Tijekom Drugog svjetskog rata Luftwaffe (piloti) bio je jedan od temeljnih kotača Hitlerove ratne mašinerije. Timovi pilota, vješti u ofenzivnim akcijama kao i defenzivnim, te istrenirani da sruše što je više neprijateljskih letjelica moguće. Iako su svi Luftwaffeovi piloti bili potencijalno smrtonosni, jedan je čovjek bio legenda još za života: Hans-Joachim Marseille.Marseille je, piše All That Is Interesting, bio tih i nenametljiv dječak koji je pristupio pilotima kako bi smirio svoj avanturistički karakter. Na iznenađenje mnogih, mladi se čovjek pokazao kao najsposobniji i najtalentiraniji pilot svoje generacije. Uskoro je postao Hitlerova zvijezda koja je sa neba skidala nebrojene avione.
No, dok je Hitler o njemu govorio u superlativima, Marseille se zapravo odricao nacističkog režima.
Hans-Joachim Marseille imao je burno djetinjstvo, pa niti ne čudi da je imao problema s disciplinom. Njegovi su se roditelji razveli gotovo odmah nakon što se rodio u Berlinu 1919., i imao je vrlo nategnut odnos s ocem. Kao dijete skoro je umro od upale pluća pa ga je majka pazila i branila mu većinu aktivnosti koje su bile normalne za dječaka njegove dobi. Kada je bio tinejdžer, njegovu je mlađu sestru Inge ubio ljubomorni ljubavnik dok je on bio u Austriji od čega se on nikada nije oporavio.
Između ostaloga i radi toga nikada nije bio odličan učenik, te je u školi često upadao u nevolju te bio na glasu kao lijeni mladić. No u dobi od 17 godina nešto se promijenilo te je nekim čudom on postao jedan od najmlađih koji su prošli finalne ispite i to s visokim ocjenama.
Bilo je jasno da iako je bio lijen i neoprezan, Marseille je svakako bio pametan, i samo je trebao nešto da ga okupira, a Drugi svjetski rat pokazao se kao idealna prilika.
Kada se pridružio vojsci bila je samo jedna stvar koju je Marseille htio raditi – a to je letjeti. Godine 1938. pristupio je Luftwaffeu i započeo svoj temeljni vojni trening.
Vojska, opće je poznato, zahtjeva disciplinu s kojom je od početka imao problem, kao i s prezirom prema autoritetu. U nekim je aspektima bio i lijen, no i dalje je bio najbolji u generaciji. Oni koji su sa njima letjeli, prisjećaju ga se kao “wunderkinda” koji je kršio sva pravila, bio brži, hrabriji, instinktivniji i efikasniji od svih ostalih.
“Bome ga je služila i nevjerojatna sreća”, rekao je o njemu kolega Werner Schröer.
Toliko je često kršio pravila da bi mu se onemogućio izlazak vikendom, što je on onda opet izignorirao i slijedila je sljedeća kazna, i tako neprestano u krug.
Bio je, kažu mnogi, i pompozan radi svojih uspjeha, što ga je nekoliko puta u karijeru koštalo promocije, no svi su za njega znali. Na kraju je diplomirao u top pet pilota svoje generacije.Od 1940. d0 1942. Hans-Joachim Marseille letio je fantastično – nadmudrio je i izmanevrirao baš svakoga. Redovito je napuštao zadanu formaciju i “krojio” vlastita pravila. Izlažući sebe (ali i druge) opasnosti srušio je preko 100 neprijateljskih aviona. Bio je jedan od samo 11 Luftwaffe pilota koji su to uspjeli.
Oni koji su imali privilegiju letjeti uz njega kažu da je bio neskroman, bahat dapače, u opisima svojih podviga, ali i da je sve što je rekao zaista apsolutno točno. Radio je stvari koje su bile neočekivane, bio je brži i pametniji od ostalih.
Zanimljivo je, također, da iako se borio za nacističku Njemačku, nije bio obožavatelj Führera, i nije se to bojao pokazati.
Njegovi biografi Colin Heaton i Anne-Marie Lewis kažu da je bio “otvoreno anti-nacist” koji je javno govorio kako je Hitler “čudak”.
Nakon što je prvi puta upoznao Hitlera 1942. godine prijatelju Eduardu Neummanu ispričao je o susretu. Neumman se sjeća kako nije bio nimalo impresioniran.
“Čudna vrsta ljudi”, rekao je Marseille za Hitlera.
Proslavljeni pilot nije bio niti član Nacističke stranke, a javno je govorio i protiv Hitlerovih ideja, i to čak pred časnicima SS-a. Kada su ga pitali zašto nije u stranci, on bi u šali odgovarao kako “nema dovoljno zgodnih žena“.
Hitleru je, kažu biografi, time jako “povrijedio ego”.
Uz to što je bio talentirani pilot bio je i talentirani pijanist. Na jednoj večeri u domu dizajnera borbenih aviona Willyja Messerschmitta našli su se Marseille, obitelj Goebbels, Goering i sam Hitler.
Na početku je Marseille svirao sve što je Hitler poželio, od Beethovena do Wagnera, ali nakon toga se prebacio na čistokrvni američki jazz kojeg je Fuhrer prezirao iz dna duše.
Hitler je naglo ustao, dignuo ruku te rekao “mislim da je bilo dovoljno”.
Hans-Joachim Marseille umro je onako kako je i živio – u zraku, okružen opasnosti. Godine 1942. bio je pratnja misiji kroz neprijateljske linije kada mu se kokpit počeo puniti dimom, i vrlo skoro nije mogao više izdržati.
Radiom je javio kako će se pokušati evakuirati. Savršeno je okrenuo avion naglavce kako bi mogao biti “izbačen”, no njegova je oprema zapela za stražnji dio aviona i on se sudario s repom. Udarac ga je, kažu stručnjaci, vjerojatno ubio na mjestu.
Nakon njegove smrti pao je i moral u Luftwaffeu. Njegovo je tijelo ostavljeno izloženo kako bi se kolege mogli doći pozdraviti, a kampom je odjekivala njegova najdraža glazba.
Danas ga se pamti po talentu, ali i po tome da je bio nacistička zvijezda koja je prezirala tu ideologiju i samog Hitlera. Što je poprilična kontradiktornost, pogotovo kad se uzme u obzir da je umro za nacističku Njemačku.