Bez ispunjavanja uvjeta potpune ravnopravnosti Hrvata u BiH neće biti nikakvog napretka u pregovorima za EU, dakle, problem leži u Izetbegoviću, a ne u hrvatskim poltičarima, nastavlja Hebrang.
Predsjednik Stranke demokratske akcije BiH (SDA) Bakir Izetbegović u ponedjeljak je iz Sarajeva uputio još jednu žestoku poruku Hrvatskoj, rekavši, uz ostalo, kako ”očekuje da se Hrvatska prema njegovoj zemlji prestane ponašati paternalistički i da je tretira kao suverenu državu poštujući njezina prava”.
Istaknuo je kako pri tome misli na potrebu da Hrvatska plati BiH korištenje vode iz Buškog jezera i da joj “ne gradi most ispred nosa”, aludirajući time na nesuglasice dviju država oko izgradnje Pelješkog mosta.
Također je rekao i kako je Hrvatska prije 25 godina prema BiH vodila “glupu politiku koju sada ne bi trebala ponavljati jer je ona u konačnici dovela do toga da pola od prijeratnog broja Hrvata više ne živi u BiH”.
Dodao je i sljedeće:
“Očekujemo da BiH tretiraju kao suverenu zemlju i da Hrvate iz BiH ne tretiraju kao dijasporu”, kazao je Izetbegović, koji smatra kako bi za BiH bilo najkorisnije da Hrvatska bude njezin odvjetnik u tijelima Europske unije i da pomogne skraćivanju popisa uvjeta koje BiH treba ispuniti kako bi dobila kandidatski status i otvorila pregovore o članstvu.
No, Izetbegović je oštro prozvao i aktualnu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, navodeći je kao primjer osoba koje dovode u pitanje sudski utvrđene činjenice o ratnim zbivanjima jer je “odala počast ratnom zločincu Slobodanu Praljku”.
Ova je oštra Izetbegovićeva izjava snažno odjeknula i u bosansko-hercegovačkoj, ali i u hrvatskoj javnosti. Kako je objašnjava, za Direktno je rekao dr. Andrija Hebrang, bivši ratni ministar zdravstva, kasnije i obrane te bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a, inače vrlo čest komentator političkih odnosa između Hrvatske i BiH.
”Povodom nevjerojatno nekorektne izjave Bakira Izetbegovića treba mu poručiti da, ako je tako zaboravljiv, prouči povijest. Očekivao sam da će zahvaliti Republici Hrvatskoj što smo ginuli za oslobođenje Bihaća, osuđenog na genocid od srpskog osvajača, a on ima priviđenja o neprijateljskom stavu naše države prema njegovoj. Dakle, on nas optužuje za paternalistički odnos, a zaboravlja da su za taj dio Bosne i Hercegovine ginuli vojnici Hrvatske vojske, prekidajući dugogodišnje zločine srpskih snaga.
Kada je Armija BiH bila pred slomom i Bihaću je prijetila katastrofa, Alija Izetbegović poziva u pomoć hrvatske snage i sklapa s Tuđmanom Splitski sporazum. Podršku hrvatskoj pomoći dala je i svjetska sila SAD, ali i tadašnji turski predjednik, pokojni Süleyman Demirel. Hrvatske snage slomile su srpsku agresorsku vojsku, deblokirale obruč oko Bihaća i tako stvorile pretpostavke za ostvarenje BiH države”, prisjeća se dr. Hebrang.
Kaže da Izetbegovićeve napade na Republiku Hrvatsku doživljava kao ”izričaj kompleksa zbog pomoći koju su bili prisiljeni tražili od Hrvatske u oslobađanju njihova teritorija. Ozbiljan i dobronamjeran političar uzvratio bi nastojanjem da Hrvati u BiH, kao autohtoni narod, imaju sva prava kao i druga dva entiteta. Tim više, što je Republika Hrvatska u Daytonskom sporazumu dobila obavezu nastojanja da se on provede. Danas, kada je sporazum potpuno izvitoperen, Izetbegović pokušava krivicu baciti na Hrvatsku”.
Nevjerojatno je, nastavlja Hebrang, da hrvatsku politiku prema BiH Izetbegović zove ”glupom”, podsjećajući kako ”bez takve politike ne bi bilo ni Hrvata u BiH, ali ni same te države. Najčudnije je to, što on prigovara predsjednici Kolindi Grabar- Kitarović da je odala počast ‘ratnom zločincu Praljku’, a bez tog generala ne bi bilo oslobađanja Bosne i Hercegovine, ili bi se to dogodilo znatno kasnije i uz ogromne muslimanske žrtve. Na čudan način generalu Praljku i ostalim hrvatskim braniteljima izriče zahvalnost! Ozbiljan političar ne bi smio tako brzo zaboravljati povijest! ”.
Izetbegovićev vapaj da mu Hrvatska ”pomogne u skraćivanju popisa uvjeta potrebnih da BiH dobije članstvo u EU” pokazuje nerazumijevanje međunarodnih odnosa. Bez ispunjavanja uvjeta potpune ravnopravnosti Hrvata u BiH neće biti nikakvog napretka u pregovorima za EU, dakle, problem leži u Izetbegoviću, a ne u hrvatskim poltičarima, nastavlja Hebrang.
Analizirajući precizno Izetbegovićevu izjavu, napominje i ovo:
”U svojoj izjavi dotiče se i Buškog jezera, iz kojega voda u hidrocentrali na teritoriju Republike Hrvatske proizvodi struju, a svakome tko poznaje situaciju jasno je da hrvatska strana plaća sve troškove proizvodnje i održavanja pogona te plaća dogovorenu odštetu susjednoj državi za vodu. Ako ima argumenata i nezadovoljan je, Izetbegović može pokrenuti pregovore za promjenu ugovora, a ne trovati odnose paušalnim netočnim izajavma. Isto se odnosi i na Pelješki most, koji spaja dva razdvojena dijela Republike Hrvatske”.
Što se pak tiče izgradnje Pelješkoga mosta, Hebrang navodi:
”Ne gradimo im most ‘pod nosom’, nego na teritoriju svoje države! Da Neum, nastanjen praktično isključivo Hrvatima, nije temeljem Mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine presjekao Hrvatsku, ni jugoslavenske vlasti, ni Daytonski sporazum ne bi ga kao takvoga ‘zacementirale’. Pa kada je već tako, budimo dobri susjedi i pustimo da se povijesna nepravda premosti. Ako ne politikom, onda barem mostom!”.
wpDiscuz