HIPOKRIZIJA SVA TRI DRUŠTVA U BIH: Možda BIH dobije funkcionalan i pravedan Izborni zakon, možda i novi Ustav, no moglo bi biti kasno…

Dok traje otužna trakavica , natezanje sarajevskih unitarista, građanlija, oko toga treba li poštovati Ustav ili ne, dok traje šizoidna i fašistoidna rasprava treba li brojnost pojedinog ustavotvornog naroda biti mjerilo njegovih kolektivnih prava ili ne, i je li za dobro “malenih” dobro i dalje malenima otimati ili ne, dok traje diskusija  treba li dopustiti “neprijateljima države” čitaj Srbima i Hrvatima, pravo na crpljenje ustavnih zajamčenosti, događa se s druge strane brutalna hipokrizija u sva tri BH društva, osipanje intelektualnosti  i jačanje najglupljih i najradikalnijih političkih ideja. Samim time i pristalica tih ideja.

Sve da sutra BIH dobije legalan i ustavan izborni zakon, da se konačno zaustavi mogućnost krađe i velikih nad malima i na taj način omogući stvaran pluralizam ne samo u srpskom i hrvatskom društvu nego i u bošnjačkom, koji je sam postao robom vlastite ideje otimanja i majorizacije, naštetivši tako ponajviše sebi a na čemu je jedino, i samo jedino profitirao klan Izetbegović sa svim mogućim komšić-satelitima oko sebe, pitanje je hoće li sutra takva BIH , demokratska, suverena, s punom zaštitom kolektivnih prava, dakle po prvi put daytonska i potpuno ustavna, imati šanse prosperirati usljed onog što raste u njoj.

Naime nezadovoljstvo na sve tri strane, u sva tri društva, o tome kako se živi, i što se od prava uživa i ima  dovelo je do rasta opskurnih pokreta, ideja, tzv. retrogradnih “-izama”, koji bi u konačnici, da se sutra otvore pluralizmi i skine okov majorizacije mogli dobiti neslućene šanse za politički uspjeh.

Naime kao alternativa HDZ-u , SNSD-u SDA-u i njegovim satelitima nisu se u bošnjačkom, srpskom i hrvatskom društvu u BIH rodile i narasle progresivne ideje, ponajmanje lijeve, nego im se kao alternativa nameću recidivi denih, totalitarnih nasilnih pokreta, poraženih u prošlom stoljeću ili pak hibrid nasilnog blikoistočnog pokreta umiješan u domaću pamet, a koji se javlja u ovom stoljeću.

Za nadati je se najboljemu, jer je to ljudski, no sudeći prema onome što je popularno na Svemrežju svih Mreža, Facebooku, prosjek u sva tri naroda kači se  na najlošije -izme današnjice.

Ideje koje u svojoj srži ne pokazuju tolerancije za onog drugog i trećeg, nego svoje postojanje temelje na procesu stalnog potiranja onog drugog i trećeg. I nema tu dobre ili loše strane. Sve tri su jednako loše.

Ne treba te ideje ni navoditi niti im davati prostor, prepoznat će se sami, i prepoznat ćemo ih i mi kada iziđu iz podzemlja, no jednog dana, BIH ljudi, oni normalni, ili koje barem mi smatramo normalnima,  možda budu sa sjetom gledali na današnje političke strukture, kao iznimno tolerantne, suvisle i progresivne za vrijeme u kojem su se pojavile.

Ukratko jednog dana Bošnjaci možda budu žalili za SNSD-om i HDZ-om a Srbi i Hrvati za SDA-om.

Tada kada dobijemo puninu demokracije.

Gluho bilo, rekao bi Željko Komšić…

Ali statistika zla, koje se javlja na Svemrežju, i količina mržnje koju svakodnevno čitamo, ne daje nam za pravo vjerovati drugačije.

Osim toga povijest ovih prostora povijest je lošeg odabira. Povijest stalnog propadanja i nepostojanja onog najvžnijeg što svako društvo mora imati ako želi dovesti do revolucionarnog pomaka ka naprijed: Malene skupine odvažnih intelektualaca, u sva tri BH društva, spremne uhvatiti se za vrat, sa zabludama vlastitih predaka.

Nadamo se da o toj povijesti ponešto zna i g. Schmidt. Morao bi znati, budući da njegova zemlja, kao i Austrija, kao i Turska koju je upravo obišao i pozvao u BIH, “na igranku” jesu koristile ovaj prostor kao svoje geopolitičko igralište. Nekada i kao Vojnu Krajinu. Bilo bi lijepo da gore u Berlinu i Beču, pojasni, Velikim Facama, kako je došlo vrijeme da germansko i tursko topovsko meso, Mi Slaveni Balkana, konačno trebamo biti honorirani za sve tragedije koje smo prolazili tu, dok su oni gore, sebi dizali slavoluke.

Mi nismo imali kada dizati slavoluke. Mi smo se borili za goli opstanak. Bez slave. Počesto i bez luka. I kapule. Sami s golim rukama. Nekada ratujući i protiv njih. U borbi za pravo na vlastito postojanje.

poskok.info