Nakon što je na internetskom portalu zagrebačkog Večernjeg lista objavljen intervju s Radovanom Marićem, čelnikom Hrvatske reformska stranke u Crnoj Gori, pod naslovom Tko je Hrvat za kojeg kažu da je srušio Đukanovića: Nisam kriv za raskol, ali Zagreb ne čini ništa, oglasili su se iz Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore jer smatraju da je izrečeno više neistina i nelogičnosti, a predsjednik HNV CG Zvonimir Deković ukazao je na njih.
Dekovićevo pismo HMS prenosi u cijelosti:
“Rekao bih da je jedina istinita tvrdnja g. Marića da nije kriv za raskol u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Crnoj Gori. Niti on niti ostali čelnici stranke nemaju toliki ugled u zajednici da bi mogli za sobom povući značajniji broj Hrvata. To se vidi po imenima osoba koji su dali potporu osnivanju nove stranke i popisu kandidata na izbornoj listi za parlament, koji jasno pokazuju kako su u toj stranci hrvatskog predznaka Hrvati nacionalna manjina. To su prepoznali birači, tako da izborni rezultat pokazuje da struktura dobivenih glasova (odnos hrvatskih i nehrvatskih glasova), odgovara strukturi članstva stranke.
Očito je da čelnici HRS-a ne mogu oprostiti hrvatskoj državi što je dala potporu HGI-u, što u njima, s pravom, nije prepoznala zastupnike interesa Hrvata u Crnoj Gori.
Činjenica da je HRS kako bi mogla koristiti cenzus namijenjen Hrvatima isključivo zbog njihove biološke ranjivosti i koji je samo za njih u CG u tom postotku, okupila srpske ,par crnogorskih i jedan albanski glas ,stavila ispred imena stranke slovo H i time upravo dokazala da nije u pitanju niti politička stranka ,a još manje hrvatska, već da je u pitanju projekt koji su pojedinci dobili kao zadaću koju moraju ispuniti. Ispunili su ga tako što je na podršci listi HRS-a beznačajan broj Hrvata. Zadani cilj je ispunjen, ali definitivno, maske su pale.
Potrebno je ukazati na nepostojanje logične veze između tvrdnje gospodina Radovana da je vođenje stranke u posljednjih godinu i pol dana dovelo do raskola u biračkom tijelu i tvrdnje da više od 80% Hrvata nikada nije glasalo za HGI. Ovdje bi trebalo apostrofirati 15-godišnje vođenje stranke, od strane Marije Vučinović, a svakako i reći da, ako je točno da više od 80% Hrvata nikada, to znači i u Marijino vrijeme, nije glasalo za HGI, zašto čelnici HRS-a ne pokušaju odgovoriti što je razlog tome. Bivša predsjednica HGI-ja, a i sadašnja HRS-a je ista osoba.
Isto tako, nelogična je i tvrdnja da smo podbacili na izborima zbog ,navodno, velikog broja Hrvata koji su tražili od njih da naprasno postanu autentični predstavnici hrvatskog naroda. Navode podatak da je u Crnoj Gori 4.500 Hrvata s pravom glasa, znači da su maksimalna očekivanja mogla biti da će HGI dobiti 900 glasova. Samo u Boki i primorju smo dobili 800 glasova, to su sve hrvatski glasovi, a od 300 glasova iz unutrašnjosti, većina je hrvatskih, za razliku od njihovih. Zbog toga je politički otužno i nelogičan je postupak čelnika HRS-a, kada, nakon tvrdnje da je HGI podijelila biračko tijelo, da bi ga integrirali, osnivaju novu stranku. Nova stranka može značiti samo nove podjele. U ovom slučaju, uvjereni smo to se neće dogoditi jer HRS za to nema kapaciteta. Njihova izborna baza su nehrvati i u tom djelu nisu ispunili zadaću i očekivanja nalogodavaca. Upućujem gospodina Radovana da pročita bar neku od knjiga dr. Siniše Tatalovića o manjinskim pitanjima na prostoru bivše Jugoslavije, gdje su izneseni tabelarni i analitički prikazi.
Potrebno je spomenuti i to, ako su čelnici HRS-a doista bili uvjereni da na proteklim izborima mogu HGI-u preoteti značajan broj hrvatskih glasova i uz pomoć nehrvata prijeći izborni prag, da time pokazuju političku nezrelost. Ona bi bila još izraženija, ako misle da u Crnoj Gori postoje uvjeti za dvije hrvatske stranke. Uspoređivanje s Bošnjacima i Albancima je potpuni logički promašaj i neshvaćanje hrvatske realnosti i procesa koji se u Crnoj Gori događaju. O ovome razmišljaju predstavnici naroda, a naravno, da izvršitelji naloga niti mogu niti ih zanimaju ove činjenice.
Gospodin Radovan upućuje i kritike na rad HNV-a. Moramo spomenuti činjenicu da je Radovan Marić član HNV-a, ako je zaboravio da ga podsjetimo, i da je u posljednje 3 godine koliko traje mandat ovom Nacionalnom vijeću bio nazočan na jednoj sjednici i to konstitutivnoj. Iz te pozicije neobaviještenosti vrlo je lako dati onakvu ocjenu. Da je gospodin Radovan želio bilo kakve promjene, toliko zna, iznio bi ih na sjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća. Siguran sam da mu je smetao jezik kojim se koriste Hrvati u HNV-u i potpuno razumijem tegobu s kojom bi se susreo. Nama je ipak hrvatski jezik jedan od najznačajnijih stupova našeg identiteta jer to je jezik koji smo prvo čuli od svoje matere, na njemu su napisane sve hrvatske povjesnice, sva hrvatska književnost i naravno, ona pisana u Boki.
O nelegitimnoj smjeni Marije Vučinović najbolje govore činjenice da je ona isto kao i gospodin Radovan dobila poziv s dnevnim redom za Sabor stranke, najvišeg organa HGI-ja, gdje je trebalo da se potvrdi ili odbije statutarno potpuno legitimni prijedlog odluke Glavnog odbora o smjeni gospođe Vučinović. Sabor je donio očekivanu odluku, a iz tog razloga Vučinovićka i Radovan tu odluku ne priznaju jer, nisu niti bili nazočni na spomenutom Saboru. Dakle ,ako negdje niste nazočni to ne znači da se nije dogodilo.
Iz teksta bi se moglo zaključiti da se gospodina Marića molilo da uđe u HGI, a zapravo je istina potpuno drugačija. Nakon izlaska iz Pozitivne Crne Gore gospodin Marić dolazi u HGI i tvrdi da je budućnost njegovog političkog angažmana jedino nacionalna stranka. Dakle, danas znamo tko je formirao Pozitivnu i puno su jasniji razlozi kako i zbog čega je Radovan Marić došao u HGI.
Spomenuti gospodin iznosi notorne neistine kada tvrdi da sam ga ja zvao da vodi kampanju HGI-ja. Odgovorno tvrdim da je ovo još jedna u nizu neistina Radovana Marića koje postaju njegov znak prepoznavanja. Kampanju 2016. godine je vodila profesionalna marketinška tvrtka Link Creative Studio iz Podgorice, a Radovan Marić je bio povjerenik za Podgoricu, što se lako može provjeriti. Marić je inače poznat po neostvarenim željama kako u Vojsci, Pozitivnoj Crnoj Gori koja je kao i HRS projekt jednog parapolitičkog medija u Crnoj Gori, HGI-ju ali i u HRS. U vojsci je umirovljen s činom kapetana, iz Pozitivne Crne Gore je istjeran zbog ambicija koje nisu bile ostvarive, HGI je napustio jer nije postao politički direktor stranke što je bila njegova žarka želja, a iz HRS-a će uskoro izaći također kao gubitnik. Razlog je jednostavan. On ničemu i nikome ne pripada iskreno.
U svakom intervju koji Radovan pokloni javnosti jedan dio je posvećen njegovoj karijeri u JNA. To je nulta točka koju možemo popratiti. Dakle, tu se dogodila prva javna zakletva Radovana Marića, zatim pristupa Pozitivnoj Crnoj Gori kojoj također izražava lojalnost i na kraju dolazi u HGI kada daje, da nitko to od njega nije tražio, zakletvu, da mu je HGI posljednja politička stranka u životu. Nije čudo što je zloupotrijebio hrvatsko ime u nazivu reformske stranke jer ovim prethodnim činima je dokazao da je čovjek kojemu se ne može vjerovati. Posebno je indikativno da uz izgovorene neistine stoji i činjenica da je falsificirao potpise podrške što su vlasnici tih potpisa javno medijski osporili kao svoju podršku HRS-u.
Radovan Marić u svakom intervju ima potrebu naglašavati kako nije sudionik agresije na Republiku Hrvatsku 1991.godine. Što je razlog tomu? Tko je bio na pravoj strani povijesti, kao svi oni Hrvati koji su bili u JNA ,a stavili se na raspolaganju Republici Hrvatskoj ,što je tada bio domoljubni čin ,a paradigma potvrde da je Hrvatska bila žrtva je samoubojstvo admirala Barovića, nemaju potrebu inzistirati na svojoj nedužnosti . Prošle su godine, puno njih bi danas htjelo biti Barović ,ali avaj! Svatko je sebi odredio stranu! Zapravo, znajući da je jedan od rijetkih oficira JNA koji je, blizak Mariću, za vrijeme Miloševićeve vlasti dva puta promaknut u viši čin pomalo se razjašnjavaju potrebe pojedinaca da se opravdavaju i kada ih nitko ne optužuje, što govori opet samo za sebe.
Nadam se da je gospodin Radovan analizirao i postotak Hrvata koji su glasovali za HRS. Taj postotak se u Tivtu i Kotor kreće oko brojke 5% ,a o iznesenoj neistini da je HGI istjerao iz svojih redova sve ugledne intelektualce obrazložit ćemo da su Marija Vučinović, Radovan Marić i bivša zastupnica koja ih podržava, te bivša direktorica osnovne škole u Tivtu najbolji primjer da ova tvrdnja ne stoji. Intelektualac nikada, ama baš nikada ne bi sebi dozvolio toliko javno poniženje da s mjesta direktora zračne luke koje je dobio ispred HGI-ja, dobio službeni automobil, službeni telefon, supruga je bila na platnom popisu HGI-ja i da s te pozicije, obilazeći Crnu Goru, s tim automobilom i zovući tim telefonom pravi novu konkurentsku stranku. pitanjem što su za gospodina Radovana intelektualci. To je isto radila i Marija Vučinović kao ministrica u Vladi Crne Gore ispred HGI-ja. U trgovačkim društvima kada napuštate radno mjesto, to javno obznanite, i nije pristojno bar za pola godine ući u konkurentsku firmu.
U specifičnom predizbornom kaosu koji se događao u Crnoj Gori, Ministarstvo javne uprave ipak je registriralo ovu grupu gubitnika pod hrvatskim imenom. Činjenica je da HRS nije imala Osnivački sabor, Skupštinu ili Kongres kao najveće tijelo političke stranke na kojemu se bira predsjednik i drugi organi. Stranku su u dnevnoj sobi formirali Radovan Marić i Marija Vučinović. Ako su i u dokumentima tipa Statuta i Programa stranke i napisane potrebne odredbe one nisu sprovedene i Ministarstvo javne uprave nije moglo izvršiti upis ovog političkog subjekta. Posebno je kritika upućena Ministarstvu javne uprave koje mora vrednovati činjenicu da je cenzus od 0,35% rezerviran iz specifičnih razloga samo za Hrvate u Crnoj Gori. Od oko 200 potpisnika za registriranje HRS-a samo je manjina ispod 20% Hrvata, te se stranka ne može registrirati pod tim imenom bez dokaza da je svaki potpisnik pripadnik hrvatskog naroda i samim time je učinjen svjestan prekršaj jer je dopušteno da hrvatskog predstavnika bira pripadnik drugog naroda što bi u ovom slučaju bilo i kazneno djelo gdje je namjera više nego očita. Glasovanje na izborima podrazumijevaju mogućnost da za stranku glasuje i nehrvat, ali registriranje s hrvatskim imenom je nešto potpuno drugo. Kada gospodin Radovan, prijeti nekim sudskim postupkom protiv mene i gospodina Vuksanovića zaista mu moram ponoviti pitanje, koje mu je postavljeno na Facebooku, kako to da su svi oni koji nisu bili odani Slobodanu Miloševiću bili otpušteni ili umirovljeni 1992, a on je ostao kao nastavnik obučavati mlade pilote do 2005.godine. Možda je ovo razlog potrebe gospodina Radovana da se stalno pravda jer i ako nije sudionik agresije na Hrvatsku onda je u najmanju ruku podučavao kadar koji je trebao biti angažiran za vojne zrakoplovne misije protiv Republike Hrvatske. Ove činjenice ne može umanjiti niti fotografija sa Svetim Ocem.
Interesi, spletke, podvale, laži…. Ni prvi ni zadnji put u našoj povijesti, sve tako poznato i već viđeno, no narod smo koji brzo zaboravi, a život se pobrine da nas podsjeti pa pošalje posjetnicu s likom Radovana Marića. Nije to ni tako loše. Jer konačno maske su pale i svi su vidjeli lica i obraze!”, napisao je Deković./HMS/