Published On: Wed, Sep 16th, 2015

Gordijski čvor: Zašto Bakir ne može ispuniti Draganove, niti on Bakirove želje?

Početkom lipnja Čović i Izetbegović muku su mučili kako nadomjestiti izlazak Komšićevog DF-a iz vladajuće federalne koalicije. Sada im, pak, glavobolju zadaje, preveliki izbor potencijalnih koalicijskih partnera. Glavobolju koja se na subotnjoj konferenciji za novinare jasno vidjela na njihovim licima.
Saburom, neodgovaranjem na provokacije, napade, Bakir Izetbegović uspio je povećati koalicijski kapacitet Stranke demokratske akcije.
Čović zagovara tročlanu koaliciju, da SDA sa SBB-om „podeblja“ bošnjački legitimitet vladajuće koalicije, dok Izetbegović nije protiv Radončićeva ulaska u vlast, pod uvjetom da u koaliciji ostanu Stranka za BiH, A- Sda i da im se pridruži HDZ 1990.
Milan Šutalo l hms.ba
 
 
Izetbegović bi bez puno dvojbi prihvatio Čovićevu viziju strukture nove vladajuće koalicije, bez obzira na teške optužbe kojima ga je u kampanji i nakon nje zasipao Radončić, no ne želi davati „štofa“ tezama bošnjačkih kvazilijevih političara Nikšića, Komšića i Suljagića kako ispunjava Čovićeve želje.
 
A ispunjavanje Ćovićevih ( i Dodikovih) želja odavno je već u bošnjačkoj javnosti najdjelotvorniji način “pokopavanja” političkih protivnika. Budući je percepcija kako Čović i Dodik rade na podijeli BiH- pretvorena u dogmu, aksiom, prihvaćanje ideja jednog ili drugog kvalificira se kao čin izdaja; izdaje države, Bošnjaka, građana,…
 
Bakir zato ne može prihvatiti Čovićevu viziju, mada je svijestan prednosti manje brojnije u odnosu na višečlanu koaliciju.
 
Čović, pak, ne želi „Devedesetku“ u vlasti iz dva razloga. Prije izbora lider HDZ BiH poručio je svom protukandidatu za člana Predsjedništva BiH: „Martine, igraj korektno i možemo surađivati i nakon izbora“.
 
No, nakon što se Raguž, prečicom, uz pomoć bošnjačkih glasova, pokušao domoći hrvatske stolice u vrhu države, Čović ga je, čini se, „prekrižio“.
 
Osim toga, ulazak „Devedesetke“ u federalnu koaliciju podrazumjevao bi i odricanje HDZ-a od dijela hrvatskih pozicija u Vladi F BiH, federalnim institucijama i javnim poduzećima. Za razliku od SDA koja je relativni pobjednik na bošnjačkoj političkoj sceni, HDZ BiH na izborima je dobio dvotrećinsku podršku hrvatskih birača i time jedini stekao pravo apsolutnog zastupanja Hrvata u vlasti. Prihvaćanjem HDZ 1990 stariji HDZ morao bi pogaziti načelo koje godinama zagovara.
 
Čovićev rezon je: Jasno je tko je stekao izborni legitimitet zastupati Hrvate u vlasti, a kome je potreban partner da bi osigurao nadpolovičnu podršku Bošnjaka.
 
Naizgled, slatke muke oko strukture nove vladajuće većine u Federaciji BiH tako su se pretvorile u gordijev čvor, bez čijeg raspetljavanja, umjesto napredka, BiH čeka nova agonija.
 
A još na dnevni red nisu ni stigla teška pitanja koje već godinama stoje neriješena, kao što su problem „Sejdić- Finci“, definiranje novih izbornih pavila za Mostar, kroz izmjene izmjene izbornog zakona, te ustavno-pravno i teritorijalno preoblikovanje nepravedne daytonske u pravedniju i funkcionalniju proeropsku, federativnu Bosnu i Hercegovinu.