Geopolitička analiza: “Bakirov Stockholmski sindrom” – Razlike u uspostavi dvaju velikodržavnih projekata

Iako je invazija na Ukrajinu, vjerojatno, bila zamišljena kao početak stvaranja nekog novog svjetskog poretka po mjeri Moskve, sve se više čini da je ovo početak kraja Rusije (RF) – kakvu znamo. Naime, u ovom trenutku Vladimira Putina globalno podržava tek pet država, što je pokazalo nedavno glasovanje u UN-u, piše Tonči Mirić u novoj geopolitičkoj analizi za Narod.hr.

RUSKA FEDERACIJA I UKRAJINA – (klasični rat)

Ujedno, ovdje je potrebno apostrofirati i faktor povrijeđenoga ega predsjednika RF – „jer ga Zapad nedovoljno uvažava“! Moguće je i da je upravo zbog toga Putin odabrao put „pokazivanja mišića“, tj. dokazivanja da je RF sila – i to vojna sila. Naime, propagandni rezultati i hibridno ratovanje očito ga nisu zadovoljili – makar samo glede Ukrajine, s obzirom na to da je tim „sredstvima“ nedavno uspio, učvrstiti svoje / ruske pozicije u Bjelorusiji i Kazahstanu…

Dakle, čini se da je ovim ratom Putin sebi, RF i Svijetu „kupio“ određeni broj sumornih godina – Drugog hladnog rata…tj. onoliko godina koliko je potrebno da u RF stasa nova generacija ruskih političara.

Ovdje, također ističemo da Putin kada govori o „ukrajinskom neonacizmu“ misli na ideju slobodne, demokratske i europske Ukrajine!

Također, glede Ukrajine, čini se da je mogući Putinov ratni cilj uspostava „Federativne Države Novorusije“, tj. cijepanje Ukrajine i njezino odvajanje / udaljavanje od Crnog i Azovskog mora, kako bi je pretvorio u pokornu „crnu rupu“ na istoku Europe, poput Bjelorusije!?

REPUBLIKA SRBIJA I ZAPADNI BALKAN – (hibridni rat)

Nakon Miloševićevih ratova 90-ih za Veliku Srbiju, u kojima je poginulo više od 140.000 ljudi, ističemo da su nakon završetka tih ratova nastavljene bitke za proširenu Srbiju ali „drugim sredstvima“.

Pri tome se, po britanskom Guardianu „ Putinov trojanski konj“ Aleksandar Vučić, kao političar koji je preuzeo vođenje velikosrpskog projekta nakon Miloševića, u najvećoj mjeri oslanja na RF, naravno i uz poneko tiho paktiranje / trgovanje sa Zapadom (uz znanje RF), s obzirom na to da srpski velikodržavni projekt nije okončan.

Naime, jedan od autora Memoranduma SANU Dobrica Ćosić je u svojoj knjizi „Bosanski rat“ naveo da je „Republika Srpska, preskupa, ali jedina politička i ratna pobjeda srpskog naroda u drugoj polovini dvadesetog stoljeća“.

U ovom kontekstu kao znakovito izdvajamo i da je, prije agresije na Ukrajinu, Bidenov izaslanik za ZB Gabriel Escobar, kada je nedavno (16. 2. 2022.) svjedočio pred američkim Senatom naivno izjavio da SAD imaju tri stuba stabilnosti za Balkan a to su EU, NATO i Srbija!? (Navedeno može implicirati da je Srbija kod Escobara izborila taj status ucjenjujući Zapad kontaktima s RF!?)

Dakle, spomenuto bi moglo podrazumijevati da je „Zapad (do rata u Ukrajini) računao na Vučića kao na faktor stabilnosti u regiji ZB“, vjerojatno, mi bi dodali, kao što je računao i na Miloševića „sve dok nije postalo ‘preočito’ da se radi o balkanskom Hitleru“!

Stanje u Srbiji

Ivan Videnović, beogradskog intelektualac koji je postao poznat / omražen u Srbiji nakon Twitta „Nijedno od ljudskih prava ‘našeg naroda’ u BiH i CG nije ugroženo… Ugroženo je jedino umišljeno kolektivno pravo da od tih država prave Veliku Srbiju“, je za Al-Jazeeru iznio sljedeće mišljenje glede situacije u Srbiji:

(Inače, Videnović je časnik Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), konzultant je Parlamentarne skupštine OSCE-a i Vlade Srbije na pitanjima nuklearne energije…, a sada je profesor na Fakultetu za fiziku Univerziteta u Beogradu.)

Dakle, iznio je da se Srbija i većina Srba nisu izliječili od trauma i nacionalnog poniženja koje im je priredio Milošević. Štoviše, po Videnoviću, svi ključni vinovnici poraza Miloševićeve Srbije su od tada neprekidno politički aktivni i ne dozvoljavaju da se Srbija suoči s tim porazima i emancipira se od njih, dodavši da je Njemačka, 30 godina nakon puno goreg poraza u Drugom svjetskom ratu, već bila gospodarski i demokratski lider Europe.

Dakle…, čitavo to vrijeme, srpski nacionalistički krugovi njeguju narative naroda-žrtve i zapadne nepravde, čekajući da se RF probudi i krene u nasilno razaranje međunarodnog poretka uspostavljenog nakon pada Berlinskog zida.

Ovo je taj trenutak, kazao je Videnović i nastavio: „RF je krenula u uništenje svijeta kakvog poznajemo, potpuno se odmetnuvši od multilateralnog poretka civilizacije. Srpskim nacionalistima su potpuno nebitne žrtve ove kataklizmičke destrukcije… Destrukcija po sebi, kao osveta za ‘nepravde’ nanijete Srbima, ispunjenje je njihovih snova. Zato danas imamo ovu, u svijetu nezabilježenu sramotu (podrške Rusiji) – koja se izlijeva na ulice Beograda,Banja Luke i Podgorice“.

Zatim Videnović zaključuje: „vrijeme balansiranja i koketiranja je prošlo. U Europi je pala nova čelična zavjesa. Rusija je izbačena iz Vijeća Europe i bez obzira na ishod rata u Ukrajini, ostat će dugi niz godina u potpunoj izolaciji. Agresijom na Ukrajinu, Rusija je prestala biti pouzdan partner za bilo kakav vid suradnje. Mislim da je posjet njemačke ministrice vanjskih poslova Annelene Baerbock, imala cilj da se Vučiću priopći što slijedi ako ne dođe uskoro do pune suglasnosti s vanjskom politikom EU-a prema RF a to je – suspenzija pregovora i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU-om, zatim ukidanje bezviznog režima prema EU-u, te povlačenje svih njemačkih investicija u Srbiji. Podsjetio je i da je…, iluzorno od Baerbock očekivati toleranciju za bilo kakvo dalje koketiranje Srbije s RF, osim što je Vučić, u najboljem slučaju, mogao pregovarati o ,grace periodu’ do izbora 3. travnja 2022.“

Glede spomenutih izbora u Srbiji, prevladavajuće je mišljenje među proeuropskim Srbima, kako se i Vučićev režim, kao i tamošnja oporba zapravo „tuku“ za naklonost režima u Kremlju, tj. bore se kako bi dokazali tko je od njih lojalniji ruskom agresoru – jer to je „nažalost, suštinski većinsko uvjerenje građana Srbije“, pa novosadski povjesničar Milvoj Bešlin zaključuje da „u Srbiji neće biti izbora već će to biti samo glasovanje“!

Stanje na razini BiH

Glede stanja u BiH, tamošnji pisac Draganu Bursać, je nedavno za Al-Jazeeru istaknuo da ruski veleposlanik Igor Kalabuhov otvoreno prijeti BiH, te da je to opći narativ na relaciji rusko-srpskih političara, od Banja Luke preko Beograda, do Moskve, po kome će svako pristupanje BiH-a NATO-u biti poziv na rat i rusku intervenciju.

Podsjetio je javnost i da „ne zaboravi da se Kalabuhov samo par dana prije početka ruske agresije na Ukrajinu sastao u Banja Luci sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, nakon čega je iznio (Kalabuhov) na Federalnoj TV da “ako BiH odluči biti članica bilo čega, to je njena unutarnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija“!

Dodao je i da je to onaj Kalabuhov, koji je demonstrativno napustio ceremoniju obilježavanja uspostave Brčko Distrikta, nakon što je veleposlanik EU u BiH Johann Sattler u svom govoru podsjetio da za rat u Ukrajini – izravnu odgovornost snosi RF.

Bursać je iznio i da je to čovjek, koji je na početku svog rada u BiH, kazao gostujući kod Senada Hadžifejzovića da “ne postoji bošnjački narod“… jednako kao što to danas za rusku okupacijsku soldatesku “ne postoji“ ni ukrajinski narod!

Stanje u entitetu F/BiH

Povodom neuspješnog sastanka o Izbornom zakonu u BiH, koji je održan pod medijacijom direktorice pri Europskoj službi za vanjske poslove Angelinom Eichhorst i američkim veleposlanikom u BiH Michaelom Murphyjem, a na kojem su bili i lideri šest BiH stranaka (HDZ BiH, HDZ 1990, SDA, NiP, NES i SBB), Dragan Čović, je izjavio – da su 19. 3. 2022. imali završen posao, ali da se ipak – zbog opstrukcije SDA-a i Bakira Izetbegovića – nije došlo do konačnog rješenja, preciziravši:

“Već mjesecima pokušavamo u različitim prilikama razgovarati i tražiti rješenja oko Izbornog zakona… Jučer smo imali završen posao, onda se problematiziralo s jedne strane, strane SDA… Žao mi je što je time najviše izgubila BiH. Mislim da je u startu bio jasan cilj SDA – da se ništa ne dogovori, da ostanemo u statusu quo i to je posljednjih devet mjeseci ta stanka samo i radila.“

Čović je naveo da su ipak „neke stvari uspjeli posložili“, prenosi Slobodna Bosna, i one nam “mogu poslužiti kao okvir da se dalje dogovaramo, a oni koji su pokušali razgraditi F/BiH u organizacijskom smislu, ja im sad mogu samo poručiti, niti su sad uspjeli, niti će ikada uspjeti, jer time ruše BiH.“

Iznio je i da očito postoji namjera eliminacije Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH, te svođenje Hrvata na nacionalnu manjinu, dodavši: “On (Bakir Izetbegović) je očito obećao dijelu svog glasačkog tijela i politike – koju predstavlja da je to u stanju ovaj put uraditi. Međutim, bez Hrvata kao konstitutivnog naroda nema BiH. Ovo je rušilački potez SDA”! Ujedno Čović je u nastupu na RTVHB, naveo i da je situacija trenutačno takva da nema formalno-pravnih uvjeta za održavanje izbora.

S druge strane predsjednik SDA-a Bakir Izetbegović je izjavio da je odbio plan izborne reforme u BiH – jer nije želio pristati na rješenja koja, po njegovoj ocjeni, uvode nejednaku vrijednost glasa, a uvjeren je kako će „i bez novog političkog dogovora – izbora u listopadu ipak biti“.

Dakle, vidimo da u BiH ne može gore. Naime, osim Milorada Dodika i Bakir Izetbegović se „objektivno svrstao pod rusko-srpsku kapu tj. među razbijače BiH“, a sjetimo se samo kakve je ideje Zapad imao glede pacifikacije i demokratizacije BiH nakon završetka rata:

Daytonskim sporazumom je zaustavljena velikosrpska agresija na BiH i ujedno je preimenovana u građanski rat.

Srpska je strana pacificirana formiranjem RS/BiH – koja je „de facto“ uspostavljena na etničkom čišćenju / genocidu.

S druge strane, u vrijeme potpisivanja Daytona, bošnjačko-hrvatska federacija je zamišljena na građanskom / kantonalnom principu s nadom da će se protekom vremena i RS “pograđaniti” / kantonizirati – u kontekstu očekivanog približavanja Srbije NATO-u.

No, „ispalo“ je drukčije. Srbija je sve dalje od NATO-a a sve bliže ojačanim Rusima, tako da se BiH našla u raskoraku – jer ne može paralelno funkcionirati na dva politička načela – nacionalističkom i građanskom.

I što je posljedica te pogrešne “prognostike” Zapada:

1. Majorizacija Bošnjaka nad malobrojnijim Hrvatima – čime kompenziraju pretrpljeni genocid;
2. Postupno osamostaljivanje RS/BiH s konačnim ciljem razdruživanja od BiH i ujedinjenja s Republikom Srbijom.
3. Gore navedeno neizbježno vodi u ponovni sukob / rat u BiH…

Ujedno, zbog navedene “sistemske greške” dolazi do biranja Željka Komšićaza hrvatskog člana Predsjedništva BiH, naime „bira ga se građanskim glasovima Bošnjaka“!

Stanje u Crnoj Gori

Prema povjesničaru Milvoju Bešlinu, CG je, vrlo porozna na utjecaj ruske politike, uz opasku da je odlazeća prosrpska Krivokapićeva vlada, ne slučajno i ne svojom nesposobnošću, već i svojom lošom namjerom, razorila institucije države CG.

Izjavio je i da u CG samo institucija predsjednika države funkcionara – s punim legalitetom i legitimitetom. Sve druge su u nekoj vrsti rasula što je, u situaciji globalnog sukoba i opće nestabilnosti, vrlo opasno, dodavši da je rasulo u institucijama namjerno izazvano da se pokaže kako je CG kao samostalna država – neodrživa.

Također je iznio i da gospodarska politika, koju je vodila prethodna vlada, od tjeranja investitora, do jednog ekonomski potpuno neodrživog programa „Europa sad“, imala za cilj da se CG ekonomski slomi i da se pokaže ono što je u vrijeme referenduma za nezavisnost bila glavna mantra protivnika obnove crnogorske neovisnosti, a to je da CG ne može sama „ni da se brani i ni da se hrani“. Mislim da su oni (velikosrbi i velikorusi) vrlo uspješno, razarajući i državu i društvo kroz ovih godinu i pol, na neki način tu mantru pokušavali dokazati, zaključio je Bešlin!

*

Najkompetentniji crnogorski politički analitičar Zlatko Vujović je za novinsku agenciju MINA izjavio, u sveze mogućeg formiranja nove tzv. manjinske vlade (nakon pada vlade Zdravka Krivokapića uz pomoć prozapadne URA-e Dritana Abazovića), kako ne postoji garancija da manjinska vlada neće biti vlada (velikosrpskog) kontinuiteta.

Dakle, po Vujoviću, ne postoji nijedna garancija da manjinska vlada, ako bi bila sastavljena samo od partija nacionalnih manjina, koalicije „Crno na bijelo“ i Socijalističke narodne partije (SNP), ne bi bila vlada kontinuiteta s Vladom Zdravka Krivokapića, makar po strateškim pitanjima. (Naime, SNP je stranka velikosrpske orijentacije koja primjerice negira genocid u Srebrenici, podržava rusku agresiju na Ukrajinu, bliska je sa SPC-om i sl.)

Naime, ulazak SNP u novu Vladu osigurao bi budućem mandataru Abazoviću veći broj glasova u parlamentu za donošenje krupnih odluka u oblasti vladavine prava i borbe protiv korupcije i kriminala. No, osim ovog ustavno-pravnog objašnjenja tu je i prijetnja „izlaskom na ulice“, odnosno prijetnja „balvan revolucijom“ tj. neredima, od strane velikosrpskih stranaka DF-a i Demokrata, tako da se inzistiranje Zapada (preko Abazovića) na jednoj prosrpskoj stranci u vladi, čini razumljivim, barem taktički!?

MOGUĆI ZAKLJUČCI

Što se tiče ruske invazije na Ukrajinu, izgleda da je Putin sebi, Rusiji i Svijetu „kupio“ – moguće desetak sumornih godina Drugog hladnog rata…, odnosno tih će godina biti sve dok u RF ne dođe do prirodne smjene generacija i na vlast dođu političari koji su mladost proživjeli u kontaktu i u prožimanju s demokratskim Svijetom.

Također, ovdje je za istaknuti kako je vidljivo da u Ukrajini traje bitka između dvaju koncepta mira u Europi.

Naime, radi se o “bici Jalte (koncept interesnih sfera / „prava“ temeljnog na sili) za koju „se bore Rusi i Srbi da bi proširili države“ – protiv Helsinkija(koncepta nepromjenjivosti državnih granica / prava na suverenost), za koga se bori Zapad!

*

Glede razvoja velikosrpskog projekta na ZB, između ostaloga, vidljiv je „efekt Stockholmskog sindroma“, odnosno pomak u ponašanju Bakira Izetbegovića. Naime, racionalno sagledavajući – vjerojatno je da se odgovor za taj Izetbegovićev politički pomak prema Vučiću / Putinu, temelji na sljedećoj postavci:

Dakle, Srbija se nakon učvršćivanja RS/BiH i unatoč negiranju genocida, postupno približava Bošnjacima i to, čini se, pružanjem operativno – političkih savjeta s vjerojatnim ciljem – što bržeg iseljavanja Hrvata iz F/BiH, moguće s namjerom da na ta ispražnjena područja „pogurne“ i naseli Bošnjake iz Sandžaka!?

Na taj bi način Srbija za sebe uspostavila pravoslavni kontinuitet prema CG i tako sebi „osigurala izlaz na more“, dok bi „Bošnjake zadužila“ tako što bi im „pomogla podijelili“ BiH i to, ovaj put, samo između njih (Srba) i Bošnjaka, marginalizirajući Hrvate!?

Naravno s ovakvim mogućim potezima logično bi bilo da su upoznati Vladimir Putin i Redjep Tayyip Erdogan!?

Ovdje završno i ukratko ukazujemo i na dva slična, iako neuspješna, Vučićeva „specijalna projekta“.

Dakle, radilo se poznatom „Janšinom ‘non-paperu’“ koji je implicite zagovarao promjenu granica na ZB i uspostavu Male-velike Srbije i Velike Albanije, a kojeg je „prozrela i zaustavila Angela Merkel“!

Zatim, radi se i o projektu zvanom „Otvoreni Balkan / Open Balkans“, za promociju kojega je Vučić angažirao i albanskog premijera Edija Ramu. No i on je shvaćen u osnovi kao „Vučićeva prevara“, s obzirom na to da je koncipiran tako da pogoduje Republici Srbiji, za razliku od „Berlinskog procesa“ koji je „uključiviji“ za sve države ZB, a bio je i autoriziran od EU-a!

Tonči Mirić l narod.hr

O autoru

* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.