Hrvatska republikanska stranka (HRS) otvorila je oštra i konkretna pitanja povodom tzv. Dana Armije BiH, upozorivši javnost da se radi o „izmišljenoj obljetnici izmišljene povijesti“. U priopćenju koje zvuči više kao historijska optužnica nego politički stav, HRS traži odgovore koje nitko iz bošnjačkog političkog establišmenta još nije imao hrabrosti dati. Evo ključnih točaka:
Kako to da se Dan Armije obilježava 15. travnja, ako su postrojbe Teritorijalne obrane tek 23. lipnja 1992. službeno postale Armija BiH? Kako je moguće da je osam dana nakon tog famoznog 15. travnja sam Alija Izetbegović pozivao pripadnike JNA da se priključe TO-u, a ne Armiji BiH — ako je ona tada već postojala?
Zanimljivo je i što je dan prije „formiranja“ Armije BiH, 14. travnja 1992., isti taj Izetbegović molio JNA da stane kao tampon zona između TO-a i „paravojski SDS-a“. Tada su Hrvati u Predsjedništvu već pokušavali uozbiljiti obranu, ali ih je Alija gasio rečenicom: „Što predlažeš, da se utvrdi da Armija vrši agresiju na BiH?“
Ne zaboravimo ni platformu dogovora s Blagojem Adžićem i Kirom Gligorovim o „zajedničkom komandiranju snaga JNA i TO-a“. Istovremeno, u travnju 1992., HVO preuzima obranu Mostara — ako je ABiH već bila formirana, gdje je tada bila?
I na kraju, možda i najvažnije: gdje je bila ta mitska Armija BiH kada su padali Ravno i Dubravska visoravan, kada se zapalila zapadna Hercegovina, kada su topovi iz JNA već drmali po BiH? Ako je Armija osnovana u travnju, a napadi traju od 1991., što su čekali?
HRS u priopćenju podsjeća i na “Filipović–Karadžić” sporazum iz kolovoza 1991., koji je de facto paralizirao obrambene pripreme i omogućio JNA da nesmetano preko BiH napadne Hrvatsku. A sve to uz, kako navode, blagoslov starijeg Izetbegovića koji je vjerovao u “novu Jugoslaviju”, sve dok nije bio zarobljen.
Drugim riječima, ovaj „dan Armije“ više je komemoracija Alijinih iluzija nego stvarnog vojnog otpora.