Published On: Sub, ruj 29th, 2018

Hrvati u BIH bili bi neuništivi da su se formirali kao hrvatski Crnogorci

Politički Crnogorac kada ode u Beograd, on ostaje politički Crnogorac. Ne postaje Srbin. Rambo ostaje Amadeus. Amadeus ostaje Rambo.

Hrvati u BIH prije rata bili su politička nacija od 800.000 ljudi. Gdje su ti ljudi danas?

Protjerani iz BIH (RS-140.000 Armija BIH – 170.000) većim dijelom naselili su EU zemlje i Hrvatsku. Hrvat iz BIH koji doseli u Hrvatsku postaje veći RH Hrvat od Hrvata u RH. Uči kajkati, uči biti dečko iz kvarta, nastoji postati jača bečka škola od Hrvata koji je rođen u Zg. Bečka škola podružnica Žepče.

Postoji cijeli niz primjera gdje  Hrvat iz Vareša ili Bugojna nastoji skriti svoje korijene. Kao da je sramota reći da si od tud otkud jesi. Nisu to Dejani Lovreni, niti su to Rimci. Koji se ponose svojim Sutjeskama i Livnima. To je ta neka bijedna hrvatska uljudba, intelektualna bižuterija koja nam svake godine o Gospojini drži lekcije što smo to uradili, i što ništa nismo uradili. Kao da je ovdje zapadni standard.

Oni su naši ali kao i da više nisu. Da su odavde otišli s identitetom hrvatskog Crnogorca nikad im RHizacija ne bi tako išla od ruke. Naš instinkg za integralnim identitetom tako nam je postao bumerang. Naš iseljenik više nije naš iseljenik. Naša dijaspora postaje dijaspora RH. I naši neprijatelji na to računaju.

Njima RH-iziranim Hrvatima se divimo jer su “uspjeli”. A uspjeli su samo zato što žive u Zagrebima, Bjelovarima, Rovinjima, Zadrima i Varaždinima. Divimo im se jer jedu štrukle, i imaju super čistokrvne peseke.

Hrvatima u BIH bilo bi bolje da su se od davnima formirali kao  hrvatski Crnogorci. Jer politička nacija Hrvata u BIH danas bi brojala milijun i pol ljudi. Ovako pola milijuna Hrvata iz BIH asimilirano je u bečkofilne Hrvate. Pola milijuna koji su ostali tu, Hrvatska vidi kao potencijalni biološki priljev koji bi  mogao popuniti slabo plaćena mjesta u Hrvatskoj. One naprednije među nama, koje smo odškolovali, vide kao besplatan znanstveni dar koji ćemo pokloniti Hrvatskoj. Kao i sve do sada. Poklanjamo vodu, poklanjano energiju, poklanjamo ratnike, sportaše, poklanjamo potrošnju, ulaganja, investicije. I uvijek smo, i stalno smo na meti. Još da poklonimo zemlju, preselimo se. I nestanemo. Utopimo se u ubernaciju. Tako ćemo postati poštovani. I vie nikome nećemo biti smetnja. Kad se potpuno debosniziramo i odhumimo.

Često se ovdje zna čuti uzrečica “Sami smo sebi krivi”. Jesmo. Narod smo koji je dao Ivu Andrića. Dali smo Preloga. Dajemo i danas. Pisce, sportašte, znanstvenike. Plodan smo narod. Možda najplodniji u Hrvata. Ali poanta je u ovome da mi samo “dajemo”. Ne reinvestiramo. Jergovići više nisu naši. Đikići više nišu naši. Naša izvrsnost je na nekim drugim prugama. Protjerat ćemo i onu izvrsnost koja tek stasa. Tiranija prosječnih, onih koji sjede i koji su osijedili na pozicijama izvrsnost će vidjeti kao prijetnju. Takve trpiti neće. Potom će ih integralno hrvatsko asimilirati. Ako se uopće zaustave u Zagrebu, na putu prema gore. U bolje hrvatske zemlje. Njemačku. Norvešku.

Pred svake izbore pitamo se, što je to prokleto u nama, tko je posijao taj stid u naš narod, da nacija koja danas broji preko milijun ljudi u BIH, Hrvatskoj i EU, nije u stanju osigurati da ju se ne preglasava.

Kao što se nekad pitalo gdje si bio 91-e sutra će se netko pitati gdje si bio listopada sedmog.

Nevjerojatno je gledati, da je ljudima koji su protjerani, kojima su oduzeta prava da tu žive, Posavljacima, Lašvanima, Hercegovcima, nimalo nije svet datum izlaska na izbore, kao znak prkosa, kao poruka “nećete nas brisati” i da im je važnije doći tu na derneke nego na taj dan. Koji bi doista morao biti svet. I Crkva je bila dužna poručiti da je to svet dan kada se mora biti tu. Zašto to ne poručuju? Gdje su sada Komarice Franje? Gdje su Puljići Vinke?

Taj dan, bez obzira na ogađenost političkim elitama, koja će uvijek postojati,   morao bi biti imperativ svakom BH Hrvatu, ma gdje živio, kao što mu je imperativ bio referendum 1992.

Znamo sad ćete reći, a za koga glasati, šta kako itd. Pustite nas da mi čerečimo one koje izaberete. A birajte kog hoćete.

Ako pak na dan izbora, umjesto da napunite tankove, i dođete na svoju djedovinu, reći “Nećete nas brisati” ako taj dan odaberete daljinski upravljač i gledanje Big Brothera, nemojte dolaziti ni na Božiće, ni na Uskrse, ni na Gospojine. Ne trebate nam ni tada. Slavite ih u Frankfurtima i Zagrebima. Vaš Božić, Vaš Uskrs, i vaš jedini Dernek na kojem morate biti jeste 7.10.

Inače ne kupujte cvijeće za grobove onih koji nisu otišli odavde. Koji su pod zemljom. Ne veselite se kada Lovren zabije gol.  Ako ne zbog nas, onda zbog njih, morali biste taj dan biti tu.

Dejana Lovrena protjerali su iz Kraljeve Sutjeske. Na dan izbora Dejan Lovren bit će u svojoj Kraljevoj Sutjesci. Bez obzira na jako skup ugovor koji ima i jako ozbiljan posao koji radi.

Dejan Lovren je Hrvat kakvim se ponosimo. Možeš li ti biti bar jedan dan kao Dejan? Ili si samo Hrvat koji drži daljinski upravljač?

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare