Hercegovina je, pravno gledano, a i kao politička zajednica starija od Bosne

Prof. dr. sc. Ivo Lučić u izjavi za Večernji list ističe kako teza koju je postavio u svojem znanstvenom radu “Ima li Hercegovine? (Tko i zašto negira Hercegovinu i Hercegovce?)” stoji i danas.

Poruke koje su se mogle čuti tijekom posljednjeg prosvjeda bošnjačkih unitarista u Sarajevu, a koji za cilj imaju izvršiti pritisak na OHR kako ne bi donio pravedne izmjene Izbornog zakona, otišle su toliko daleko da su zaprijetile i samom ustavnom poretku Bosne i Hercegovine – u konkretnom slučaju nazivu države koja je međunarodno priznata, piše Večernji list BiH.

Jedna od poruka glasila je kako treba promijeniti naziv države i iz njega izbaciti imenicu “Hercegovina” kako bi se država u budućnosti zvala “Bosna”, a što je, osim kršenja Ustava i zakona, odraz političke pozadine koja seže u javni diskurs razvijan još od 1967. godine, a produbljen u 90-im godinama u vrijeme potenciranja diskursa muslimanske, a kasnije bošnjačke političke i kulturne elite. Ona je u procesu stvaranja nacije imala isključivi oslonac na pojmu Bosne, a dokaz su i činjenice vidljive u postupku imenovanja jezika. Povjesničari koji se bave uzročno-posljedičnim vezama na prostorima BiH imaju objašnjenje za ovakvo ponašanje.

Razlozi

Prof. dr. sc. Ivo Lučić u izjavi za Večernji list ističe kako teza koju je postavio u svojem znanstvenom radu “Ima li Hercegovine? (Tko i zašto negira Hercegovinu i Hercegovce?)” stoji i danas. Upozorava kako je riječ o tipičnoj unitarističkoj bosansko-bošnjačkoj poziciji koja se ne može identificirati s dvojnim nazivom države.

– Stoga pokušavaju dokinuti Hercegovinu. Nije to nova ideja – naglasio je Lučić, podsjetivši kako su je svojedobno zagovarali i u bošnjačkoj akademskoj zajednici.

U svojem je radu jasno naveo kako dio bošnjačke političke elite nastoji proces nacionalnog konstituiranja dovršiti stvaranjem svoje nacionalne države, odnosno pretvaranjem Bosne i Hercegovine u bošnjačko-bosansku državu. Smeta im ustavna odredba o konstitutivnosti Hrvata i Srba. Zato je unutar bošnjačkog nacionalističkog diskursa oživljena ideja o bosanskoj naciji koja bi trebala poništiti postojeća ustavna rješenja, mišljenje je profesora Lučića. No, povijesne su činjenice jasne i ne idu u korist skraćivanju naziva države, dapače, Humska zemlja kao politički subjekt – prethodnica Hercegovine, starija je od Bosne.

– Hercegovina je postojala kao politička zajednica prije Bosne. Spominje se prije u povijesnim izvorima. Humska zemlja, koja je prethodila Hercegovini, funkcionirala je još u 10. stoljeću – navodi Lučić. Objašnjava kako je Humska zemlja u povijesnim vrelima spomenuta 24 godine prije Bosne.

Odlike subjektiviteta

Naime, prvi humski knez Mihovil spominje se 925. godine s hrvatskim kraljem Tomislavom, pri čemu ih tadašnji papa Ivan X. poziva da dođu na Crkveni sabor u Splitu. – To pokazuje kako je tadašnja Humska zemlja bila u sklopu Hrvatskog Kraljevstva, ali je također imala svoj subjektivitet. Ona je sačuvala taj svoj subjektivitet od 10. stoljeća do danas – ističe Lučić.

Podsjeća i kako je važno obilježje društvenog života Huma i identiteta bio Zemaljski shod, neka vrsta sabora, a postojao je i Sudbeni stol Humskog kneštva, čije je sjedište bilo kod Bijele crkve svetoga Jurja u Brotnju. Nadalje, i nakon turskih osvajanja jasno je vidljiv politički identitet Humske zemlje, odnosno tada već Hercegovine.

Turci su odmah nakon okupacije Bosne 1463. osnovali Bosanski sandžak. Nakon što su osvojili dio Hercegovine, osnovali su 1470. i Hercegovački sandžak. Godine 1477. Turci su napravili i popis u kojemu je jasno navedena Humska zemlja. Sve navedeno ide u prilog tezi kako je Hum – Hercegovina ravnopravan politički entitet s Bosnom i kao takav ravnopravno unesen u buduću državu koja se tek od Berlinskog kongresa zove Bosnom i Hercegovinom. Austro-Ugarska Monarhija definirala je, ističe Lučić, zakonom od 22. veljače 1880. poziciju Hercegovine i Bosne na sljedeći način: “Bosna i Hercegovina jesu jedno jedinstveno zasebno upravno područje”.

Ova odredba, koja je unesena i u Zemaljski ustav (štatut) iz 1910. za Bosnu i Hercegovinu, pokazuje, zaključio je, kako su austrougarski činovnici bili potpuno svjesni posebnosti ovih zemalja. Današnji Ustav, ali i Rezolucija ZAVNOBiH-a iz 1943. definiraju državu kao Bosnu i Hercegovinu, što je poprilično izravna poruka onima koji bi iz imena države brisali odrednicu “Hercegovina”.