Published On: Čet, srp 19th, 2018

Hrvatska je najljepša opijena internacionalizmom

Hrvatska je najljepša kad je opijena internacionalizmom. Ne nacionalizmom, nego internacionalizmom.

Za one koji ne razumiju, ili ne žele razumjeti razliku, odmah na početku podsjetnik: domoljublje ili patriotizam jedna je od najljepših stvari na svijetu, ali nacionalizam to nije.

Razlika je u tome što je patriotizam ono kad voliš i kad si ponosan svojom domovinom, a nacionalizam je kad mrziš tuđe ili gledaš svisoka druge i drukčije.

Temeljni osjećaj ovog prvog je ljubav. Osjećaj koji se miješa u ovom drugom je zloba.

Biskup dubrovački Mate Uzinić lijepo je to objasnio na svom blogu, uoči finala Svjetskog nogometnog prvenstva: “…Kristova ljubav nikad nije protiv, nego je uvijek za. Zato i ne navijamo protiv drugih. Navijamo za svoje. I osobito navijamo za ‘fair play’.”

Poneku pametnu riječ na tu temu rekao je i nizozemski političar i trenutačno prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, koji tvrdi da nas nacionalizam čini slabima jer je uvijek u potrazi za neprijateljima, za prijezirom prema drugima, jer uvijek ima potrebu osjećati se nadmoćno, i samim time čini suživot s drugim nacijama puno težim.

 

“Ako nas nacionalizam čini slabijima, siromašnijima i moralno nesigurnijima, kako može tvrditi da je domoljuban?

Ostajem u uvjerenju da su nacionalisti nedomoljubni: iskreni patriot ponosan je na svoju naciju i želi da ona bude snažnija, mirnija, naprednija i utemeljena na vrijednostima. Kako bi to postigao, iskreni patriot zna da treba jedinstvo, želi otvorenost, žudi za suradnjom s drugima. Vidi snagu pronađenu u kompromisu, raspravi, jedinstvu”, tvrdi Timmermans u članku, objavljenom 23. kolovoza, na europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarizama.

U ovim danima hrvatskog ponosa i slave, u stanju slatke opijenosti povijesnim uspjehom hrvatskog nogometa, nije loše uvijek imati na umu te riječi, i biskupa Uzinića i dobrog europejca Timmermansa, a i ove s početka kolumne: Hrvatska je zaista najljepša kad je opijena internacionalizmom.

Taj internacionalizam mora doći uparen sa snažnim patriotizmom, mora biti utemeljen na stvarnom domoljublju, a toga nam ne nedostaje. Hrvatska je, nema nikakve sumnje, lijepa u domoljubnom zanosu. Ali ta ljepota je čarobno multiplicirana jedino onda kad naše osjećaje divljenja ovoj zemlji i naciji iskreno dijele milijuni ljudi internacionalno. Jedino onda kad iskreno zadivimo cijeli svijet, kad je naše domoljublje toliko zdravo i neokaljano da se na njega mirno može nakačiti zdrav internacionalizam, onda je Hrvatska ne samo najljepša nego i u stanju ostvariti sve svoje potencijale.

Takvoj Hrvatskoj danas spontano plješću u svijetu, od doslovnog pljeskanja dječaku s hrvatskom zastavom dok hoda ulicama Bruxellesa (predivan video, objavljen jučer po svim portalima) do hvalospjeva napisanih i izrečenih u svjetskim medijima. Uzvratimo tim ljudima jednakom gestom. Strancima koji nas posjećuju uzvratimo još većim gostoprimstvom nego ikad prije (opet, mali razlikovni rječnik: riječ gostoprimstvo je nešto drugo od riječi turizam, jer gostoprimstvo uključuje osmijeh i dobru volju).

Strancima koje susrećemo u svijetu uzvratimo jednakom sposobnošću prepoznavanja ljepote u njima, kao oni u nama (jer, svaki članak s hvalospjevima o Hrvatskoj, od naše prirode do našeg nogometa, ne odražava samo tu našu ljepotu nego i ljepotu uma koji je to u stanju uočiti i sročiti). I, možda najvažnije: našim susjedima, manjinama i najslabijima među nama, ljudima kojima je Hrvatska domovina jednako kao i najhvastavijem od nas (pogotovo onima kojima nismo to u stanju niti izreći), uzvratimo uključivanjem u zajednicu, ne isključivošću.

Onog trena kad se zatvara u nezdravi nacionalizam, umjesto da se drži patriotizma i širi dalje svoju pozitivnu priču kroz internacionalizam, Hrvatska počinje raditi u korist vlastite štete. Pokušajmo to ne zaboraviti. Odigrajmo ovo pametno, kao naši nogometaši, inače sve odreda domoljubi, ali i izgrađeni internacionalci.

Za nas, Hrvate koji živimo u inozemstvu, neizbježno pitanje mnogih prijatelja stranaca je: u čemu je tajna, kako je mala Hrvatska tako uspješna u sportu? Meni se odgovor uvijek činio vrlo jednostavan. Sloboda je taj osjećaj koji daje enormnu motivaciju. U podlozi su talent i naporan rad, ali dodana vrijednost u smislu motivacije zove se, doslovno, Hrvatska. Igramo za nju.Sloboda, “dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô”, kao kod Gundulića. Uključujući i blago s kojim smo se vratili iz Rusije. Uključujući i blago toga da nam se divi cijeli svijet. Uključujući i blago internacionalizma. Isključujući nacionalizam, koji uopće nije blago.

TOMISLAV KRASNEC l VL

0 0 glasovi
Article Rating
14.7K Comments
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare