Tada se iz MUP-a RS-a uvođenje novog zakona željelo obraniti i pravdati potrebom za suzbijanjem terorizma i pedofilije na internetu. Međutim, nije trebalo mnogo da se podigne bura i oko ovog zakona, i to na više različitih razina, pri čemu su u osporavanju istog najglasnije pojedine udruge za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Ono što je, po mnogima koji osporavaju svrhu ovog zakona, upitno jest to što Zakon o javnom redu i miru ima niz nedostataka zbog nejasno deklariranog cilja i svrhe zakona, nepreciznih definicija, proturječnosti i konflikta s drugim zakonima, Ustavom RS-a i BiH te Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim ljudskim slobodama. Najspornije je, prema tome, što se u analizi ovog zakona pokazalo kako je u okviru pojma “javno mjesto” obuhvaćen i internet. U analizi odredbi ovog zakona pokazalo se kako većina odredbi nije jasno definirana pa postoji realna bojazan od zloprabe istih prilikom primjene u praksi.
Uspostava kontrole
Većina primjedbi odnosi se primarno na suprotnost zakona Ustavu RS-a i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, ali ono što posebno brine jest mogućnost ograničavanja slobode izražavanja, kontrole društvenih mreža i online aktivizma. Također, uvodi se i sporna kategorija vrijeđanja na političkoj osnovi.
Ovdje se pak postavlja pitanje hoće li u ovim slučajevima policija djelovati samoinicijativno, donositi odluku i sankcionirati “grubo vrijeđanje”. Hoće li čekati na prijavu građana koji trpe? Hoće li biti potrebno provesti određeni postupak pred sudom? Tko određuje kriterije “grubog vrijeđanja” i tko procjenjuje je li takav prekršaj učinjen na “političkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi”?
Nadalje, definiranjem interneta kao javnog prostora sve ove mogućnosti prelaze u sferu realnoga, a iz različitih udruga čak smatraju kako je novi zakon svojevrstan pokušaj uvođenja cenzure na internetu. Razumljive su reakcije zbog uvođenja novog zakona ako se ima u vidu i ogromna količina nejasno definiranih pojmova poput: javnog mjesta, nepristojnog i uvredljivog sadržaja, uznemiravajućeg sadržaja, nepristojnog i drskog ponašanja te, primjerice, grubog vrijeđanja. Sporno je i pravdanje novog zakona tzv. suzbijanjem terorizma i pedofilije na internetu jer uopće nisu predmet novog Zakona o javnom redu i miru niti se u njemu spominju, nego su na odgovarajući način sankcionirani u okviru kaznenih zakona naše zemlje.
Javni prostor i zakon
Pri ocjeni pojma javnog mjesta potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da se trenutačno vodi debata o tome može li se internet smatrati javnim mjestom na način na koji se mogu okarakterizirati fizička javna mjesta.
Većina teorija zasniva se na činjenici da neovisno o tome što internet zaista obuhvaća jedno prostorno neograničeno mjesto, s jako puno javnih podataka, on predstavlja i privatni prostor svake osobe koja na internetu iznosi svoje osobne podatke, razmišljanja, tvrdnje i izražavanja. Sve ovo, kao i mnoštvo nedorečenosti u pojedinim člancima, dovelo je do sumnje u stvarnu namjeru uvođenja ovog zakona. S pravom se mnogi pitaju hoće li nas izražavanje vlastitih stavova na internetu uskoro zbog nedorečenosti spomenutog zakona smjestiti iza rešetaka, gušeći slobode iz “dobre namjere”.
wpDiscuz