“Između ničega i sikirancije ja sam odabrao sikiranciju”, rekao je Emir na pitanje o tome žali li što se ikad upetljao u politička pitanja tijekom karijere. “Kad padaju političke odluke na Balkanu onda potoci krvi teku. Ja ne smatram da je moj politički angažman bio odvojen od umjetničkog”, kaže Hadžihafizbegović.
“Rekao sam da je Isus Krist živ da bi zabranio Thompsona jer Isus Krist je bio za toleranciju. Ja nisam došao u vašu emisiju da polemiziram s herojom nacije, Borom Čorbom, ‘majkom nacije’… Ne želim ulaziti u polemike, gospodin Marko se meni nije ni obratio… Ne želim polemizirati s onima koji, pa meni sad vjerojatno dok traje emisija jebu balijsku majku po portalima”, rekao je Hadžihafibegović, piše Index.hr
“Ja nisam hrvatsko državljanstvo dobio za 5000 eura ispod stola u Posušju, dobio sam ga nakon mnogo svjetskih nagrada na festivalima”, rekao je.
Stanković ga je zatim upitao zašto je podržao Željka Komšića. “Moj narod nema nikakvih problema da ga čestit Hrvat vodi godinama, ali moj narod ima problem s gospodinom Čovićem, čovjekom koji je netom pred izbore otišao kod Vučića i rekao da će se u BiH glasati oko nezavisnosti Kosova onako kako to Srbija odluči”, rekao je.
“Takav je zakon”, rekao je na Stankovićevo pitanje zašto bi “njegov narod uopće bio u prilici da bira predstavnika Hrvatima u BiH”.
“Hrvati su naša braća u BiH. Nije to patetična priča”, zaključio je tu temu Emir.
“Braća Mamići su odavno moji prijatelji, žao mi je što se ovo sa Zdravkom sad događa. Zdravko je čovjek koji je sigurno podigao sad Dinamo i cijelu priču oko hrvatskog nogometa. Zoran je moj prijatelj”, rekao je na pitanje gledatelja o njegovim vezama s braćom Mamić i Antom Prkačinom za kojeg je rekao da “s njim uglavnom priča o sevdalinkama”.
“Ja ne mogu slušati vrstu glazbe koja poziva na ubijanje jednog naroda”, rekao je, no dodao da bi otišao “i na Thompsonov koncert i na koncert Bore Čorbe i na koncert ‘majke nacije’ kada bi se obratili”.
“Moja najveća frustracija je što ovdje argument ovdje više ne znači ništa. To vodi u jednu vrstu mentalne atrofije”, rekao je.
Optužbe da se za vrijeme rata pojavljivao na skupovima gdje je pozdravljao okupljene s tri prsta je nazvao “budalaštinom”. “Pokažite mi tu sliku, to je stvarno budalaština. Ne želim se uopće s tom blasfemijom baviti”, rekao je šokirano.
Dok se pripremao genocid nad Bošnjacima, glumac Hadžihafizbegović je po mitinzima za ‘srboslaviju’ mahao sa tri prsta
Stanković je nakon toga pozvao režiju da mu do kraja emisije nabave fotografiju na kojoj navodno Hadžihafizbegović drži tri prsta u zraku kako bi je prokomentirali.
“Ovo sam ja i tri prsta ispred skupštine Tuzla. Da ja dižem tri prsta u Tuzli?!? Koja je granatirana, daj Aco molim vas stvarno, ovo je budalaština. Ovo je autentično, ali kontekst nema veze s vezom. Ovo je kao kad su onog iz Dubioze Kolektiv prozvali da je digao tri prsta jer je pokazivao koliko je sati”, rekao je uznemireno.
“Mislim da je kultura podcijenjena kao društveni segment koji može reformirati društvo”, rekao je u drugom dijelu emisije u kojoj je govorio o svojoj karijeri i kulturnoj sceni.
Samir Fazlinović ‘pljunuti’ Emir Hadžihafizbegović
SDA kandidat za BH Parlament : od tri prsta i Thomsona do nesanice i nezajažljive vjere u Allaha
Od glumca, je li, ne očekujemo ništa drugo nego dobru glumu. Performans po scenariju, talenat i profesionalnost.
Emir Hadžihafizbegović bh glumac i glumac Ex-Yu prostora se zasigurno odlično snašao u tim vodama, snimio je preko pedeset filmova, bezbroj tv serija, ovjenčao se sa nekoliko vrijednih filmskih nagrada, na prvom mjestu sa onima na prestižnim stranim film festivalima, pobrao je mnoge i u Srbiji i Hrvatskoj.
Ali, ‘snalažljivost’ Hadžihafizbegovića ima u sebi i nešto više od profesije glummca, što mu je dodijelilo još jednu neprofesionalnu, narodsku nagradu : zove se ‘bosanska ljiga’. U prijevodu kažu – kao glumac perfektan, kao čovjek, ‘ljiga’, ‘gnjida’. Predstavnik tipičnog balinluka (prodaja muda pod bubrege) i munafika (licemjer). Prevrtljivac, pokvarenjak, politički konvertit koji je stoga, u sarajevskoj popularnoj seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’ u liku Samira Fazlinovića zapravo pokazao svoje pravo, ne glumačko lice. Kažu zli jezici, ovu ulogu je ‘odigrao s lakoćom’, najviše mu legla, scenarista popularne serije Feđa Isović nije mogao odabrati boljeg. U seriji ovaj rođak glavnog glumca Izeta Fazlinovića vara, laže, krade, preprodaje, leži u zatvoru ali vazda ‘ispliva’ i opstaje u životu.
Politička stajališta i opcije Hadžihafizbegović je mijenjao kao i sumnjivu robu lik Samir u seriji. Kao čarape, tako je dijelio javnosti i svoja zvanična stajališta. Pred sami rat, evo Emira u ‘Markovićevoj stranci’, Stranci Reformista. Bljuje, udara po neprijateljima Yugoslavije, ‘brani’ zajedništvo, bratstvo i jedinstvo, pozdravlja sa tribina sa ‘tri prsta’ u znak podrške Srbima, ‘brani’ Hrvate, s početkom bh rata, glumac isto čini i sa uniformama.
Prvo se okušao u uniformi HVOa, ludovao je sa hrvatskim bojovnicima i podvriskivao uz Marka Perkovića Thomsona, kasnije će, kad promijeni ‘uniformu’ i postane ministar SDA partije za kulturu u Kantonu Sarajevo 2007/09, sa lakoćom zabraniti Thomsonov koncert u Sarajevu.
Poslije, HVO uniformu odbacuje sa gnušanjem a ulazi u uniformu Armije BiH, odkada počinje njegov performans ‘za vjeru i državu’.
Ali ne bilo kakav, već samo onaj ‘poželjni’, ‘potrebni’ i u datom momentu neophodni balinluk. Poslije će mo lako. Tako, kad zatreba Emiru a zatrebalo je jednom, nekad, ‘Bosna je istorijska greška’. Kad zatreba, ‘bošnjačka vlast je puna uhljepa’, a ‘veliki broj ministara korumpiran’. U datim momentima ‘nema podjele na nacije već na ljude i neljude’, u nekim drugim trenutcima – ‘Ja ne mogu šutjeti’ kaže Emir pa odšuti. Pa odvali : “Eto, tako o tebi pišu “vakumirani” bošnjački insanu. O tebi koji si protjerivan, klan, ponižavan, o tebi koji si na rukama nosio mrtvo dijete i koji si tražio da sa ubicom popiješ kahvu kako bi ga upitao za razloge pucanja u lubanju tvoje ćerke, o tebi kojeg su u Batkovićima razapinjali između dva džipa, o tebi koji si oslobađao Vlašić i bosom nogom Unu gazio, o tebi koji si Pejanovića pazio bolje od rođene matere, o tebi koji voliš ilahiju i kome su silovali majku, o tebi kojem djeda i nenu sahranjuju na groblju za “auslendere” sa pogledom na sidnejsku operu, o tebi koji ibadetiš i Bajrame dočekuješ u Oslu i Stockholmu, o tebi koji ne foliraš kad kažeš da voliš Jovu Divjaka, Dragana Vikića i Nenada Markovića, o tebi koji si se sa svojim dostojanstvom popeo na vrh civilizacijske piramide. Ti, eto, imaš takve prvake kojih treba da se stidiš. I defetizam je tvoja određujuća kategorija i da se, kojim slučajem nisi odbranio i sačuvao domovinu, nikada nijedna ružna riječ s početka ovog teksta o tebi napisana bila nebi…”).Frcaju intervjui jedan za drugim i u svakom ‘Samir Fazlinović’ briljira. Sve zavisi od toga da li je pred kamerama u Zagrebu ili u Beogradu.
I tako iz dana u dan, iz uloge u ulogu. Sa filmskog platna na ministarsku SDA stolicu, sa ministarske stolice, evo ga na federalnoj listi SDA partije 2018 godine odakle bljuje bošnjaštvo i vjeru do neslućenih visina. Sve uz ‘prvake bošnjačke kojih se treba stiditi’.
I to ovako.
“Stojim na četiri stuba. 57 mi je godina i svaki od tih stubova mi je u životu bitan i bit će mi bitan do kabura. Vjera u Boga Allaha dž.š. je prvi stub, drugi stub je moja porodica, treći stub je moj posao – gluma, a četvrti stub je moja država Bosna i Hercegovina…”.
Malo prije ovog ‘nastupa’ i performansa, dalo se zaključiti da će Emir filmske kamere nakratko zamijeniti političkim glumačkim ostvarenjima. Podsjećamo, 2017. godine sa Bakirom Izetbegovićem i Reisom Kavazovićem izveo je performans “Genocid nad Bošnjacima 1992.-1995. izvršen u svrhu podjele Republike Bosne i Hercegovine i stvaranja velike Srbije” kada je javnosti lansirana još jedna od laži Bakira Izetbegovića (ona u Vijećnici o reviziji tužbe protiv Srbije, op. Cross) kako će se sve o genocidu već do jula 2017 moći naći na internetu, ‘sve na jednom jestu’. Ni dan-danas tamo nema ništa na toj web stranici osim logo znaka i lažljive najave koja je bespotrebno progutala nekoliko stotina hiljada KMa, manifestaciju je sponzorirao Bakir.
Dakle, iz priloženog se vidi da nisu u pitanju predratna ‘tri prsta’ Hadžihafizbegovića, radi se o ‘četiri ispružena prsta’ Bakira Izetbegovića i pozdravu ‘Muslimanske braće’. Vjera na prvom stubu a država na četvrtom. Čisto SDAovski, nema prigovora. Nismo valjda Japanci kojima je kao u onom vicu ‘država na prvom mjestu’ (Pričaju Bosanac i Japanac o prioritetima u životu. Kaže Japanac: – Meni je na prvom mjestu Japan, pa posao, a tek na kraju familija. Kaže Bosanac : – Kod mene je skroz obratno. Prvo familija, pa posao, pa tek onda Japan.)
I klasično ‘hadžihafizbegovski’, ‘ukazala’ mu se dva fašizma, Srbija i Hrvatska, i nije mogao odoliti. Kaže, ‘za BiH biću otirač ako treba’ i ‘neću stati dok se ta dva fašizma ne pobijede’.Dobro, za početak, mogao bi odbaciti ‘fašističku’ hrvatsku putovnicu koju su mu hrvatske vlasti uručile za izražene zasluge ili pak one silne filmske nagrade koje mu je uručila Srbija, čak i pored njegovih nacionalističkih prijetnji Srbima u njegovoj predstavi ‘Godine prevare’, šta kažete na taj prijedlog? Jok! Nije ‘još vrijeme’ za takav performans, sačekajmo 07. oktobar da vidimo koliko će glasova osvojiti ‘Samir’ Hadžihafizbegović. Ili dok ne dadne slijedeći intervju u Zagrebu ili Beogradu. Kod Fazlinovića se nikad ne zna.
To što mu je Hrvatska oprostila ubistvo starije ženske osobe u Hrvatskoj ‘kaznivši’ ga uvjetno, ništa ne mijenja na stvari, Emir je u društvu ubica ionako i inače. Sa njim sa tribina u zelenim jaknicama mašu njemu slični, kao načelnik Sarajeva Semir Efendić također ubica, dok su njegovi idoli ubice i ratni zločinci Hamdija Abdić Tigar i Atif Dudaković, nije daleko od njih ni Mušan Topalović Caco, ubica i ratni zločinac sahranjen tik uz Aliju Izetbegovića na Kovačima, ‘najmoralnijeg čovjeka Planete’. Kojima je kao i njemu, za razliku od Japanaca, država na zadnjem mjestu.
Hadžihafizbegović ima problema sa spavanjem, prema njegovom kazivanju spava svega par sati dnevno (od pola tri ujutru do šest sati ujutru) ima već dvadesetak godina, i nije našao rješenja medicinskog problema svom zdravstvenom fenomenu. Možda će mu stolica u BH Parlamentu riješiti nesanicu.
Ovim poslednjim performansom u režiji političke SDA mafije rješenje se nazire.
photo : gore – Emir Hadžihafizbegović na predstavljaju kandidata SDA septembra 2018, dolje – pred rat u BiH, arhiv