Published On: Sun, Jul 19th, 2020

Hoće li Selmo Cikotić umjesto pred sud – uskoro u ministarsku fotelju?!

Bošnjački (SDA) prijedlog da, nakon što je Fahrudin Radončić podnio neopozivu ostavku, na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, zasjedne general Armije BiH Selmo Cikotić, ponovno je otvorila rane Hrvata Bugojna, velikih stradalnika u proteklom ratu.

Redali su se dokumenti i argumenti koji su ukazivali i pokazivali glavnu ulogu Selme Cikotića, bivšeg oficira JNA, ratnog zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH (Gornji Vakuf – Bugojno- Donji Vakuf – sjeverno područje općine Novi Travnik), u stradanju i progonu bugojanskih Hrvata u srpnju 1993. godine. Jasno se ukazivalo, već godinama, na Selmu Cikotića i Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna kojega su Hrvati „krstili“ njihovim „gospodarom života i smrti“. A da su Hrvati Bugojna, kada je Mlaćo u pitanju, u pravu, uz niz iznošenih dokumenata i argumenata, govori i njegov ratni dnevnik koji je čak koristio sud BiH  kao dokazni materijal u nekim sudskim procesima „sitnim ribama“ Bugojancima,  pripadnicima Armije BiH. U dnevniku, uz još mnogo toga, za njega krajnje kompromitirajućeg, stoji zapisano kako Hrvate iz Bugojna treba protjerati, istrijebiti, hrvatske čelnike likvidirati, kako ne smije biti javnih i legalnih (nego samo tajnih i ilegalnih) uhićenja hrvatskih civila…).

Na žalost, taj dnevnik, niti činjenice da je iz Bugojna prognano oko 15 tisuća Hrvata, od tek nešto više od ukupno 16 tisuća koliko ih je, prema popisu iz 1991. godine,  u Bugojnu živjelo, da kroz muke, maltretiranja, ponižavanja, mučenja… kroz logore Armije BiH prošlo više od 1600 Hrvata, da je ubijeno i nestalo više od 90 hrvatskih civila, da je opljačkano , srušeno ili zapaljeno blizu 3 tisuće hrvatskih obiteljskih domova i stotine  gospodarskih objekata,… I sve to i još mnogo toga, nije bilo dovoljno Tužiteljstvu BiH da pokrene istražni postupak protiv  bošnjačkog velikana Dževada Mlaće, piše Vitez.info

Istina, uz Mlaću su u Ratnom predsjedništvu bili i bošnjački uglednici Abdulah Jeleč, Mešan Duvnjak, Faruk Aganović. Njih nitko ne dira jer, tvrde neki iz pravosuđa, „pritisnuti“  u istrazi „propjevali bi“… A što onda…?

A kada je Selmo Cikotić u pitanju, bivši ministar obrane BiH, savjetnik  bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića, i budući (na žalost)  ministar sigurnosti BiH (očito mu leže obrana i sigurnost) dovoljno je pročitati službenu korespondenciju između Selme Cikotića (Vanredni izvještaj od 19. rujna 1993.) i generala Envera Hadžihasanovića (odgovor na Vanredni izvještaj,  poslan isti dan) i sve će biti jasno tko je kriv (jedan ili drugi, trećeg nema) za odvođenje 19 hrvatskih intelektualac iz Bugojna i za njihovu tragičnu sudbinu. Ta korespondencija je objavljivana u mnogim hrvatskim medijima („Slobodna Dalmacija“, „Večernji list“, Vitez.info i brojni hrvatski portali…). I odjeka u pravosuđu (?) uopće nije bilo (možda uopće ne prate hrvatske medije), prave se „Francuzi“, pa novo ministarsko  ustoličenje čeka generala Selmu Cikotića.

Valjda vidjevši nemoć hrvatskih političkih dužnosnika u sprječavanju imenovanja Selme Cikotića za novog ministra sigurnosti BiH, Hrvati Bugojna, i ne samo oni, potpuno nemoćni i razočarani, pomirili su se s  tom činjenicom da „jači kvači“, a da je tu pravda negdje u zapećku..

Međutim, vijest o slučajnom pronalasku ostataka dva ljudska skeleta nedaleko motela na Rostovu (u neposrednoj blizini Dževad Mlaćo ima poveći posjed, vikendicu i neke druge sadržaje), ponovo je aktualizirala pitanje, prije svega nestalih 19 uglednih Hrvata Bugojna odvedenih, krajem srpnja  iz logora Armije BiH Salon namještaja „Slavonija“, od kada im se i gubi svaki trag.

Čiji su to posmrtni ostaci, ima li ih još na tom lokalitetu, je li možda riječ o posmrtnim ostacima dvojice  iz skupine nestali 19 bugojanskih Hrvata? Je li konačno kraj potrage za posmrtnim ostacima nestalih bugojanski Hrvata? Bude li tako, hoće li se, pitaju Hrvati Bugojna, zaustaviti  novo ustoličenje u ministarsku fotelju Selme Cikotića? Hoće li se, konačno, pokrenuti i pitanje uloge u ratu do sada nedodirljivog „gospodara života i smrti“ za Hrvate Bugojna, profesora matematike i fizike, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, Dževada Mlaće?

Zanimljivo je što je Dževad Mlaćo, potpisniku ovih redaka rekao u svom bugojanskom uredu 1997. godine o nestalim bugojanskim intelektualcima, a što je objavljeno u „Slobodnoj Dalmaciji“.. Citiramo: „Pošto je protiv većine tih ljudi kod Međunarodnog suda u Haagu pokrenut postupak zbog počinjenih ratnih zločina“, nastavlja svoje viđenje priče o nestalim Bugojancima Mlaćo, „mislim da je taj nestanak izmišljen s ciljem njihovog izbjegavanja odgovornosti pred Haaškim sudom za počinjena zlodjela. Poznato je da se nakon  Drugog svjetskog rata jedan broj ratnih zločinaca krio u Južnoj Americi, u Australiji…, pa nije isključeno da se i ovi Bugojanci na taj način ne kriju i tako izbjegnu lice pravde i Haaški sud“, kazao je 1997. godine autoru ovoga teksta, Dževad Mlaćo.