Published On: Uto, velj. 19th, 2019

Hrvat popravio srpsko spomen-obilježje u Hercegovini

LJUBINJE – U vremenu kada se o dobru govori kao o davno prošlom vremenu, kada je huliganstvo postalo svakodnevica, gest dobročinstva iz Ljubinja o obnovi spomen-obilježja treba  biti vijest dana.

A priča, može se reći, počinje 1941. godine, točnije u noći između 13. i 14. lipnja kada su ustaše u jamu Pandurica, u blizini Ljubinja, bacile 36 uglednih Srba domaćina, a među njima i dvojicu Hrvata i jednog muslimana.

U zajedničku smrt sa susjedima Srbima ustaše su poslale  i učitelja Hrvata Nikolu Perušinu iz Ravnog i Nikolu Zokovića, sreskog načelnika iz Stoca, te muslimana, Bošnjaka Hakiju Đarića, solunskog dobrovoljca. Njih trojica su predstavljala glas razuma u vremenu nacizma.

Nastavak priče dogodio se nedavno, kada su lopovi s kapele koja je izgrađena na mjestu stradanja Srba ukrali bakreni limeni krov i oštetili kapelu.

Ipak, našli su se ljudi koji su pomogli da sve to bude popravljeno. Jedan od njih je Zoran Perušina, Hrvat, unuk pokojnog Nikole, koji je skončao u jami.

“Pošto je neki nečovjek, a nečovjek je svako tko ne poštuje svetinju Pandurice i bilo kojeg drugog mjesta stradanja bilo kojeg naroda, oštetio kapelu na Pandurici, Zoran Perušina je darovao novac za popravku, a Ljubinjac Simo Brborić je popravio kapelu. Drago mi je da su dobrota i čovjekoljublje još jednom pobijedili”, kaže za “Glas Srpske” ljubinjski paroh Saša Kojović.

Kojović dodaje da se pored kapele stalno događaju incidenti od bacanja smeća, vršenja nužde, pa do drugih neprimjerenih stvari, tako da krađa lima i oštećenje kapele, nažalost, nisu usamljen slučaj…

U Pandurici je skončao i pop Božidar Šarenac, sin starog prote Šarenca, koji je 1918. crnogorske komite u oltaru ljubinjske crkve zakleo da ne čine zla muslimanima u gradiću pod Radovinjom.

U Panduricu je bačen i Slavko Ratković, narodni poslanik Skupštine Kraljevine Jugoslavije, a u jami je pronađeno i nalivpero šumarskog inženjera Borivoja Obradovića.

“To pero bilo je luča koja je obasjavala bezdanski mrak sve do ljeta 1990. kada su kosti mučenika poslije gotovo 50 godina izvađene i dostojno sahranjene kraj crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Ljubinju. Nalivpero inženjera Obradovića ispričalo je simbolički najzanimljiviju priču o tragediji skončalih u jami Pandurici. Sa perom u jamu bila je spuštena i naša misao, naša istina i naša sloboda. Neka je vječni pokoj mučenicima, a pero inženjera Obradovića nek živi kao simbol našeg trajanja”, kaže publicist iz Ljubinja Rade Likić.

Pa ipak, dobro je pobijedilo zlo, o čemu govori i pero inženjera Obradovića koje je obasjavalo iz jame i gest Hrvata Zorana Perušine, koji je obnovio limeni krov spomen-kapele na Pandurici.

(glassrpske)