U Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine održan javni pretres u stegovnom postupku koji je pokrenut temeljem prijave Zijada Srabovića Zamjenika ravnatelja GP BiH, inače osobe koju je i SIPA prijavila Tužiteljstvu BiH radi osnovane sumnje da je počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom, a protiv Savjetnika ravnatelja Granične policije Svevlada Hoffmanna, javlja Hrvatski Medijski Servis .
Podsjetimo Hoffmann je prethodno, koristeći se svojim pravom na podnošenje žalbi, pritužbi i prijava podnio stegovnu prijavu protiv Srabovića Neovisnom odboru Parlamenta Bosne i Hercegovine radi njegovog sudjelovanja na konspirativnom sastanku 14-orice bošnjačkih visoko rangiranih policijskih i državnih službenika ove službe u restoranu Oaza na Ilidži u ožujku prošle godine o čemu je HMS već pisao.
Hoffmanna je tročlano stegovno povjerenstvo kojem je ,predsjedala Viktorija Damjanović, oglasila krivim za „ponašanje koje narušava ugled policijskog tijela“ i izekla mu novčanu kaznu u vidu umanjenja plaće za 20 posto u naredna četiri mjeseca.
Ova je odluka donesena mimo znanja ravnatelja Granične policije Zorana Galića a za to se pobrinulo samo stegovno povjerenstvo. Naime, kako doznajemo, Hoffmannov odvjetnik Siniša Derganc prije početka glavnog pretresa podnio je zahtjev ravnatelju Galiću za izuzećem kompletnog stegovnog povjerenstva. Prije nego se ravnatelj i očitovao oovom zahtjevu, Damjanović je odlučila nastaviti postupak i u konačnici kazniti Hoffmanna, koji se „usudio“ prethodno stegovno prijaviti Zijada Srabovića zamjenika ravnatelja –Neovisnom odboru parlamenta BiH.
Ovakvim nezakonitom postupkom ,sam stegovni postupak je trajno kontaminiran, jer se stegovni postupak u ovom sastavu u kome glavnu riječ, kako doznaje HMS, vode izvjesni Mirel Imamović i Radiša Samarđija, nije smio nastaviti prije konačne odluke ravnatelja Granične policije BiH Zorana Galića, koji je u ovom slučaju apsulutno zaobiđen i radi čega bi se na stegovnoj optuženičkoj klupi mogli ubrzo naći ovo troje „sudaca“.
Kolektivni gubitak pamćenja
Kuriozitet ovog postupka je da su gotovo svi sudionici skupa, odnosno visoko rangirani bošnjački granični policajci i službenici u ilidžanskom restoranu “Oaza“, koji su u svojstvu svjedoka saslušavani od strane Hoffmannovog odvjetnika, ispoljili ovom prigodom kroničnan gubitak pamćenja. Niti su se sjećali, kako su tamo dospjeli, niti tko ih je zvao, niti su mogli čuti s obzirom gdje su sjedili o čemu se pričalo u Oazi.
Zabrinjavajuća je spoznaja da tako visoko rangirani policijski službenici u jednoj državnoj policijskoj agenciji, pate od kolektivne amnezije, a pri tom skrbe o sigurnosti državne granice za koju je potrebna ponekad i fotografska memorija.
O kakvoj farsi od postupka se radi, dokazao je odvjetnik Derganc u svojoj završnoj riječi u kojoj je ukazao da je posve nevjerojatno da se postupak, za čije je vođenje čak i protekao zakonom propisan rok, vodi a da niti stegovno povjerenstvo a niti stegovni tužitelj Ermin Čivić nisu utvrdili da u spisu predmeta uopće ne postoji, navodna, Srabovićeva stegovna prijave protiv Hoffmanna.
Obzirom da ovi tzv. “sudci“ nisu pridali značaj čak niti presudi Ustavnog suda BiH, koju je odvjetnik Deraganc uredno priložio u ciljiu dokazivanje sve besmislenosti vođenja ovog postupa sa stajališta povrede ljudskih prava Svevlada Hoffmanna ,za očekivati je od dežurnih zaštitnika digniteta Ustavnog suda BiH i obvezatnosti poštivanja njegovih presuda da i u ovom slučaju dignu svoj glas i prozovu odgovorne.
Kako god bilo, sretna je okolnost, ali ne samo za Hoffmanna nego i za sve druge policijske službenike u ovoj zemlji koji imaju hrabrosti prijavljivati najviše policijske dužnosnike mjerodavnim tijelima da ovo rješenje stegovnog povjerenstva Granične policije BiH, ipak, nije konačno.
Jednonacionalno okupljanje u Oazi
Zanimljivo je da je Srabović protiv Hoffmanna podnio prijavu Unutarnjoj kontroli Granične policije BiH 9.5.2016.god., čak prije nego je Neovisni odbor i zauzeo stav o Hoffmannovoj prijavi protiv Srabovića, 13.5.2016.god.,što ukazuje ili da je Srabović bio prethodno obavješten o budućem ishodu postupanja Neovisnog odbora ili je jednostavno Hoffmannu htio poručiti da je on izuzet od mogućnosti bilo kakvog provjeravanja ispravnosti vlastitog postupanja.
Sam Hoffmann je, kako doznajemo, do informacije o sastanku u “Oazi” došao od dvojice sudionika ovog bošnjako-policijskog „sjela“,koji su i sami nezadovolji okupljanjem na očigedno je to nacionalnoj osnovi unutar jedne multietničke i još k tome državne policijske agencije informirali savjetnika ravnatelja očekujući od njega adekvatnu reakciju, obzirom da su se pribojavali osvete svojih moćnih neistomišljenika.
Hoffmann je o svemu obavjestio ravnatelja Granične policije Bosne i Hercegovine shvačajući ozbiljnost dobijene informacije, kaže nam izvor iz Granične policije pod uvjetom da ostane anoniman. Nakon toga Galić je zatražio pojašnjenje od svog zamjenika Srabovića. Srabović je Galiću, kako tvrdi naš sugovornik, pojasnio da je i on sam pozvan na ovaj sastanak jer jedna snažna bošnjačka struktura unutar Granične policije BiH nije zadovoljna Srabovićevim zastupanjem bošnjačkih interesa unutar ove službe.
Ono što Galić, čini se, nije mogao učiniti iz političkih razloga učinio je njegov savjetnik i podnio je pritužbu Neovisnom odboru.
Kako god bilo, Srabović se odazvao pozivu na satanak i participirao na ovom sastanku „Beduina iz oaze“ kako su ih prozvali duhoviti graničari, što on ni sam ne spori. Po Sraboviću je sporan povod okupljanja policijskih dužnosnika iz samo jednog naroda. Naime, kada se sve otkrilo jer su se nezadovoljinici osim obavještavanja savjetnika ravnatelja pobrinuli da čitava priča ugleda i svjetlo javnosti, pa je prva čitavu priču objavila „Slobodna Bosna“, od strane sudionika ponuđena je verzija da se radilo o neformalnom druženju nakon radnog vremena.
Naravno nitko ne nudi vjerodostojno objašnjenje a istine radi ne može ga niti ponuditi kako da se na tom neformalnom druženju nije našao niti je pozvan bar jedan od kolega Hrvata ili Srba, niti nudi objašnjenje kako je nakon „provaljivanja“ prestala potreba za neformalnim druženjem pripadnika isključivo jednog naroda.
Propust prlamentarnog odbora
Niti sam Neovisni odbor Parlamenta Bosne i Hercegovine nije se potrudio nakon što je zaprimio Hoffmannovu pritužbu protiv Srabovića utvrditi što se događalo u Oazi. Kako smo saznali Hoffmann je od Neovisnog odbora dobio obavjest da radi nedostatka dokaza njegova prijava nije mogla biti potvrđena, što je bitno naglasiti ne znači da se radi o lažnoj prijavi.
Kuriozitet postupanja Neovisnog odbora da iako je raspolagao s imenima svih četranest “beduina iz oaze“ niti jednog nije pozvao na davanje izjave, što na najbolji mogući način pokazuje koliko je Neovisni odbor bio zainteresiran za utvrđivanje stvarnog činjeničnog stanja u ovom slučaju.
Dobri poznavatelji prilika u Graničnoj policiji BiH ukazuju i na činjenicu da je prije svih ovih događanja policijski savjetnik Hoffmann službeno tražio informaciju u kom je statusu kaznena prijava koju je SIPA podnjela Tužiteljstvu BiH protiv Zijada Srabovića radi osnova sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništa.
„Radoznalom“ Hoffmannu niti na ovaj službeno podneseni upit nije odgovoreno, ali će zato očigledno sutra uz pomoć svog odvjetnika morati dokazivati da u ovoj državi svatko ima pravo podnositi pritužbe, prijave pa i kaznene prijave pa makar i protiv zamjenika ravnatelja i da ga nitko nema pravo radi toga podvrći bilo kakvom progonu.
Tako bar piše u Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine a također u povjesti ove države piše da je vrag došao po svoje kad su se u MUP-u policajci počeli djeliti po nacionalnim osnovama.
Kako doznajemo Hoffmannova obrana je tražila saslušanje svih četrnaest sudionika iz Oaze, koji će sada pod prijetnjiom kaznenog progona za eventualno davanje lažnog iskaza morati govoriti istinu, uključivši i samog Zijada Srabovića./HMS/