodi siromaštvu ne samo radnika koji su ostali bez posla, već i cijele zemlje.

RSE: Da se vratimo funkcioniranju velikih financijskih institucija. U kojoj mjeri Volstrit, zatim ostale velike burze u svijetu, zbog brzog elektroničkog prijenosa novca i ostalih vrijednosnica, također, doprinose postojanju te sive zone? Neki čak smatraju, da su offshore tvrtke samo produžena ruka spomenutih moćnih financijskih institucija.

 

“Međunarodni konzorcij za istraživačko novinarstvo” dodijeljena prije dvije godine, 2.5 milijuna dokumenata s offshore destinacija kao što su Britanska djevičanski otoci – koji svjedoče o novčanim transferima, osnivačkim dokumentima tvrtka, čak i internoj komunikaciji – što ilustrira kako su offshore tvrtke poticanjem korupcije omogućavale bogatima i dobro povezanim osobama ogromne zarade, kaže za RSEĐorđe Padejski , koautor teksta. “Ovi dokumenti se odnose na 130 tisuća osoba iz 170 zemalja iz čitavog svijeta.Ukupan opseg tih podataka koje je Konzorcij dobio je praktički 160 puta veći nego što je WikiLeaks objavio 2010. Kada je riječ o Srbiji, slučaj ‘agrohemiju’ je nešto što me je posebno zapanjilo, sustav i način na koji je ta kompanija za samo nekoliko godina dovedena do propasti.’Agrohim’ je unaprijed, avansno plaćao za navodnu nabavku sirovina od tvrtki s Britanskih djevičanskih otoka. Međutim, ‘agrohemiju’ nikada nije isporučena ta roba “. Intervju sa Padejska možete uskoro pročitati u cjelini na sajtu RSE.

Dio intervjua s Đorđem Padejska

Hudson: Priča o offshore zonama ne svodi se samo na udaljena majušna otoka i male zemlje. To je, prije svega, priča o globalnom financijskom sustavu, odnosno kako on danas funkcionira. Naime, zlouporabe u offshore područjima ne bi bile moguće bez nemara, pa i sudjelovanja najbogatijih država svijeta i velikih i moćnih banaka. U digitalno povezanom svijetu prljavi novac se ne prenosi više u koferima, već jednim klikom na kompjuteru. Zbog toga su velike banke ključne za funkcioniranje financijskog sustava. One mogu spriječiti nelegalne novčane tokove, ali i da dopuste sumnjive transakcije i tako ostvare profit. Pomenuo sam na početku intervjua da je protiv mnogih banaka vođena istraga zbog takvih nedozvoljenih aktivnosti.

RSE: Kakva je uloga Volstrita u tome?

Hudson: Definitivno su znatne količine prljavog novca prošle kroz velike banke na Wall Streetu, koje su profitirale od ovih nelegalnih transakcija. Inače, moja knjiga “Monster”, koje ste spomenuli, tiče se pljačkaškog odnosa banaka koje su davale hipotekarne, subprime (subprime) kredite diljem SAD, koristeći zakonski vrlo upitnu taktiku ostvariti ogromne profite.

RSE: Da li je moguće nakon vrlo ozbiljnih i bolnih lekcija iz ove globalne ekonomske krize, makar djelomično promijeniti funkcioniranje financijskog sustava?

Hudson: Određeni broj ljudi će uvijek poslovati nepošteno. Međutim, ključno je pitanje da li imamo, odnosno kako uspostaviti sustav tako da se financijske malverzacije svedu na podnošljivu razinu.

RSE: Da li je to moguće? Tek sada političari pristaju da razgovoraju o ideji američkog nobelovca Tobina koji se još sedamdesetih godina zalagao za uvođenja međunarodnog poreza na financijske transakcije, a što je dugo bilo ignorirano.

Hudson: Da, godinama su ignorisane različite inicijative za drastične promjene u funkcioniranju offshore sustava. Kao što sam rekao, na razini retorike političari o tome mnogo govore, ali je pitanje što su u praksi spremni i da to ostvare. U svakom slučaju postoji veliko interesovanje da se nešto uradi.Projekt “Međunarodnog konzorcija za istraživačko novinarstvo” izazvao je ogromnu pozornost. Više od 20 tisuća medijskih kuća diljem svijeta preuzelo je dosad naša istraživanja. To je u nekim slučajevima potaknulo nadležne da pokrenu istragu zlouporaba o kojima smo pisali, između ostalog, na Filipinima, Južnoj Koreji i Grčkoj, ali i drugim zemljama diljem svijeta. Obični su ljudi vrlo zabrinuti i zainteresirani da se stane na put nelegalnim aktivnostima u offshore zonama, jer znaju da je to izvor njihovih nevolja. Naravno, nije lako promijeniti taj sustav, jer mnogi moćni pojedinci, velike banke, pa i zemlje, ostvaruju profit od offshore poslovanja. Na primjer, trebalo je proći mnogo godina da Švicarska nakon žestokog pritiska SAD, djelomično promijeni funkcioniranje financijskog sustava, jer je stjecala ogromnu dobit od priljeva novca u njene banke iz cijelog svijeta – ponekad i sumnjivog porijekla.