NATO koji jasno stoji na Daytonskim principima, ne dovodi u pitanje konstitutivnost naroda , legitimnost predstavljanja, ubija snove unitaristima, el mudžahidinistima, bakiristima, hasančegistima, huseinživaljistima i ostalima s US crne liste , ne bi smio biti prijetnja srpskom narodu.
Politika “samo uz Ruse i nikada i nikako uz Amerikance” ne bi smjela biti osnova srpske politike. To je kratkovidna politika. To je kao ulaganje u dionice. Nikada ne ulažeš samo u jedan fond.
Borba za očuvanje međunarodnog pravnog potpisanog mirovnog ugovora – Daytona, kroz koji su zajamčena prava Hrvatima da im Bošnjaci kao ni Srbi neće govoriti što da misli, kako smije da govori i koga smije da bira, kao ni oni njima, privodi se kraju.
Konačno će Dayton po prvi put u svojoj povijesti , u praktičnom smislu stupiti na scenu u BIH. Točnije u ono što je od nje ostalo. Nakon sarajevocentričnog komadanje BH društva.
Skoro ćemo tamo moći vidjeti kakav je to uopće sporazum. I što je to Dayton u praksi. Jer do sada Daytona, tamo i nije bilo. Neki su ga grdili, neki hvalili, ali stvarnog, primjenjenog Daytona, u BIH nije bilo. Zašto? Zato što je Izborni zakon poništavao Dayton. Umjesto da je Dayton poništio neustavni i nametnuti Izborni zakon.
No u kontekstu činjenice da je NATO sada postao jedan od važnijih jamaca Daytona, Srpska ne bi smjela imati tako negativan stav prema NATO-u bez obzira na bolne posljedice. Osim toga neke NATO zemlje javno su se ispričale Vučiću. Zemanova gesta vjeroajtno neće biti posljednja.
Turska bi dakle trebala imati rezerve prema NATO-u. političko Sarajevo od jučer također.
Ali Srpska ne.
Nije li mudro da RS postane članicom NATO-a? A potom u neko dogledno vrijeme i Srbija? Što Srbi time gube a što dobivaju? Ne bi li oni upravo postali most razumijevanja između NATO članica i Rusije? Zar bi im bratska Rusija to uopće zamjerila?
U svakom slučaju, vrata su otvorena. Na Srbima Srpske je da razmisle. Mogu biti buntovnici mogu preuzeti priču o euroatlantskim integracijama.
To nije odvajanje i udaljavanje od Srbije, to je strateško jačanje položaja Srba na globalnoj svjetskoj sceni.
Dovoljno je porediti snagu tih zemalja prije i poslije ulaska u NATO.
Srbi iz BIH u NATO-u su nešto. Srbi iz BIH bez NATO-a su baš kao i BIH.
Ništa.
Ali ne kao bilo kakvi Srbi u NATO-u.
Ne ulazak BIH u NATO u kojem će nas tamo predstavljati oni koje Bakir odredi.
Nego ulazak u NATO , po principu koji je NATO upravo podržao.
poskok.info