Stanko Krstin, po nacionalnosti Hrvat, ali rođen u Srbiji, pred sudom je uspio dokazati da je godinama bio diskriminiran po nacionalnoj osnovi.
Stanko Krstin od srbijanskog je pravosuđa dobio službeni i pravomoćni pravorijek da je u toj državi bio diskriminiran i šikaniran po nacionalnoj osnovi. Krstin je uspješan vojvođanski gospodarstvenik, rođen u okolici Sombora, poznat i po humanitarnom radu, naporima u unaprjeđenju lokalne zajednice i iznimnoj društvenoj aktivnosti te vlasnik uspješnoga tiskarskoga poduzeća.
Diskriminacija po nacionalnoj osnovi
Upravo je zbog tog poduzeća prije nekoliko godina dospio u sukob s predsjednikom Ekološkog pokreta iz Novog Sada Nikolom Aleksićem zbog kojeg se našao na sudu.
Aleksić mu je godinama ometao poslovanje uporno mu šaljući inspektore koji su tiskari priječili rad zbog navodnih ekoloških problema za životnu sredinu, no Krstin je otpočetka tvrdio da je dokumentacija kojom ga se optužuje krivotvorena i da je riječ o osveti jer nekima ne želi plaćati reket.
Zbog neučinkovitoga djelovanja institucija u Vojvodini, Krstin je najprije pokušavao upozoravati na svoj problem javnim prosvjednim akcijama, a onda je protiv Nikole Aleksića odlučio pokrenuti građansku parnicu.
Na kraju duge pravosudne priče, koja je okončana prije dva dana presudom Žalbenoga suda u Novom Sadu, Nikola Aleksić proglašen je krivim za diskriminaciju Stanka Krstina po nacionalnoj osnovi, te je osuđen na kaznu od 100 tisuća dinara (oko 800 eura), pišeSlobodna Dalmacija.
Lažne optužbe
Krstin je uspio dokazati da su višegodišnji incidenti kojima je bio izvrgnut, među kojima je i pucanje te ispisivanje uvredljivih parola sa spominjanjem ustaša na fasadi obiteljske kuće, vjerojatno bili nadahnuti djelovanjem Aleksića koji mu je u više navrata hrvatsku nacionalnu pripadnost i javno spominjao u negativnom kontekstu, te mu je predbacivao angažman u vojvođanskoj hrvatskoj zajednici.
Tijekom sudske rasprave Krstin je uspio dokazati da ga je Aleksić prozivao da je kao pripadnik manjine u Srbiji špijun koji radi za hrvatsku obavještajnu službu i da je u Novi Sad došao po zadatku trovati žene, djecu, građane, golubove i pse.
Stanko Krstin na sudu je isticao da je istina kako je po nacionalnosti Hrvat, ali da je rođen u Srbiji, u kojoj oduvijek živi i ispunjava sve svoje zakonske obveze.
Stanko Krstin je novac koji mu Aleksić mora isplatiti na temelju pravomoćne sudske odluke odlučio donirati Dječjem selu u Srijemskoj Kamenici. Borbu za svoja prava Krstin ipak ne misli skoro okončati, nego na temelju povijesne presude novosadskog suda tek najavljuje nove pravne i institucionalne bitke za jednakopravnost.