GRAD LIJEVIH KUKAVICA: Ne postoji lijeva opcija u Sarajevu koja brani prava najmalobrojnijih. Stoga Nermine, desničaru, evo ti od nas jedan odjebonž…

Sve što dolazi iz Sarajeva je laž. Ne postoji rečenica u kojoj se mogu staviti Sarajevo i riječ “istina”. Čak i priča o “opkoljenom gradu koji je puno propatio” krvava je od svoje laži.

Laž opkoljenih građena Sarajeva hodala je naime i ubijala. Ubijala je tako brutalno van te svoje očajne sarajevske “opkoljenosti” da se sav taj jad i bijeda P.R. žrtve rastapa kao kula od karata kad im kažete ime Mladenke Zadro.

Opkoljenost i blokadu Sarajeva i Sarjlija najbolje su naime osjetili stanovnici Grabovice, jedinog mjesta na tlu BIH kojeg više nema, Srebrenice ima, al Grabovice više nema, jedinog mjesta nad kojim je počinjen školski primjer genocida.

Genocida koji nije presuđen ali svi znaju za njega, i nikome tko je pri zdravoj pameti ne pada na pamet da ga negira. Jer svi znaju kakav je genocid ABIH učinila, šaljući u to selo “opkoljene stanovnike tog napaćenog grada žrtve”.

I svi to znaju sem Haaga, udruge korumpiranih staraca, svi to znaju sem njih budući da su tim sudom upravljali pravosudni postratni zločinci. Plaćenici Al Qaede, koji su se tamo proglasili nenadležnima za zločine džihada u Europi. A BIH je kako znamo Europa. Pravo pravcato srculence Europe.

O Grabovici se ne govori, odlučili su to centri moći, samo zato kako bi mit o nevinoj Armiji Alijinog Prostora džihada, po svijetu životario što duže.

Jer cilj je imati dva kriva i jednog nevinog. Armiju koja je na tlo Europe posijala panislamizam stoga ćemo proglasiti nevinom. A partiju SDA, partiju mrtvih i živih panislamista i terorista koja Dayton koristi u istu svrhu proglasit ćemo obrambenom , pravičnom i građanskom. Pače patriotskom.

I tu će opet doći stari osmanski partneri. Austrija i Germani. I prokleti Beč za koji smo džabe toliko krvarili.

Svaki put kada strategija Istanbula padne tu je Beč da ih izvuče. Proguglati “SanStefanski mir”.

Sve do jedan saraj političar,  sve do jedna  smuslimanska stranka okupljena oko Al Qaedine podružnice na Balkanu, oko SDA, oko partije koja je raspoređivala Al Qaeda teroriste u BH diplomaciju tijekom napada na WTC su  kukavice. Nema lijeve misli u Sarajevu. Da ima, Orhan Pamuk ne bi bio prognan iz tog grada, niti  bi taj grad imao škole po Mustafi Busuladžiću.  Krvniku i nacisti.

Ne postoji lijevi Bošnjak, političar koji javno smije optužiti SDA za javnu i jasnu suradnju s Al Qaedom. Ne postoji isto tako niti jedna lijeva partija u Sarajevu koja će optužiti SDA da pritiskom na pravosuđe skrivaju obiteljska nasilja svojih članova nad svojim suprugama, nasilja koja se odvijaju prema šerijatu. Avantgarda u Bošnjaka je Zahiragić, desničar koji Hrvate poredi s crncima, i naziva ih beračima pamuka, a nametanje Komšića vidi kao bijelo popuštanje  begovstva nekadašnjim crnim robovima, Hrvatima. Izjava dostupna na N1. (Duel s Karamatićem). (Izjava koju hrvatski političari niti su čuli, nit vidjeli nit iskoristili).

I onda očekivati od takvih muslimanskih individualaca i takvih muslim podpartija da se bore za građanska prava Hrvata u BIH, potom za prava preostalih Židova, Srba, i da budu , kao nominalno lijeve stranke, najveći zaštitnici najmalobrojnijih u FBIH? Kome Nermine šuplju prodaješ?

Muslimanski lider koji bi javno progovorio o WTC-u, o Židovima kojima Muslimani u FBIH uporno nameću predstavnike, o Srbima koji su u Ustavu FBIH tek ukrasno dok Muslimani nikad nisu dozvolili da Srbi imaju svog potpredsjednika FBIH, taj i takav muslimanski političar ljevičar koji bi javno kazao da hrvatsko pravo koje Hrvati traže da ga im OHR vrati,  nije nešto što je bošnjačkom svijetu nepoznanica, budući da je to pravo Hrvatu Bošnjak priznao, kao i Hrvat njemu Bošnjaku još davne 1994 i da priča muslimanskog radikala i radnika Iranske  ambasade Emira Suljagića kako se to pravo može dobiti samo ratom i krvlju  jer je eto ko biva ratom obranjeno da tog prava nema, NE STOJI – budući da je ono već u Ustavu i FBIH i BIH i u presudi Ustavnog suda BiH i utemeljeno je mirom a ne ratom. Mirom iz 1994 a potvrđeno mirom iz 1995.

Eto takav Musliman koji bi ovo gore sve rekao, a sve su to lijeve misli,  bi isti dan završio svoju karijeru.

Pa i samom Komšiću je uvjetovan opstanak na političkoj sceni na način da mora povećati optužbe prema EU da je islamofobna.

Ne postoji dakle građanska partija na tlu Sarajeva koja je u sukob  s džihadistima. Niti će takva partija ikad postojati.

Jer Sarajevo nema kapacitet graditi lijevu stranku, Sarajevo je oduvijek desno, iskrene lijeve misli nema u tom gradu niti ju je ikad bilo.

Oni grade narativ države jednog naroda i države jedne žrtve, kada govore o jamama, pa čak i kada Potočari govore o jamama, onda tu nema mjesta za jame u kojima su neki drugi sem Bošnjaka. Tek nekad možda stidljivo spomenu i onod jednog Hrvata ubijenog u Srebrenici, a i to ako im se omakne. Posthumno i on će biti proglašen Bošnjakom. I kako vrijeme bude prolazilo.

Stoga je Nikšićeva rečenica o Bećiroviću jadna.

Denis Bećirović je paradigma sarajevske lažne ljevice. SDP nikada nije bio niti je pokušao biti zaštitnik Srba, Hrvata i Židova u FBIH, od fašistoidne politike stranke Mustafe Busuladžića.

Bećirović je radikalniji musliman od Komšića. Veći je fanatik od njega.  I na trenutke nam se čini da ni taj, ako bude izabran za bošnjačkog člana predsjedništva neće uputiti službenu ispriku američkom narodu zbog činjenice da je Armija BIH odškolovala ubojice 3000 US građana.

On zna da i ako bude izabran na  čelo države njegovo biračko tijelo Bakir je već radikalizirao do mjere da joj se samo radikalizmom možeš dodvoriti. Bećirović zna da popularnost na izborima Bakir povećava prikazivanjem snimaka onih vojnika koji su građanima BIH nemuslimanima obredno sjekli glave i da u takvom društvu govoriti o nepravdi koju Bošnjak Musliman čini Bošnjaninu/Humljaninu Hrvatu ii Bošnjaninu/Humljaninu Židovu, nije ništa nego pucanje samom sebi u glavu. U Muslimana, sve dok ne crkne SDA, i dok ne stane ideja šerijata,  nema partije među Muslimanima koja ima snagu ponijeti išta od lijevog. Maksimum lijevog u FBIH su ukrasni minder ljevičari poput Peđe Kojovića i Sabine Ćudić. Ljevičari koji to nikad bili nisu.

S druge strane u RS postoji stranka koja je doista lijeva. Zove se SNSD.

Na njenom čelu je čovjek koji je među Hrvatima u BIH pronio ideju ljevie. Socijaldemokrat je. Srušio je četnike u RS-u s vlasti, uveo red,  i Hrvatima u BIH predstavlja slamku spasa sve ove godine. Štoviše ono što hrvatski političari još slovkaju, ili se trude naučiti govoriti, jer su u parlament poslani po teoriji čuđenja a ne znanja i zasluge on izgovori jasno.

I uz sav svoj trud oko borbe za građane Srpske, stigne se baviti i pravima manjina, i pravima konstitutivnih Hrvata i pravima Židova i Srba u FBIH.

Možda zato što je legalist, što je ljevičar, što je na tagu pravde i pravičnosti on predstavlja trn u oko bečkim pedofilima, žderičaima tuđih zemalja, habsburškoj lozi dobrovoljnih darovatelja tuđe krvi i tuđih prava.

Možda je zato tako ocrnjen u desničarskim medijima Sarajeva, Beča, Ankare.

Desničari nikad nisu voljeli Srbe. Još manje lijeve Srbe.