Hercegovački Viking prodaje sjekire od Austrije do Kanade

Najdraži kupac mi je hrvatski košarkaš Dario Šarić, kojega sam slučajno sreo u jednom kafiću u Tomislavgradu, kaže Stipe Pleić (55). Zamolio ga je da se fotografiraju, a i htio mu je darovati svoju sjekiru.

– Šarić je to odbio govoreći da je želi kupiti. Poslije sam jednu malu ‘žensku’ sjekiru darovao djevojci koja je bila s njim u društvu – govori za 24sata.hr Stipe zvani Flick. Kaže kako su njegove sjekire i mačevi poznati i na drugim kontinentima diljem svijeta.

– Jedna sjekira se nalazi u Afganistanu, nekoliko ih je u Kanadi, a jedna je i u Austriji – kaže Stipe. Dodaje kako ga neki ljudi zbog izrade sjekira znaju i kao “hercegovačkog Vikinga” iz sela Stipanjić pokraj Tomislavgrada. Nadimak je, kaže, dobio od jednog novinara iz Slavonije prije dvije godine. – Neki me zovu i ‘Duvanjski Viking’ ili samo ‘Viking’ – dodaje Stipe.

Inspiraciju za izradu sjekira pronašao je u popularnoj seriji “Vikinzi”. – Oni su mi kao narod oduvijek bili zanimljivi zbog svojih avantura, ali i kao ratnici. Gledajući seriju postao sam još više radoznao. Počeo sam se zanimati za njihovu kulturu i način života.

Također mi se jako svidio izgled sjekire koja se pojavljivala u seriji i odlučio sam je izraditi. Tako je prije tri godine krenula moja priča ‘hercegovačkog Vikinga’ – objašnjava Stipe, kojemu je velika želja posjetiti južnu Skandinaviju, zemlju Vikinga.

Kreativnost je prepoznao u srednjoj školi, a od djetinjstva je već pokazivao sklonost crtanju, ali i rezbarenju.

Proces izrade nije jednostavan

Izrada predmeta od drveta, rezbarenje i crtanje me opušta i uveseljava. U tome pronalazim zadovoljstvo.

Kad crtam, zaboravim na vrijeme i prostor, kaže ovaj Hercegovac, koji je po zanimanju knjigovođa, a radi kao vozač. Osim sjekira, izrađuje i vikinške mačeve, noževe te štitove. Također i lukove i strijele, jatagane i mačete, kao i razne igračke od drveta.

– Svi moji radovi su ručno rađeni i ne postoje dva ista komada. Svaka sjekira je unikat i posebna je po nečemu, svaka ima svoju priču – kaže i dodaje kako mu za izradu jedne sjekire trebaju između dva i pet dana, a za složenije modele ponekad i više od pet dana.

Pri izradi prolazi kroz nekoliko faza. – Prva faza je oblikovanje sječiva, a to radim kutnom brusilicom. Zatim slijedi faza izrade drške i ukrašavanje. Drške izrađujem od parene bukovine, a ukrašavanje radim tehnikom pirografije i rezbarenjem. Treća faza je spajanje sječiva i drške. Onda slijedi lakiranje, što radim lanenim uljem, i na kraju dolaze ukrasi od kože – ispričao je “hercegovački Viking”, koji za izradu svojih rukotvorina kupuje drvo u Posušju.

Motive za ukrašavanje crpi iz simbola Vikinga, Kelta, Ilira ili Slavena. Često koristi i hrvatske simbole. – Najdraži su mi simboli koji se nalaze na tetovažama Hrvatica iz Bosne i Hercegovine – priznaje Stipe, koji je za svoje ručne radove uredio vikinšku kuću, koju je završio zahvaljujući izolaciji zbog pandemije.

Želi otvoriti izložbu

– Vikinška kuća mi služi kao izložbeni prostor i poligon za bacanje sjekira. To je zapravo stara kamena kuća u kojoj sam se rodio. Unutra je sve uređeno u vikinškom stilu. Tu su maketa vikinškog broda, tron, stol i dva golema postera glavnih likova iz serije – govori Stipe, koji svoje radove, osim u vikinškoj kući, predstavlja i na raznim izložbama i sajmovima širom zemlje.

– Sajmove obožavam. Često me pozivaju na smotre starih zanata i rukotvorina, na što se vrlo rado odazivam. Posebno su mi dragi Sajam gospodarstva Mostar i Božićni sajam u hotelu Tomislav u Tomislavgradu – otkriva. Cijena sjekira kreće se od 50 do 150 eura, ali neke ovaj “Viking” čuva samo za sebe.

– Najdraža mi je prva sjekira koju sam izradio. Ona zauzima posebno mjesto u mojem ateljeu. Imam još neke sjekire za koje sam posebno vezan i ljubomorno ih čuvam – priznaje i dodaje kako ima još puno planova u budućnosti.

– Planiram napraviti samostalnu izložbu u vikinškoj kući, a imam i želju osnovati klub bacača sjekira po uzoru na Axe Throwing u Zagrebu – zaključio je ovaj “hercegovački Viking”.