Published On: Sri, stu. 14th, 2018

‘HERCEG-BOSNA’ MU OVO NIKADA NEĆE OPROSTITI. Konačni krah Zlatka Hasanbegovića!

Sinoć u emisiji „Otvoreno“, Zlatko Hasanbegović je čvrstom i odlučnom retorikom, apsolutno dominirao nad drugim gostima. Pokraj njega sjedili su Andrija Mikulić iz HDZ-a i Gordana Rusak iz Milan Bandić 365, stranke Rada i Solidarnosti. Na suprotnoj strani ovog trojca, pozicionirali su se Anka Mrak-Taritaš iz Glasa i Gordan Maras iz SDP-a. Prema klasičnoj koncepciji, dvije strane bi trebale umarati gledateljstvo besmislenim političkim prepucavanjima, no ovoga puta, do prave svađe je došlo između političara, koji barem nominalno, sjede na istoj strani. Ubrzo nakon početka emisije, zakačili su se Zlatko Hasanbegović i Andrija Mikulić.

Marin Vlahović l Dnevno.hr

Bijesni Hasanbegović na optužbe uzvratio osobnim uvredama

Više od riječi, osobni animozitet razotkriva govor tijela i grimase lica. Hasanbegović je doslovno kiptio od bijesa, ali se uspio suzdržati da ne plane usred studija. Bijes je iskoristio za izbor rječnika, odnosno metafora i njima ponižavao Mikulića, koji mu ipak nije ostao dužan. U stvari, jedini put kada je Mikulić pogledao Hasanbegovića u oči, rezolutno i s velikom sigurnošću, u ono što govori, bilo je u trenutku kada ga je optužio za potpuno ignoriranje problema Hrvata u Bosni i Hercegovini. Hasanbegovićse tada svjesno spustio na nižu razinu rasprave. Siktavim, uznemirenim glasom, ustvrdio je kako Mikulić ima od Plenkovića šalabahter, i da takve poruke prenose takozvani internetski trolovi.

Anki Mrak-Taritaš i Gordanu Marasu, sve je to bilo zabavno. Kamera, koja je zumirala lice SDP-ovog zastupnika, razotkriva je njegove crvene oči i neozbiljno, tupavo smijuljenje. Reakcija Anke Mrak-Taritaš, bila je mnogo suzdržanija, ali ni ona nije mogla sakriti kako je sukob Hasanbegovića i Mikulića dobro zabavlja.

Bandićeva zamjenica, najtužnija pojava u studiju

Od svih političara u studiju, najtužnija pojava je svakako Gordana Rusak, doktorica prirodnih znanosti, sveučilišni radnik, znanstvenik, ali u političkoj areni, potpuno promašeni kadar. Nesretna Bandićeva sekundantica, ima i govornu manu, zbog koje joj se ne treba rugati. Ona naime, ne govori, nego frflja. Naravno, to samo po sebi nije karakterna mana, no kada priča bedastoće i hvali svog gazdu Milana Bandića, tada i taj hendikep dobiva drugu dimenziju. Frfljanje tako postaje sredstvo pomoću kojeg se odbija svakog slušatelja, da prati stvarni sadržaj njene govorancije. S druge strane, ni Hasanbegović nije rekao ništa značajno, ali uvijek nastupa agresivno i odlučno, pritom redovito niže floskule i lijepi etikete na političke neistomišljenike. Anka Mrak-Taritaš, pokušava ostaviti dojam pristojne građanske elite, neke tobože bolje i civiliziranije Hrvatske. Taj liberalni elitizam, u sadašnjim okolnostima, najbeskorisnija je politička opcija u državi.  Radi konačnog zaključka, moramo se vratiti se na sukob Zlatka Hasanbegovića i Andrije Mikulića. Kao što smo već spomenuli, Hasanbegović je definitivno dominirao emisijom. S druge strane, istodobno je doživio i veliki poraz, koji simbolizira finalni krah njegove politike.

Od dominacije do konačnog poraza

Na dvije ključne provokacije Andrije Mikulića, Hasanbegović nije imao nikakav odgovor, nego je uzvratio „ad hominem“, znači prema čovjeku, ili u ovom slučaju, Andriji Mikuliću. Ostao je zatečen Mikulićevim pozivom da napusti sporazum o parcijalnoj suradnji u skupštini. Dapače, kada  je Mikulić dulje inzistirao na ovoj provokaciji, Hasanbegović se privremeno povukao i zašutio. Time je dokazao kako mu je važnija lokalna politika od svjetonazora, domoljublja i razvoja nacionalne strategije. U stvari, sam je sebe sveo u vrlo ograničene okvire gradskog političara.

Ako je prvi propust kratkotrajnog vijeka, onda je druga velika greška politike Zlatka Hasanbegovića, za mnoge Hrvate, neoprostiva.  Uistinu, Zlatko Hasanbegović ne pokazuje nikakvu brigu za Hrvate u Bosni i Hercegovini, niti se ikada usudio istupati protiv bošnjačkih političara koji sustavno zatiru nacionalna prava Hrvata, kao i samo načelo konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Na taj način, Hasanbegović se javno odriče Herceg-Bosne, ne u teritorijalnom, nego u  širem političkom kontekstu. Hasanbegović bi morao znati, da bez Hercegovaca, nema ni hrvatske desnice. Ako već želi biti lider konzervativne i desne Hrvatske, tada mora prihvatiti cjelokupni paket i shvatiti što sve takva uloga uključuje. Čini se, kako Hasanbegović sanjari o tome da bude lider desnice, tako da iz cijele priče izbaci desničare. Normalno, s  takvim idejama i politikom, zapravo hrvatskom šutnjom, jedino je uspio, s nacionalne političke pozornice, izbaciti samog sebe.

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer