Selektivna uhićenja Hrvata u Orašju događaj su koji bi mogao preliti čašu strpljenja u hrvatskim državnim institucijama. Ratni zločini ne zastarijevaju pa se hrvatska javnost sve više pita zašto se Hrvatska, za razliku od BiH i Srbije, ponaša kao da namjerno nastoji gurnuti pod tepih ratne zločine koji su u ovom slučaju počinjeni nad Hrvatima.
Institucije bi mogle početi aktivirati optužnice koje je pravosuđe prikupljalo godinama, neke su i dovršene, ali nisu aktivirane.
Kada je general Pavao Miljavac govorio da i RH ima načina odgovoriti na akcije pravosuđa BiH, koje je šokiralo hrvatsku javnost jer se saznalo da je sve spremno za progon čak 640 Hrvata, pokazao je kako zna da je hrvatsko pravosuđe godinama propuštalo pokrenuti optužnice protiv nekih znamenitih oficira Armije BiH, koji su, uglavnom dok su još bili oficiri JNA, početkom 90-ih sudjelovali u borbama na strani JNA, na mjestima gdje su počinjeni brojni ratni zločini nad Hrvatima, piše Vecernji.hr.
“Klasični” je takav slučaj vezan uz ime generala Armije BiH Atifa Dudakovića, kojega hrvatska javnost najviše pamti sa snimke od 6. kolovoza 1995., u vrijeme Oluje, kada su hrvatske snage izbile na međunarodnu granicu između do tada okupiranog dijela RH i BiH kod Tržačkih Raštela.
Televizije su tada zabilježile povijesni susret na rijeci Korani i rukovanje hrvatskog generala Marijana Marekovića i zapovjednika V. korpusa Armije BiH generala Dudakovića, koji je tada Hrvatima zahvalio zbog spasa i deblokade Bihaća.
No četiri godine prije tog događaja Dudaković je bio major JNA te je, kako je to poslije pokazala i snimka iz JNA, koju je 2006. u posjedu imala Nova TV, zapovijedao napadom tenkovsko-mehanizirane kolone koja je poslije spalila hrvatsku općinu Lovinac i sva okolna sela. Tada je i u kasnijim danima masakrirano nekoliko desetaka Hrvata, a njih oko 2000 spasilo se pješice, kroz šume i vrhove Velebita.
Hrvatsko je pravosuđe (u Rijeci) pokrenulo i suđenje zbog tih zločina pa se bilo zainteresiralo i za ulogu Dudakovića. No sudilo se tek nekolicini pobunjenih Srba, i to u odsutnosti. Večernji list saznaje da je za Dudakovića DORH prikupio cjelovitu dokumentaciju vezanu uz njegov ratni put 1991., kao oficira JNA, a koja ga tereti za sudjelovanje u ratnim zločinima kod Lovinca, kao i u napadima na Zadar.
Dudaković je u Zadru završio srednju školu, 1976. završio je vojnu akademiju KoV JNA, smjer artiljerija, a kada je počeo rat u RH, 1991. bio je u Artiljerijskom školskom centru u Zadru, dostigao čin majora JNA, a obavljao je i funkciju načelnika artiljerije u brigadi u Kninu, gdje je stolovao Ratko Mladić.
Optužnica protiv Dudakovića je kompletirana, a navodno ju je u ladicama DORH-a zadržao bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Navodno je DORH istraživao i eventualni Dudakovićev krimen u slučaju ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića, koji je pogubljen svega nekoliko mjeseci prije Oluje, a sumnjalo se da su ga likvidirali pripadnici Armije BiH.
U rijetkom istupu za medije Dudaković je ove optužbe odbacio, a svoje sudjelovanje u napadu JNA na Lovinac protumačio kao “četničke montaže” i izvlačenje svojih riječi s videosnimke “iz konteksta”.
Kada je general Pavao Miljavac govorio da i RH ima načina odgovoriti na akcije pravosuđa BiH, koje je šokiralo hrvatsku javnost jer se saznalo da je sve spremno za progon čak 640 Hrvata, pokazao je kako zna da je hrvatsko pravosuđe godinama propuštalo pokrenuti optužnice protiv nekih znamenitih oficira Armije BiH, koji su, uglavnom dok su još bili oficiri JNA, početkom 90-ih sudjelovali u borbama na strani JNA, na mjestima gdje su počinjeni brojni ratni zločini nad Hrvatima, piše Vecernji.hr.
“Klasični” je takav slučaj vezan uz ime generala Armije BiH Atifa Dudakovića, kojega hrvatska javnost najviše pamti sa snimke od 6. kolovoza 1995., u vrijeme Oluje, kada su hrvatske snage izbile na međunarodnu granicu između do tada okupiranog dijela RH i BiH kod Tržačkih Raštela.
Televizije su tada zabilježile povijesni susret na rijeci Korani i rukovanje hrvatskog generala Marijana Marekovića i zapovjednika V. korpusa Armije BiH generala Dudakovića, koji je tada Hrvatima zahvalio zbog spasa i deblokade Bihaća.
No četiri godine prije tog događaja Dudaković je bio major JNA te je, kako je to poslije pokazala i snimka iz JNA, koju je 2006. u posjedu imala Nova TV, zapovijedao napadom tenkovsko-mehanizirane kolone koja je poslije spalila hrvatsku općinu Lovinac i sva okolna sela. Tada je i u kasnijim danima masakrirano nekoliko desetaka Hrvata, a njih oko 2000 spasilo se pješice, kroz šume i vrhove Velebita.
Hrvatsko je pravosuđe (u Rijeci) pokrenulo i suđenje zbog tih zločina pa se bilo zainteresiralo i za ulogu Dudakovića. No sudilo se tek nekolicini pobunjenih Srba, i to u odsutnosti. Večernji list saznaje da je za Dudakovića DORH prikupio cjelovitu dokumentaciju vezanu uz njegov ratni put 1991., kao oficira JNA, a koja ga tereti za sudjelovanje u ratnim zločinima kod Lovinca, kao i u napadima na Zadar.
Dudaković je u Zadru završio srednju školu, 1976. završio je vojnu akademiju KoV JNA, smjer artiljerija, a kada je počeo rat u RH, 1991. bio je u Artiljerijskom školskom centru u Zadru, dostigao čin majora JNA, a obavljao je i funkciju načelnika artiljerije u brigadi u Kninu, gdje je stolovao Ratko Mladić.
Optužnica protiv Dudakovića je kompletirana, a navodno ju je u ladicama DORH-a zadržao bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Navodno je DORH istraživao i eventualni Dudakovićev krimen u slučaju ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića, koji je pogubljen svega nekoliko mjeseci prije Oluje, a sumnjalo se da su ga likvidirali pripadnici Armije BiH.
U rijetkom istupu za medije Dudaković je ove optužbe odbacio, a svoje sudjelovanje u napadu JNA na Lovinac protumačio kao “četničke montaže” i izvlačenje svojih riječi s videosnimke “iz konteksta”.